Abdurahman Malkić, načelnik općine Srebrenica, podržao je zahtjeve da se u ovom bh. gradiću poboljšaju uslovi života. Međutim, kategorički odbija ideju o kolektivnom iseljavanju. Odbor za iseljenje, koji je podržao i Malkić, traži izdvajanje Srebrenice iz Republike Srpske, poslije presude Međunarodnog suda pravde kojim je zločin u Srebrenici okarakterisan kao genocid. U protivnom, povratnici u Srebrenicu su zaprijetili kolektivnim iseljenjem.
NN: Šta je uzrokovalo reakciju za najavu kolektivnog iseljenja?
MALKIĆ: To je rezultat stalne priče poslije izbora, a naročito poslije presude Međunarodnog suda pravde da je u Srebrenici napravljen genocid, odnosno negiranja tog genocida od pojedinih zvaničnika. Ljudi su mi dolazili i pitali šta im je činiti, ako se negiraju odrebe iz presude sutra će reći - vas uopšte nije bilo.
NN: Mnogi smatraju da je najava kolektivnog iseljenja politički insinuirana. Kakav je Vaš stav o tome?
MALKIĆ: Govoriti o Srebrenici, a reći da nema politike i s moje strane bi bilo politiziranje. Jeste, Srebrenica je uvijek govor političkih govora. O čemu god budemo govorili, pričat ćemo politički i svako će na svoj način pokušavati da poentira na Srebrenici onako kako je za njega najbolje.
NN: Vi ste protiv iseljenja iz Srebrenice, ali podržavate zahtjeve Incijativnog odbora. Zašto?
MALKIĆ: Ja sam legalista i nemam razloga da volim Republiku Srpsku. Štaviše, ne volim je, ali ona je fakat i ona postoji, a imajući u vidu sve ovo ona ne može biti u mojoj kući. Ono što treba činiti je da ne smijemo puhati u leđa projektu etničkog čišćenja, koji je kreiran u glavama osumnjičenih i optuženih za ratne zločine. Činjenica je da je u Srebrenici napravljen zločin s karakterom genocida, činjenica je da je to činila Vojska RS i političke i druge strukture RS. Nije odgovoran srpski narod, ali institucija RS je odgovorna za te zločine.
Neko je činio zločine ne u ime Malkića, već u ime srpskog naroda i institucija RS. Ne vidim ja da se neko pozivao da to čini da zaštiti Abdurahmana Malkića, već naprotiv, da ga ugrozi.
NN: Za sutra je zakazan sastanak s predstavnicima BiH i entiteta, te političkih partija. Šta očekujete od tog sastanka?
MALKIĆ: Predstavnici iz Republike Srpske su prvo mislili da je danas taj sastanak i na njega su htjela doći dva ministra i savjetnik premijera RS Milorada Dodika. Pošto je sastanak sutra, onda su mi rekli da će možda i premijer doći. Međutim, ako očekuju da još nešto pišemo, ja neću nikoga moliti. Htio sam da na sastanku napravimo set aktivnosti i da preduprijedimo rješavanje ovih zahtjeva Inicijativnog odbora, te da napravimo dinamiku rješavanja s nosiocima aktivnosti.
Realno je da ja, kao načelnik Srebrenice, kao i ostali, dobijemo konkretno zaduženje i da napravimo akcioni plan, kako ne bismo, neki zbog nečinjenja, a neki zbog nesvjesnog činjenja, bili dio projekta etničkog čišćenja.
NN: Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) usvojio je prije nekoliko dana Akcioni plan aktivnosti Bošnjaka i njihovih organizacija pod nazivom `Bošnjački odgovor na presudu Međunarodnog suda pravde`. U tom planu stoji da je presuda u Hagu otvorila vrata pravosnažnom postupku za hitnu realizaciju Deklaracije KBSA o uspostavljanju specijalanog statusa - distrikta za Srebrenicu i Žepu. Da li su aktivnosti Bošnjaka iz Srebrenice, najviših političkih autoriteta u BiH i dijaspore koordinirane u tom smislu?
