HAG - Tužioci na suđenju Radovanu Karadžiću pred Tribunalom u Hagu su danas dokazivali da je neodrživa tvrdnja vještaka odbrane za balistiku Zorice Subotić da su dvije eksplozije na pijaci Markale u Sarajevu, 1994. i 1995. godine bile inscenirane.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Subotićeva je, međutim, ostala pri iskazu da, na osnovu analize tragova, nije moguće da su na pijacu pale minobacačke granate koje je ispalila Vojska Republike Srpske, kako je navedeno u optužnici.
Karadžić (67), koji je u to vrijeme bio predsjednik RS i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, 1992-95.
Po optužnici, VRS je 5. februara 1995. na Markale ispalila granatu koja je ubila 66 i ranila više od 140 građana. Smrt 43 osobe i ranjavanje 75 građana ispred pijace, 28. avgusta 1995, takođe je, po optužnici, izazvao minobacač VRS.
U osvrtu na tvrdnju Subotićeve da je na Markalama februara 1994. mogla eksplodirati mina koju je na tlo podmetnuo i potom sa daljine aktivirao "visoko organizovani tim za sabotažu", tužilac Firgal Gejnor pitao je da li to znači da je eksploziv morao biti podmetnut pod uglom koji bi ukazivao da je granata doletjela s položaja VRS.
"Da, onaj ko je pripremio taj incident, dobro se pripremio... Skoro sve je tačno uradio, ali je učinio nekoliko propusta", odgovorila je Karadžićeva svjedokinja.
Tužilac joj je na to predočio da na mjestu eksplozije nisu nađeni tragovi ni satnog mehanizma, ni daljinskog upravljača za aktiviranje, a Subotić je uzvratila da se i ne može naći "svaka sitnica".
Upitana da li tvrdi da su na pijacu, poslije eksplozije, podmetnuta tijela koja su zatim građani prebacili u bolnicu i da se to sve desilo za "15-20 minuta", pred televizijskim kamerama, svjedokinja je odgovorila: "Tako je!", dodavši da to dokazuje i film s lica mjesta.
Zastupnik optužbe prikazao je zatim taj film, na kojem se vide žrtve s teškim ranama i mnogo krvi, uz haotičnu evakuacije ranjenika.
Tužilac je zatim pitao svjedokinju kako su po njoj neka tijela završila na mjestima gdje su snimljena i da li ih je donio "dobro organizovan tim za sabotažu", Subotić je, ponavljajući da su tijela "vjerovatno donesena", kazala da se na filmu "vidi da se ispod ljudi izvlače najlonske folije i tijela ostavljaju tu" i da ispod leševa "nema tragova krvi koji bi se očekivali s obzirom na povrede".
Veštakinja odbrane prihvatila je sugestiju tužioca Gejnora da to znači da je "tim za sabotažu" uoči eksplozije došao do velikog broja leševa u civilnoj odjeći.
Subotićeva je potvrdila da je u eksploziji na Markalama poginuo jedan broj civila, ali je tvrdila da je taj broj "mnogo manji" od navedenog u optužnici.
Kao jedan od dokaza inscenacije vještak za balistiku je navela i vještačku nogu koja se vidi na snimcima, iako je sin poginulog Ćamila Begića ranije svjedočio da je to proteza njegovog oca. Svjedokinja je izjavila da su to različite proteze.
U odgovoru na pitanje zašto bi, pored svih užasnih scena, "sofisticirani tim za sabotažu" na Markale podmetao i protezu, Subotić je, priznavši da se i ona to pita, sugerisala da je to služilo stvaranju "još mučnije slike" u medijima.
Zastupnik optužbe je svjedokinju podsjetio da je u krateru od eksplozije nađen rep minobacačke granate, na šta je Subotićeva uzvratila da je taj trag mogao biti ukopan u asfalt prije ili poslije eksplozije podmetnute mine.
Repom je, po njoj, naknadno manipulisano da bi se postavio pod uglom koji sugeriše da je granata bila ispaljena s položaja VRS.
Subotićeva je ostala i pri iskazu da su se na Markalama tog dana dogodile dvije ekplozije i da "druga uopšte nije istražena".
U odgovoru na pitanje o tome da li očekuje da sud povjeruje u tako široku "zavjeru" da bi se VRS okrivila za eksploziju na Markalama, veštakinja odbrane je naglasila da, na osnovu materijalnih tragova, "nije bilo moguće da projektil doleti i eksplodira na mjestu gdje jeste, a da prethodno ne udari u krov tezge".
Ostajući pri sličnom zaključku koji je izvela o drugoj eksploziji na Markalama avgusta 1995, Subotićeva je tvrdila da je granatu morao snimiti specijalni radar Unprofora, ukoliko je doletjela s položaja VRS na većoj udaljenosti od pijace.
Ako je granata doletjela iz blizine, odnosno s položaja Armije BiH - na šta, po svjedokinji, ukazuju materijalni tragovi poput plitkog kratera - neko bi morao čuti detonaciju pri ispaljenju.
Subotićeva je sugerisala da je minobacačku granatu na ulicu ispred Markala neko mogao baciti sa obližnje zgrade.
Pri toj sugestiji ostala je i pošto joj je tužilac Gejnor predočio da bi to značilo baciti projektil težak oko 11 kilograma s visine od 11 metara na daljinu od pet metara i skloniti se od njegove eksplozije, za nešto duže od sekunde.
Karadžić koji se brani sam, sutra će dodatno ispitivati Zoricu Subotić. Bivši predsjednik RS optužen je i za genocid u Srebrenici; za progon Muslimana i Hrvata širom BiH i za uzimanje za taoce pripadnika mirovnih snaga UN, 1992-95.