Ja se ni najmanje ne osjećam odgovornim za zločine za koje me prozivaju, kaže Abdurahman Malkić, načelnik opštine Srebrenica, protiv kojeg se vodi istraga o učešću u ratnim zločinima u BiH.
`Ja nisam dobio ozljede na glavi zato što sam bio nestašan momak, već zato što sam bio u srpskim zatvorima pet mjeseci. Da sam bio kriv, vjerovatno bih dobio veće ozljede, a možda nikada ne bih ni izašao`, kaže Malkić.
Ističe da niko ne smije biti izuzet iz procesa utvrđivanja odgovornosti za zločin, te da se s prošlošću treba suočiti:
`Moramo se suočiti s prošlošću, doći do istine. Zločine moramo individualizirati, ma koliko oni imali dimenziju da su činjeni u ime kolektiva`, kaže Malkić.
Tvrdi da se stanje, kada je riječ o izgradnji povjerenji i međuljudskim odnosima u Srebrenici popravlja. Najavljuje rješavanje problema nezaposlenosti u ovoj opštini, kao i bolju putnu komunikaciju sa selima.
NN: Da li ste odgovorni za zločine za koje Vas terete?
MALKIĆ: Apsolutno ne. Ja se ni najmanje ne osjećam odgovornim za zločine za koje me prozivaju. Nemam ništa protiv procesuiranja za utvrđivanje odgovornosti. Abdurahman Malkić, u ovom slučaju načelnik općine, ne smije biti izuzet iz procesa utvrđivanja odgovornosti za zločin. Ja jesam za proces suočavanja s prošlošću. Svi mi koji smo na neki način etiketirani treba da kažemo šta smo to uradili i gdje smo bili, a pravosudni organi BiH i entiteta moraju sankcionisati sve one koji su činili zločin. Ja nisam dobio ozljede na glavi zato što sam bio nestašan momak, već zato što sam bio u srpskim zatvorima pet mjeseci. Da sam bio kriv, vjerovatno bi dobio veće ozljede, a možda nikada ne bih ni izašao.
NN: Nedavno ste dobili priznanje katalonskog političkog magazina ONGC. O čemu se radi?
MALKIĆ: U pitanju je nagrada koja se dodjeljuje za izgradnju mira i tolerancije, a njen opredjeljujući segment je očuvanje sjećanja na ono što se desilo u neposrednoj prošlosti. Ne s razlogom da nam to bude kočnica za uspostavu mira i tolerancije već kao upozorenje kako nepromišljeni potezi mogu dovesti do jedne nezavidne situacije i kako nam se to ne bi više desilo. Treba raditi na čuvanju sjećanja, ali nam to ne smije biti prepreka u izgradnji povjerenja. Moramo se suočiti s prošlošću, doći do istine. Zločine moramo individualizirati ma koliko oni imali dimenziju da su činjeni u ime kolektiva.
NN: Kada je riječ o međunacionalnim odnosima i toleranciji, kakva je situacija u Srebrenici danas?
MALKIĆ: Veoma je bitno istaći da se stanje u Srebrenici popravlja kada je riječ o izgradnji povjerenji i međuljudskim odnosima. Normalno, postoje politički protivnici koji žele to usporiti ili dovesti u pitanje. Dijelom uspijevaju u tome. Ono čime ne možemo biti zadovoljni jeste stepen razvoja, prije svega privrednog.
NN: Čime konkretno niste zadovoljni?
MALKIĆ: Nismo zadovoljni stepenom obnove infrastrukture, a naročito komunalne infrastrukture i rekonstrukcije stambenih jedinica. Do 2000. nije bilo intenzivnijeg boravka i rada međunarodnih organizacija ovdje. Istina, imajući u vidu šta se sve desilo u Srebrenici i zločine od 1992. do 1995, međunarodna zajednica je svojevrsnu pažnju posvetila ovom području. Ali, više je ta pažnja bila verbalne prirode, a ne aktivnijeg rada na obnovi. Tako trenutno imamo negdje oko 2.100 stambenih jedinica osposobljenih za smještaj, a preko 6.300 stambenih jedinica koje su porušene. Imamo grad koji je u veoma teškom i ružnom stanju. Od svih porušenih zgrada obnovljene su samo dvije.