MALKIĆ: Ne mogu potvrditi da jesu, ali sigurno ima neke koincidencije. Nema posebnih zajedničkih aktivnosti. Sigurno da ima razmjena mejlova i informacija, ali ne možemo reći da je to zajedničko djelovanje.
NN: Postoji vjerovanje da je akcija o izdvajanju Srebrenice iz RS osmišljena u Sarajevu, a da su ljudi u Srebrenici još jednom politički instrumentalizovani da je provedu. Kako gledate na to?
MALKIĆ: Koliko ja znam, inicijativa nije krenula iz Sarajeva. Ko god ne želi dati Srebrenici neki poseban status traži izlaz i priča da je ovo dodatno politiziranje. To je bio i dosad slučaj. Šta god da Srebreničani krenu, kažu da neko njima manipuliše i da to neko politizira.
NN: Najviši politički vrh RS upozorava da je traženje izdvajanja Srebrenice iz RS kršenje Ustava RS i Dejtonskog ustava. Kako gledate na to?
MALKIĆ: Sigurno da jeste, ne mogu reći kršenje, ali jeste promjena Ustava i Dejtonskog sporazuma. Ovo što Srebreničani traže jeste da se popravi ambijent življenja u Srebrenici. Svakako da je ovo proces koji traži promjene, i ustavne, ali to ne znači da mi treba da zarijemo glavu u pijesak i kažemo - to se tiče ustavnih promjena i ne treba da razgovaramo o tome.
NN: Imate li podatak koliko je Vlada RS uložila u obnovu Srebrenice i šta zamjerate vlastima u RS?
MALKIĆ: Nažalost, tih podataka nema i ja bih volio da se to mjeri milionskim ciframa. Te su cifre isuviše skromne. Kroz rekonstrukciju stambenih jedinica, recimo, radi se o nekih 300.000 do 500.000 KM.
Što se tiče zamijeranja, čašu je prelila posljednja priča premijera RS o tobože demokratizaciji RS i uvažavanju drugoga i drugačijeg, a zna se kako sve funkcioniše, i ova činjenica da on uporno onemogućava implementaciju presude Međunarodnog suda pravde i dovodi njene odredbe u pitanje.
NN: Premijer RS najavio je da će RS inicirati formiranje instituta za istraživanje genocida u Srebrenici. Šta mislite o tome?
MALKIĆ: U tome podržavam premijera RS i institut za genocid treba imati u Srebrenici. Ali, prije toga da bi se demistificirao zločin u Srebrenici, da bi se on individualizirao, moramo imati odjel Tužilaštva i Suda BiH u Srebrenici, kako bi se svi zločinci u Srebrenici procesuirali. Ponavljam, ne teretim srpski narod, oni ne mogu imati kolektivnu odgovornost, ali institucije koje personificiraju spski narod su institucije RS, to je Vlada RS, Skupština RS, Vojska RS, policija. Ako oni nisu počinili zločin, onda je Sud u Hagu u snu donio ovu presudu.
NN: Hoće li se politička dokazivanja između određenih partija prelomiti preko leđa Srebrenice?
MALKIĆ: Ne bih rekao. Srebrenica je prije svega sa stanovišta pravde i morala pitanje koje treba riješiti na opšte zadovoljstvo. Koliko sad postoje pravne mogućnosti je jedno, ali zato treba da ima političke volje da status Srebrenice riješe na zadovoljstvo svih, a ne preko leđa njenih građana.
NN: Postoji li ta politička volja?
MALKIĆ: Neće postojati sve dok nema dijaloga ili ima dijaloga gdje su suprotstavljene strane i stalno dovodi u pitanje dobre namjere drugog. Mora se razgovarati, dogovoriti način implementacije pojedinih zahtjeva i prihvatanje odgovornosti po osnovu odluka sudske instance. Ne možemo mi biti i kadija koji tuži i koji presuđuje. Ne mogu to biti ni ja, ni Dodik. Dodik treba da zna da postoji Međunarodni sud pravde i da je on dao svoj stav po osnovu prava i pravičnosti, a mi sa stanovišta morala moramo omogućiti da Srebrenica kvalitetno živi.
