Svakome ko njenog oca smatra tiraninom, ona će uputiti poziv dobrodošlice u Libiju, da bi vidio kako to zaista nije tako.
"Dođite u Libiju, bićete više nego dobrodošli!", kaže Ajša Gadafi, jedina kćerka, od ukupno osmoro djece, libijskog lidera Moamera el Gadafija.
Ova prelijepa 33-godišnjakinja, koja nosi nadimak Klaudija Šifer Sjeverne Afrike je, bez sumnje, najljepša predstavnica prve porodice Libije. Iako izgleda savremeno, njeni stavovi i principi su prilično konzervativni. Advokat po profesiji, ona je jedan od najvećih promotora režima svog oca. Baš poput njega, ona je u mladosti podržavala IRA, a prije nekoliko godina bila u timu odbrane Sadama Huseina, što je izazvalo brojne kontroverze širom svijeta.
Ipak, po sopstvenom priznanju, njena najveća strast je borba za prava žena Libije, a i sama se nalazi na čelu jednog takvog udruženja. Majka je troje djece, udata za rođaka svog oca. Najmlađi sin ima tri godine i nosi ime svog djeda Moamer.
"Ljudi često zaboravljaju da iako veliki vođa jednog naroda, on je istovremeno i moj otac. Moram priznati da smo veoma bliski, čitava porodica uopšte. Iako je moj otac veoma zauzet čovjek, insistiram da se viđamo svaki dan. Moji dječaci ga obožavaju i svaki dan odlaze u njegov šator da bi pili kamilje mlijeko, što ih je on i naučio", kaže Ajša, dodajući da je izuzetno vezana za svog oca.
Biti član Gadafijevog klana nosi dosta toga sa sobom. Iako možda nije u svjetskoj javnosti poznata kao njen brat Saif, koji je prošle godine pregovarao o puštanju teroriste Megrahija, svijet ju je ipak zapamtio po jednom događaju. Naime, kada su Amerikanci bombardovali Gadafijev porodični kompleks 1986. godine, tom prilikom je poginula Gadafijeva usvojena kćerka Hana. Cijeli svijet je obišao snimak tada devetogodišnje Ajše, kako malom, stisnutom pesnicom bijesno prijeti svijetu. I danas se s tugom sjeća te noći.
"Bila je to strašna noć! Probudilo me je nešto što je podsjećalo na grom, a onda sam shvatila da su u pitanju bombe. Čula sam vrisak svoje sestre, njena krv je bila svuda po meni. Dugo sam bila bijesna, osjećala mržnju prema Amerikancima i Britancima, ali sam tek kasnije shvatila da nije narod taj koji je kriv, nego političari, u prvom redu Ronald Regan i Margaret Tačer", kaže Ajša.
Na pitanje da li je oprostila Reganu i Tačerovoj, baš kao što su Britanci oprostili Megrahiju, ona odgovara prilično neodređeno. Podsjećanja radi, Megrahi je osuđen za podmetanje bombe u američki putnički avion koji je 1988. godine eksplodirao iznad škotskog gradića Lokerbija. U eksploziji aviona, čiji su dijelovi pali na Lokerbi, poginulo je svih 259 putnika i članova posade aviona, ali i 11 osoba na zemlji.
"Ne znam šta očekujete da kažem? Tačerova mi je uništila djetinjstvo i njoj nikada neću oprostiti. A što se tiče Regana, Alah se pobrinuo za to, razbolio se, dobio Alchajmerovu bolest. Mislim da je to bila Božja kazna!", iskrena je Ajša.
Na pitanje šta misli o Megrahiju, da li je njegova bolest božanska intervencija, kazna, ona kaže da je sama činjenica da i dalje živi dovoljan znak.
"Nikada ga nismo smatrali zatvorenikom, jer jednostavno nije bilo dokaza da je ikada počinio bilo kakav zločin", kaže Ajša dodajući da bi trebalo da mu isplate odštetu zbog nepravednog zatvaranja.