NN: Šta je trenutno prioritet kada je riječ o obnovi?
MALKIĆ: Trenutno intenzivnije radimo na saniranju stambenih objekata. Svi lokalni putevi, pristupni putevi u povratnička mjesta su donedavno bili potpuno onesposobljeni. Doveli smo ih u stanje da služe elementarnoj namjeni, a sada planiramo i njihovo asfaltiranje. Radimo projektnu dokumentaciju, a vjerujem da ćemo u ovoj godini početi s asfaltiranjem i nekih lokalnih puteva, a prevashodno Kragivoda - Osat - Klotevac i prostora oko jezera Hidroelektrane Bajina Bašta kako bismo omogućili pristup potencijalima za razvoj opštine.
NN: Zbog loše putne komunikacije, stanovništvo Skelana je marginalizovano i otcijepljeno od administrativnog centra. Da li planirate i izgradnju regionalnih puteva Srebrenica - Skelani, Skelani - Bratunac?
MALKIĆ: Direkcija za puteve Vlade RS ima obavezu da asfaltira taj dio puta, a mi ćemo to podržati. Imamo dio projektne dokumentacije za te putne pravce. Daćemo svoj doprinos da se ta dva puta urade i da skelanski kraj, koji je poprilično udaljen, ne bude više dodatno izoliran zbog nedostatka putne komunikacije. Nama je svakako u interesu da napravimo jednu kompaktnu teritoriju svih rubnih dijelova općine Srebrenica s općinskim središtem. Rubni dijelovi imaju i lošu informacijsku komunikaciju sa Srebrenicom, kao i sa unutrašnjošću BiH i Republikom Srpskom.
NN: Kako teče proces povratka u srebreničkoj opštini?
MALKIĆ: Proces povratka kako izbeglica, tako i interno raseljenog stanovništva na području opštine je krenuo najkasnije u BiH. Moj cilj je da svi koji žele da se vrate to i učine. I povratnici i interno raseljeni imaju pravo na povratak i obnovu. Bitno je da postoji volja. U bazi podataka imamo oko 3.000 prijavljenih domaćinstava za povratak i rekonstrukciju stambenih jedinica. Po okvirnom mirovnom sporazumu svi građani imaju pravo na povrat imovine. U Srebrenici je to uglavnom i urađeno, s tim što oni nemaju faktički pristup imovini, jer im je imovina porušena. Rekonstrukcijom stambenih jedinica mi pokušavamo da im imovinu stvarno i vratimo. Nažalost, sredstva kojima raspolažemo nisu dovoljna.
NN: U opštinskom odboru SDS-a optužuju Vas da ste sredstva usmjeravali samo ka obnovi puteva i kuća u pojedinim mjestima. Kao primjer navode da ste finansirali obnovu u selu Poznanovići, iz kojeg ste Vi rodom, dok u susjednom selu Ratkovići još nema ni puta, ni obnovljenih kuća. Kako to komentarišete?
MALKIĆ: Put za Ratkoviće i Poznanoviće i obezbjeđivanje prohodnosti za osiguranje procesa povratka je urađen istovremeno. U međuvremenu se pojavila jedna implementing organizacija, donator koji je želio raditi kuće za potrebe povratnika Bošnjaka. Oni su prvobitno bili na prostoru Jezera, Skelana i drugih mjesta, a onda su se prebacili na prostore Osmača i Poznanovića. U tom pravcu tamo su počeli obnovu i izgradili su 20 kuća. Poslije su kroz projekat `Participativnog budžetiranja` građani Poznanovića sami uzeli učešće s opštinom i UNDP-om izdvajanjem sredstava za izgradnju puta. Zato je to selo obnovljeno. Ratkovići nemaju struju, ali nemaju je ni Poznanovići.
NN: Koliko je kuća obnovljeno na teritoriji srebreničke opštine tokom prošle godine?
