Prije desetak dana u Engleskoj je na zatvorsku kaznu od sedam godina osuđen GARY HYDE (43) zbog ilegalne trgovine oružjem iz BIH; SB otkriva od koga je i kako Hyde kupovao viškove naoružanja, ko su njegovi hrvatski partneri i gdje su završili kalašnjikovi Oružanih snaga BiH.
Do prije desetak dana Gary Hyde bio je uzoran građanin engleskog Yorkshirea, dobar susjed i prijatelj. Riječju, ovaj je 43-godišnjak bio respektabilna figura u lokalnoj zajednici. Stoga je svima bilo nevjerovatno kada su čuli vijest o presudi engleskog suda kojem se suprugu i ocu dvoje djece izriče zatvorska kazna od sedam godina. Osuđen je zbog ilegalnog skladištenja i trgovine oružja, kalašnjikova koje je sa svojim njemačkim i hrvatskim suradnicima kupovao prije desetak godina u Bosni i Hercegovini. Na ovaj način zaradio je oko šest miliona funti.
Istraga protiv Hydea pokrenuta je 2006. godine jer je kontrola transporta i krajnjeg korisnika naouružanja kupljenog u BiH bila više nego sporna dok je u isto vrijeme Amnesty International upozoravao da je dio tog oružja, koje je prebačeno u Irak uz odobrenje američke vlade, završio u rukama iračkih pobunjenika. Britanska parlamentarna komisija utvrdila je da je Hydeova firma 2005. godine kupila u BiH 40.000 kalašnjikova i prodala ih iračkom ministarstvu obrane. Kako je parlamentarna istraga utvrdila da postoji sumnja da su prekršeni britanski zakoni, zastupnici su zatražili pokretanje sudske istrage jer tamošnji trgovci oružjem moraju imati posebne dozvole vlade, uz dodatne dozvole kada izvoze u zemlje poput Iraka.
No u slučaju prodaje kalašnjikova iz BiH parlamentarna komisija nije pronašla niti jedan dokument u Foreign Officeu. U isto vrijeme Amnesty je utvrdio da je dio tog oružja završio u krivim rukama, vrlo vjerovatno i na ulicama britanskih gradova što je u konačnici dovelo do hapšenja Hydea i osude na zatvorsku kaznu.
Hyde je uhapšen krajem 2011. godine u američkoj saveznoj državi Nevada nakon što je za njim raspisana potjernica za šverc desetina hiljada kalašnjikova koje je prodavao u Iraku, Libiji i Kinu. Još tada su britanski mediji, a sve nakon izvještaja organizacije Amnesty International, pisali kako je Hyde, uz pomoć svojih bliskih suradnika, Hrvata Ivana Peranca i Nijemca Karla Klebera, švercovao viškove naoružanja iz BiH u Irak.
Hyde se specijalizirao za trgovanje kalašnjikovima diljem svijeta te se povezao s Perancem koji je, u vrijeme dok je još uvijek postojalo Ministarstvo obrane Federacije BiH, izgradio odlične veze sa tadašnjim čelnicima ovog ministarstva. Hyde je, posredstvom Peranca, imao pravo prvenstva kada je u pitanju kupovina viškova naoružanja i municije, posebno kada su u pitanju kalašnjikovi. Istragu o Hydeovim poslovima britanske vlasti započele su nakon što je 2006. godine Amnesty International u svom izvještaju objavio da je Scout ključna kompanija u prodaji oružja Iraku.
U dijelovima tog izvještaja navodi se da je od 31. jula 2004. do 30. juna 2005. Peranec posredovao u prodaji nekoliko stotina hiljada komada oružja između tadašnjeg Ministarstva obrane FBiH i brojnih kompanija koje su oružje isporučivale Iraku, a sve uz dozvolu američkog Ministarstva odbrane. Prema izvorima iz EUFOR-a i OESS-a, Scout je igrao ključnu ulogu u prodaji oružja Iraku.
Kasnijim je istragama ustanovljeno da je oružje prevoženo preko luke Ploče i aerodroma u Tuzli, koji je bio pod kontrolom američke vojske. Njemačka savezna policija tako je 2008. otvorila istragu protiv Klebera zbog ilegalne prodaje kalašnjikova preko Hrvatske u Irak. Prema navodima Amnesty Internationala, posao je bio pod patronatom američke vlade kojoj je odgovaralo da se oružje, koje je stajalo u skladištima, upotrijebi u Iraku, gdje ga je trebala koristiti iračka vojska. No, ni tada ali ni danas se nije sa sigurnošću utvrdilo da li su bosanski kalašnjikovi uopće stigli do onih kojima su bili namijenjeni, dakle, do iračkih vojnika.
