SARAJEVO - Kršenje prava i loši uslovi rada indirektan su uzrok smrti hiljada radnika u BiH koji su umrli ne dočekavši da ostvare svoja prava za koja su se borili štrajkovima i protestima.
Kazao je ovo Edhem Biber, savjetnik predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH.
Istakao je da je veliki broj radnika umrlo zbog lošeg materijalnog stanja, nemogućnosti liječenja, a oboljeli su zbog nedefinisanog statusa i stresova na poslu. Dodao je da je su radnici bili primorani raditi svašta da bi preživjeli i da su tako radeći narušavali zdravlje.
"Kada su se javili početni simptomi bolesti nisu mogli ići ljekaru jer im nisu bili uplaćeni doprinosi za zdravstveno, pa je problem eskalirao i ljudi su umrli. Ima i onih koji su otišli u penziju i dok su čekali da im bude uvezan staž da bi dobili tu prvu penzijicu oni su umrli. Dešavaju se i samoubistva zbog stresa i problema na poslu. Od rata na ovamo armija ljudi je iz ovih razloga izgubila živote", dodao je Biber.
Naglasio je da najviše umiru radnici stari između 50 i 65 godina, te da je krivac za to loš ambijent, loši poslodavci i loša kontrola poslodavaca.
"Vlada anarhija. Političko stanje je podobno za one koji žele vršiti malverzacije. Vlast se međusobno svađa, bore se za lične pozicije, a radnici umiru", kazao je Biber.
Mirsada Salihagić, predstavnica radnika "Šipad Fojnice" koja je u stečaju, rekla je da su dvojica njenih kolega naglo umrla i to nekoliko dana nakon što su doživjela stres zbog posla.
"Jedan kolega je umro dan nakon što je dobio poziv iz suda kada su nas tužili iz banke jer im nisu uplaćivane rate kredita iako su nama redovno od plata bile odbijane rate. Čovjek je dobio srčani udar, a bio je zdrav. I jedan momak, sa svojih nepunih 30 godina, umro je od posljedica moždanog udara desetak dana nakon što smo otišli u stečaj. I on nije nikada imao zdravstvenih problema. Grozno je šta se radi sa radnicima u našoj zemlji", dodala je Salihagićeva.
Napomenula je da ima desetak svojih kolega koji boluju od šećera i da strahuje za njih jer se ne mogu liječiti i nemaju novca za lijekove.
Senada Jahijaefendić, predstanica radnika zeničkog "Borca", rekla je da su imali dva smrtna slučaja radnica koje su, od momenta kada su poslate u penziju, morale raditi svašta da bi preživjele jer se u njihovoj firmi čekalo po godinu na uvezivanje staža.
"Ova jedna je pri tom bila šećeraš i u takvom stanju je bila prinuđena čistiti tuđe kuće. Radnice su umrle, a nisu dočekale prvu penziju", ispričala je Jahijaefendićeva.
I u sarajevskom "Feroelektru", kaže predsjednik Sindikata te firme Emin Kadić, radnici često ne mogu ovjeriti zdravstvenu knjižicu pa im je tako onemogućeno da se liječe, a sa neredovnim minimalcima ne mogu podnijeti troškove kupovine lijekova. Dodao je da je jedan njihov kolega, Nedžib, imao šećer i bolesno srce, a pogoršanju stanja doprinijela je stalna borba za prava, stres i dežure po firmi, pa je ovaj radnik umro samo što je uspio otići u penziju.