NN: Prije pet godina SO je donijela Rezoluciju o posebnom statusu Srebrenice. Da li je moguća njena realizacija?
MALKIĆ: Ta rezolucija se uglavnom bavila ekonomskom problematikom, ali dijelom je odražavala i političku volju da napravimo Srebrenicu zajednicom po mjeri njenih građana. I tu nam je trebala politika. Rezolucija o posebnom statusu je i te kako dobro rješenje i ona u sebi sadrži odredbe da treba donijeti zakon o Srebrenici. Taj zakon mora biti donesen. Biću spreman gurati projekat zakona na nivou BiH i time ćemo dobiti poseban status za Srebrenicu, a u narednim koracima rješavati druga pitanja. Zakon o Srebrenici po mom uvjerenju rješava značajna pitanja popravke uslova života u Srebrenici.
NN: Svjetske organizacije su uputile milionske donacije za obnovu Srebrenice. Imate li podatak koliko je uloženo u Srebrenicu?
MALKIĆ: Nikad nisam dobio kvalitetnu informaciju jer mnogi nisu smatrali za shodno da treba da je daju. Svojevremeno sam prvo imao namjeru da ta sredstva koja dolaze, ne da ih kontrolišem, ali da kažem da ih treba kanalisati tamo gdje će efekti biti najveći. Ja ne mogu reći da je neko zloupotrijebio ta sredstva, ali je činjenica da postoje ogromne priče o navodno uloženim sredstvima, a da su efekti mali. Pokušavao sam doći do informacije o sredstvima, ali te informacije su bile poluinformacije.
Međutim, mogu reći nekoliko činjenica koje posjedujemo. U Srebrnici je napravljeno oko 2.100 stambenih jedinica, što je oko 40 miliona KM. Ako se tome doda još elektrifikacija, koju je USAID radio pretprošle godine i uložio 10 do 20 miliona KM, pa još mnogo toga urađenog može se doći do iznosa od 200 miliona KM. Putna infrastruktura još nije kvalitetna, ali je prohodna. Međutim, imamo tu i projekte koji nisu vidljivi, a to je izgradnja civilnog društva, uspostava povjerenja, projekat rekonstrukcije stambenih jedinica za potrebe zbrinjavanja Srebreničana na prostoru Federacije...
NN: SDP je označio Srebrnicu kao najveću praonicu novca. Slažete li se da su milioni KM oprani kroz donacije?
MALKIĆ: Ne samo u Srebrenici, već generalno sredstva koja su donirana BiH nisu kvalitetno utrošena, ne zato što mi nismo kvalitetno trošili, jer je donator tako htio da utrošio sredstva. Međunarodna zajednica je u kreiranju načina doniranja i utroška tih sredstava bez kvalitetnog vođenja evidencija napravila situaciju da se u BiH, a time i u Srebrenici ne zna koliko je i gdje utrošeno.
NN: Naveli ste da Vlada RS čini sve da se prirodni resursi u Srebrenici ne osposobe. Kao primjer ste naveli banju Guber. Zašto?
MALKIĆ: U RS se vrši revizija privatizacije. Umjesto da u Srebrenici krenu i kažu - evo, poništili smo privatizaciju banje Guber, oni rješavaju druga pitanja po Prnjavoru i Banjaluci, a Srebrenica se još zapostavlja. Da ima iskrene namjere, s obzirom na to da imamo zainteresovane ulagače za banju Guber, to bi se riješilo, a ne bi se čekalo da oni koji su privatizirali prodaju banju deset puta skuplje od cijene koju su oni platili.
NN: Kako oživjeti Srebrenicu i učiniti je mjestom održivog povratka?
