LONDON, BRISEL, BANJALUKA – Bivši britanski konzervativni poslanik i ministar, koji je i dalje uticajan u britanskim političkim krugovima Nik Boles predložio je stvaranje "Evropske konfederacije", šireg kruga evropskih država koji bi povezao ekonomsku integraciju sa znatno snažnijom bezbjednosnom saradnjom.
Iako ovo nije prvi sličan prijedlog, zanimljiv je zato što on pruža EU pristup britanskom nuklearnom arsenalu i vojnim sposobnostima, dok istovremeno London dobija tješnju saradnu s Evropom, čije tržište je izgubila nakon Bregzita.
Britanski prijedlog je zanimljiv za BiH i zemlje zapadnog Balkana jer razrađuje ideju Evrope u više krugova, gdje bi dio država bili članice EU i uživali puna prava i privilegije članstva, dok bi šira politička organizacija obuhvatala ostale zemlje i dala im postepeni i selektivni pristup EU u skladu s vlastitim interesima, sposobnostima i uzajamnim dogovorima.
Sličnu ideju razvio je Emanuel Makron, predsjednik Francuske, stvaranjem Evropske političke zajednice, tijela koje praktično već postoji i održava godišnje samite, ali britanski prijedlog ide znatno dalje – jer povezuje nekoliko međusobno povezanih interesa u jednu cjelinu.
Za Britaniju ova ideja je potencijalno zanimljiva jer bi joj dala pristup EU bez vraćanja u članstvo, a obzirom da je britanska javnost manje-više shvatila da je Bregzit bio kolosalna greška, postojala bi i razumna podrška javnosti za ovakve poteze.
EU bi riješila dva velika problema s kojima se trenutno suočava – prvi je kako integrisati više od 30 zemalja u EU u kojoj svaka zemlja ima pravo veta u pitanjima bezbjednosti i spoljne politike, i kako ojačati svoju bezbjednost u kontekstu uvjerenja da bi Rusija u doglednoj budućnosti mogla pokušati napasti zemlje na istoku EU.
Za zemlje poput BiH ovaj prijedlog je zanimljiv jer postaje sve izvjesnije da unutar zemlje ne postoji ni konsenzus ni snaga da se u dogledno vrijeme ispune reforme za punopravno članstvo u EU, a ni stanovništvo zemalja članica ne bi bilo raspoloženo za prijem zemalja koje su percipirane kao visoko korumpirane.
Boles je svoj prijedlog iznio u eseju "Nakon Bregzita: Novi dogovor za Britaniju, Ukrajinu i Evropu", objavljenom početkom avgusta u britanskom institutut Demos. Iako je riječ o političkom prijedlogu, a ne o zvaničnoj inicijativi britanske vlade, Boles je uticajan političar čija razmišljanja mogu naći put i često odražavaju ono što vlasti misle ali ne izgovaraju javno.
Boles praktično predlaže da se postojeća Makronova Evropska politička zajednica pretvori u mnogo konkretniju organizaciju. Boles smatra da je vrijeme da se ona pretvori u svojevrsni "spoljni krug" evropskih integracija, a on u toj zajednici eksplicitno osim svoje zemlje i Ukrajine vidi i zemlje zapadnog Balkana, ali i evropske države poput Norveške i Švajcarske koje nisu članice EU.
Boles predlaže da Velika Britanija izdvaja 3,5 odsto BDP-a za odbranu i svoje značajne vojne kapacitete stavi u funkciju šire evropske bezbjednosti. Posebno dalekosežna je ideja da britanska nuklearna zaštita obuhvati i evropske države koje nisu članice NATO-a.
Ovaj dio odgovor je na neke najave iz SAD da bi NATO mogao da promijeni svoj način funkcionisanja, iako se, barem za sada, Vašington ne odriče principa odbrane svakog pedlja NATO teritorija, što je prije nekoliko dana potvrdio i Metju Vitaker, ambasador SAD u NATO kojeg je imenovao Donald Tramp, predsjednik te zemlje.
Britanija osim nuklearnog oružja raspolaže jednom od najsposobnijih evropskih vojski, mornaricom sa nuklearnim podmornicama i nosačima aviona, razvijenom vojnom industrijom i izuzetno snažnim obavještajnim kapacitetima, što bi, uz francuske potencijale koji nisu za potcijeniti, moglo u određenoj mjeri nadomjestiti američke kapacitete ako se ta zemlja odluči da napusti NATO.