MALKIĆ: Negdje oko 220. Dosta je bilo domaćinstava koja su dobila materijal, a općina je učestvovala u izgradnji i za takve kuće izvršila priključak na elektromrežu.
NN: Sve više je projekata koji se implementiraju u Srebrenici, a vezani su za održiv povratak. Koliko je opština pomogla i doprinijela da se takvi projekti i realizuju?
MALKIĆ: Opština je tokom prošle godine potakla implementig organizacije da na području Skelana otvore nove kapacitete. Otvoreno je oko 10 farmi koka nosilja, što je jedan od pomaka u ravnomjernom rješavanju problema razvoja svih područja koja pripadaju Srebrenici. Takođe je dosta urađeno na polju poljoprivrede. Prije svega, obezbijeđen je alat za poljoprivrednu proizvodnju i povećanje stočnog fonda. Ali i za samostalne zanatske i trgovinske radnje.
NN: U posljednje vrijeme učestalo je otvaranje proizvodnih pogona u Srebrenici. Da li je istina da se u tim pogonima zapošljavaju samo Bošnjaci?
MALKIĆ: Podaci govore drugačije. U prerađivačkom pogonu `Boss Agro Food` radi 28 Bošnjaka i 12 Srba, u Fabrici kolača `Gusto e Sapore` uposleno je 14 Bošnjaka i 14 Srba, u Tvornici donjeg rublja `Alma ras` 14 Bošnjaka i 12 Srba, u ` Cimosu` radi 14 Srba i 50 Bošnjaka. Među njima su i ljudi koji dolaze sa strane kao stručnjaci. Imamo ljude inženjere mašinske struke koji su iz Bugojna, Kladnja i iz drugih mjesta, a koji rade u `Cimosu`. Ne može u `Cimosu` na zahtjevnom mjestu raditi nekvalifikovan Bošnjak ili Srbin iz Srebrenice. Odnos zaposlenih Bošnjaka i Srba je, dakle, 60 prema 40. Manje je Srba, jer su od početka to bili projekti stimulisani od strane institucija s prostora Federacije u smislu osposobljavanja i održivog povratka Srebreničana koji su živjeli u Tuzlanskom ili Sarajevskom kantonu.
NN: Sve više ljudi odjavljuje se iz Srebrenice i ponovo se prijavljuje u Federaciji. Koji su osnovni razlozi odlaska povratnika?
MALKIĆ: Od jula 2004. do 20. decembra 2006. na prostoru Srebrenice izdato je 7.959 ličnih karata. Samo u 2006. godini izdato je 1.749, ali u toku iste godine izvršene su i 463 odjave iz baze podataka CIPS-a. To su većinom osobe koje su se ovdje najvjerovatnije prijavile da bi ostvarile pravo na korištenje donacija na osnovu povratka. U međuvremenu su se odjavile da bi mogle nastaviti proces ostvarivanja nekih drugih beneficija koje su im omogućene ako su prijavljene na području Federacije.
NN: U Srebrenici je veliki problem i nezaposlenost. Koliko je trenutno nezaposlenog stanovništva?
MALKIĆ: Trenutno je nezaposleno 1.497 osoba, a zaposleno je 1.405, dok penzionera ima oko 800. Procenat nezaposlenosti je 51 odsto, ali treba imati u vidu da veliki broj prijavljenih na Birou radi i ostvaruje prihode.
NN: Šta učiniti da se taj procenat smanji i da se mladim školovanim ljudima ovdje obezbijedi egzistencija?
MALKIĆ: Mladi kadar ubuduće namjeravamo zapošljavati što više, kako u poljoprivredi, tako i u preduzećima. Podržaćemo i proizvođače koji se žele priključiti projektu uzgoja sitne stoke i krava muzara, ali i sve koji žele da osnuju prerađivačke kapacitete u Srebrenici. Ovdje su otvoreni Pravni fakultet i studije menadžmenta, što je sasvim dovoljno da se popravi nepovoljna struktura radne snage. Maksimalno ćemo se truditi da osposobimo mlade iz Srebrenice i okoline i da ih zadržimo omogućivši im da steknu visoko obrazovanje ovdje.