"Moram priznati da je strašno što postoje političari koji se pitaju zašto Megrahi još nije umro, zašto još živi kada su mu svi davali još tri mjeseca života. Mislim da zaboravljaju da je i to Božje djelo. Niko ne umire dok ne dođe red na njega", kaže Ajša.
Ipak, ona ima i svoju drugu, humaniju stranu. Iako je advokat, specijalizovana za krivično pravo, ona je i velika humanitarka koja je uključena u rad brojnih humanitarnih društava. Štaviše, i neke zapadne grupe koje se bore za ljudska prava svjedoče da im je Ajša, ličnom intervencijom, nebrojeno puta pomogla.
I pored njenih prilično konzervativnih stavova, prošle godine je postavljena za UN-ovog ambasadora dobre volje, čime joj je, na neki način, odato priznanje za borbu za prava žena. Ipak, stavovi ove žene nekada dovode u pitanje njenu dobru volju, posebno ako se uzme u obzir da je bila u timu odbrane Sadama Huseina, što je izazvalo brojne kontroverze širom svijeta. Ona i danas vjeruje da je Sadam bio legalno izabrani predsjednik koji je nepravedno osuđen, a zatim i obješen.
"Jednostavno, takva sam. Osjećam da je moja dužnost da branim nepravedno optužene. Uz sve to, ne smijemo zaboraviti da je Sadam bio čovjek koji se zalagao za dobrobit Bliskog istoka i mislim da je zbog toga tako i završio", kaže Ajša.
Na pitanje šta misli o 300.000 Iračana koje su ubili pripadnici Sadamovog režima, te da li je možda za to zaslužio smrtnu kaznu, Ajša kaže da ne samo u Iraku, već širom svijeta postoje ljudi koji se slažu s nekom politikom, a postoje i oni koji se ne slažu.
"Sve to je tako normalno", kaže Ajša.
Iako su stavovi o libijskoj prošlosti prilično čvrsti i jasni, kada je riječ o libijskoj budućnosti, onda ona nije tako jasna i odlučna. Njezin otac već 41 godinu vlada prilično autokratski, nema ni govora o parlamentarnoj demokratiji, već je vlast koncentrisana na nekoliko izabranih zvaničnika u tzv. narodnom kongresu. Na pitanje da li bi u Libiji mogla da bude uvedena zapadna demokratija, ona odgovara prilično oštro.
"Ne znam na koju zapadnu demokratiju mislite? Mislite na one demokratije koje imaju tajne zatvore, poput Gvantanama? Istina je, naš sistem jeste drugačiji, mi imamo narodni kongres, gdje se čuje glas naroda. Treba li šta više?", pita se Ajša. Njen otac je u međunarodnoj politici veoma često nazivan političkim kameleonom, jer je mijenjao svoja mišljenja i stavove od saveznika do saveznika. Međutim, za Ajšu on je čovjek velikih principa, od kojeg mnogi mogu dosta naučiti.
"On je čovjek koji nikada ne mijenja svoje mišljenje ni principe. Vjeruje u svoj cilj, a to je borba za siromašne i podređene. On je uvijek na njihovoj strani", kaže Ajša.
Kako god bilo, Gadafi danas ima 68 godina i činjenica je da neće još dugo vladati. Ono što je glavno pitanje svakako je ko će ga zamijeniti. Ono što je sigurno svakako je da u Libiji neće doći do ustanka ili revolucije, jer je to, ipak, bogata nacija i narod je zbrinut, bar što se osnovnih potreba tiče. Vjeruje se da će vlast ostati na vladajućoj eliti, iako je malo vjerovatno da će Gadafijev položaj preuzeti sin Saif, koji se posljednjih godina najviše pojavljivao u javnosti. Istina, Saif je poznat po svojim diplomatskim vještinama, ali nema nikakvu vojnu prošlost, što je vrlo bitno za Gadafijevog nasljednika, jer čovjek koji nasljedi ovu poziciju, mora biti u stanju da kontroliše ogromne oružane snage koje Libija ima. Štaviše, neki čak smatraju da će sin Mutasim, bivši pukovnik libijske vojske, a danas savjetnik za nacionalnu bezbjednost, navjerovatnije biti Gadafijev nasljednik.