„Koliko je nama poznato, Gary Hyde i njegovi suradnici bili su dio ugovornog lanca američkog Ministarstva obrane za slanje oružja u Iraku i Afganistanu. Mi još uvijek ne znamo što se dogodilo na svim 70.000 kalašnjikova uvezenih iz Bosne“, kaže za Slobodnu Bosnu Oliver Sprague, šef programa za oružje Amnesty Internationala.
„Ne znamo radi li se uopće o tačnoj brojci od 70 hiljada kalašnjikova jer su pošiljke bile vrlo neobične i haotične, a nisam siguran da je ispoštovana sva procedura o kvaliteti provjera i zalihama. Možemo samo pretpostavljati da je značajan dio ovog oružja poslan u Irak i Afganistan. Međutim, veoma je zanimljiva jedna fusnota sa nedavnog suđenja Hydeu u kojoj se navodi kako lokalna policija traži dopuštenje da se uništi 12 komada oružja iz njegovog skladišta Hydes. Mislimo da bi to moglo biti oružje iz Bosne. Inače, zna se da je u BiH odgovorna kompanija za trgovanje oružjem bila UNIS Promex, iako su zalihe nadzirale snage EUFOR-a.“
Izvoz oružja iz BiH u Irak počeo je u proljeće 2004. godine, nakon što su SAD dopustile uvoz oružja za potrebe iračkih vojnih i policijskih snaga. U aprilu 2004. godine na tenderu američkog ministarstva odbrane objavljeno je kako je jedan od poslova, vrijedan 34 miliona dolara, pripao firmi Scout koja je kasnije iz BiH u Irak izvezla velike količine raznog oružja. Samo u jednom navratu preko Scouta nominalno je u Irak izvezeno 37.000 kalašnjikova, 2200 RPG-ova, 600 RPK strojnica i više od 28 miliona okvira municije kalibra 7,62 mm.
U tom razdoblju preko Scouta u Irak je otpremljeno više od 200 hiljada kalašnjikova. Sedamdeset posto pošiljki otpremljeno je preko aerodroma u Tuzli ili preko luke Ploče. Međutim, i tada i danas se smatra da dio toga oružja uopće nije završio u Iraku. Nakon nekoliko godina istrage Britanci su dokazali da je Hyde, koji je blisko surađivao sa Perancem, kalašnjikove iz BiH koji su trebali biti isporučeni Iraku, skladištio u ovoj zemlji, što je najstrožije zabranjeno.
Zbog toga je za njim raspisana potjernica i zbog toga je, u konačnici, nedavno i presuđen na sedam godina zatvora. No, firma s kojom je Hyde surađivao i dalje nesmetano posluje u BiH. Peranec se početkom '90-ih godina počeo kretati u krugovima trgovaca oružjem. Kako su pisali hrvatski mediji, Perancu se pripisuju i česti kontakti sa Senadom Palićem, bivšim glavnim logističarom za nabavu oružja za potrebe Petog korpusa Armije BiH.
Palić je dio oružja nabavljao preko Peranca. Scout se kasnije pojavljuje kada Slobodan Tešić i Dragan Kapetina, o čijim je poslovima SB pisala u nekoliko navrata i zbog kojih je smijenjen Milorad Barašin, glavni tužitelj Tužiteljstva BiH, izvoz naoružanja pokušali maskirati skrivajući se upravo iza ove hrvatske firme. Zahvaljujući utjecajnim prijateljima u Ministarstvu odbrane, Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i Ministarstvu vanjskih poslova BiH, s kojima su posljednjih godina uspostavili bliske relacije, Tešić i Kapetina su pokušali isposlovati dozvole za nastavak rada.
Tako su od Ministarstva odbrane BiH tražili suglasnost za zamjenu naoružanja tvrtki Scout, kako bi naknadno od zagrebačke firme, preko njihovog poduzeća Bosniaspecexport, otkupili isto naoružanje i kasnije ga prodali. Dodajmo tome da su Slobodan Tešić i Ivan Peranec dugogodišnji poslovni partneri i da su pojedini uposlenici Scouta kasnije počeli raditi za Tešića.
Među njima je svakako najvažniji Darko Kandić iz Sarajeva, koji je postao jedan od najbližih Tešićevih poslovnih suradnika, preko kojeg je trebala biti realizirana nabavka veće količine pištolja i municije, najvjerojatnije za dogovorenog kupca u Jemenu.
Prema informacijama do kojih je ovih dana došla Slobodna Bosna, Scout je u međuvremenu izrastao u najvećeg kupca viškova naoružanja u BiH i ima odlične veze sa Ministarstvom obrane BiH. Scout je nedavno potpisao aneks ugovora o produženju ovih poslova a veoma je indikativno da su predstavnici ove firme aneks ugovora „u četiri oka“ potpisali sa nedavno smijenjenim ministrom odbrane Muhamedom Ibrahimovićem i njegovim najbližim suradnicima.