MALKIĆ: Mi tražimo od Vlade RS da nam omogući da imamo korist od korištenja prirodnih resursa u Srebrenici. To je renta po osnovu potopljenog zemljišta, korištenje rudnika olova i cinka, boksita iz Milića, eksploatacija i prodaja šume i korištenje hidroenergetskog potencijala i banje Guber. Nekad se s procesom povratka išlo nakaradno, čovjek bi se vratio na svoju njivu i tamo bi morao čekati godinu dana da sve nas uvjeri da hoće da se vrati. I onda se otvore vrata Zapada i polja srebrenička i Srebreničanin bira hoće li u komoditet američkog doma ili pod svoju šljivu, jabuku ili krušku. Normalno je da je izabrao što je izabrao. Ali, i pored svega, mi u bazi imamo 2.700 zainteresovanih za povratak u Srebrenicu. E, tu se postavlja pitanje imaju li kuću u Federaciji, a ako imaju njih odbijaju i navode da nemaju pravo na donaciju jer su zbrinuti. A taj je zbrinut od svojih sredstava, a ne od donacije. Ako je uzeo donaciju onda neka nema pravo, ali treba promijeniti taj stav.
NN: Šta Srebrenica može ponuditi investitorima?
MALKIĆ: E, tu je problem. Kad ja investitoru treba da dam općinsku zemlju, treb da mu naplatim zemljište skoro kao u Sarajevu. Onda investitor kaže - meni je bolje u Sarajevu, imam veće i bliže tržište. A Vlada RS treba da odobri da se lakše koristi gradsko zemljište. Ja sam u Srebrenici napravio nekoliko presedana. Kupovao sam poslovne prostore, a onda ih davao firmama kao podršku.
NN: Je li to zloupotreba položaja?
MALKIĆ: Već su me za to neki optužili, ali ne bismo mogli imati nijedne firme, ni `Almu Ras`, `Gusto e sapore`, `Cimos` i ostale. Evo, skoro sam kupio još jedan poseban poslovni prostor, da ohrabrim onog ko treba da obnovi Srebrenicu da može da zaposli radnike. Da nisam to uradio ne bi bilo novih 30 uposlenih.
NN: Kakva je bezbjednosna situacija u Srebrenici i da li ste zadovoljni radom policije?
MALKIĆ: Ne mogu reći da je ovdje stanje kao u ostalim dijelovima BiH. Desi se incident, a policija me ne informiše. Ne da dajem instrukcije, ali treba da budem informisan. Nema korektnog, zdravog odnosa u policiji. Mi ganjamo da se u neuniformisanu policiju zaposle tri, četiri Bošnjaka, kažu - ne može, sve je popunjeno. Valjda bi bio red da se uposli bar jedan Bošnjak u tom sektoru policije. Slali smo dopise i ministrima i direktorima policije, a oni se prave blesavi. I to je ono što boli ljude. Ono što Srebreničane boli je što među Bošnjacima postoje osumnjičeni za ratne zločine, među kojima sam i ja, i nas ispituju oni koji su na spisku Komisije Vlade RS za Srebrenicu, a da se istovremeno on ne procesuira.
NN: Osjećate li se odgovornim za zločine za koje vas terete?
MALKIĆ: Svi osumnjičeni treba da budu procesuirani. Ako sam osumnjičen treba da budem procesuiran, a ne da se pitanje povlači po novinama. U mom slučaju imaju dva načina rješavanja tobožnje sumnje. Jedna je da Malkića procesuiraju po ubrzanom postupku i ako sam odgovoran da idem tamo gdje je i mjesto - u bajbukanu. Ako nisam odgovoran, onda da se to skine i da se oni koji me povlače po novinama javno izvinu i zatraže oprost, a ja ću im oprostiti. Drugi slučaj je da tu priču o tobožnjoj osumjičenosti treba držati stalno i podgrijavati kad zatreba, a ne rješavati, s ciljem tobožnje priče da i među Bošnjacima ima osumnjičenih izabranih zvaničnika, a isti se ne procesuiraju. Pozivam pravosuđe BiH da me procesuira već sutra.