BANJALUKA - Nakon boravka u sigurnoj kući, čak 40 odsto žena vrati se nasilnicima, jer nemaju gdje da odu ili od čega da žive.
Jasmina Davidović, ministarka porodice, omladine i sporta RS, kaže za "Nezavisne" da je postavljanje pitanja izlazne strategije i ekonomske nezavisnosti u kontekstu sprečavanja nasilja u porodici od ključne važnosti.
"Najvažnije je ženi koja je žrtva nasilja pomoći da ostvari ekonomsku samostalnost kako bi postojala izlazna strategija za nju. To jeste ključno, to je osnov svega i mislim da je na centrima za socijalni rad da u tome vide svoju ulogu, da pronađu načine da žrtvi pomognu da nađe posao, kako bi čitav proces bio uspješan", naglasila je ona, uoči okruglog stola na temu "Stop nasilju nad ženama", koji su u Banjaluci organizovale žene DNS-a i u okviru kojeg je prikazan istoimeni film Maje Jovanović.
On upravo donosi primjer žene žrtve dvadesetogodišnjeg nasilja, koja, zahvaljujući podršci okruženja, radne sredine i sistema, ostvaruje novi život.
Prema podacima sigurne kuće u Banjaluci, koja je od 2007. godine zbrinula 544 žena i djece, a finansira se iz Vlade RS (70 odsto) i lokalnih zajednica, dosad su uglavnom radili na tome da se žrtvama pomogne i nakon rehabilitacije, koja traje od šest mjeseci do godinu i po.
"Imamo žene koje od 2007. godine do danas, kada su već osnažene i samostalne, dolaze povremeno na grupe samopomoći u kojima razmjenjuju iskustva, znanje i korisne savjete. Pomoć ženi je neophodna u vidu zaposlenja i stana, kako bi trajno izašla iz nasilja", objašnjava Dragana Miljković, socijalna radnica sigurne kuće.
Kaznene odredbe u RS su nedavno izmijenjene u pogledu krivične odgovornosti, posebno za nasilje u prisustvu djeteta.
Jedna je osoba osuđena zbog neplaćanja alimentacije, dok nije zabilježen isti slučaj zbog nasilja u porodici.
Na putu od prijave nasilja do izlaska iz nezdrave porodične zajednice, veoma često izostaje mreža podrške i dešavaju se sistemski propusti, koji obeshrabruju žrtvu.
I dok se nasilnik ne izmješta iz sredine koju ugrožava, već njegove žrtve, nakon prijave nasilja, Centar za socijalni rad, kao organ starateljstva dužan je i dodatno utvrditi da li je riječ o životnoj ugroženosti žrtve.
"Mi po prijavi nasilja utvrđujemo da li je žrtva životno ugrožena, da li je došlo do nanošenja teških tjelesnih povreda, radi se ozljedni list kao dokaz za procesuiranje te idemo u pravcu da se i žena i djeca izmjeste u svoju porodicu ili sigurnu kuću, objašnjava Vera Sladojević, direktorka Centra za socijalni rad.
Inače, četiri žene dnevno u Republici Srpskoj prijave dugogodišnje nasilje u porodici na besplatan SOS telefon 1264.
Pogrešna tumačenja
Prema ocjeni Dragane Miljković, socijalne radnice iz sigurne kuće, posljednjih godina razvija se svijest i o psihičkom nasilju, iako i dalje postoje kriva tumačenja, poput poistovjećivanja ljubavi i ljubomore, umjesto ljubomore i nepovjerenja.
Zajednička podrška
Mira Popović, predsjednica organizacija žena DNS-a, kaže da je za sprečavanje nasilja u porodici i sistemsku podršku žrtvi važna koordinacija vladinih i nevladinih institucija, odnosno svih resora, od lokalnog do državnog nivoa. Ona je navela da su tužilaštva i sudovi najslabije karike u tom lancu.