Društvo

Alija Buljubašić sedam decenija bio mrtav

Alija Buljubašić sedam decenija bio mrtav
Alija Buljubašić sedam decenija bio mrtav
Davud Muminović

Alija Buljubašić iz sela Vesela nedaleko od Bugojna zadnjih mjeseci uvijek ličnu katru drži uz sebe. Kaže da se od nje ne odvaja čak ni kada spava, a za to ima i debeo razlog.

Zbog birokratske greške Alija je 1940. godine, kada je rođen u opštini Gornji Vakuf umjesto u knjigu rođenih upisan u knjigu umrlih. Godinama je pokušavao da izvadi ličnu kartu jer nije mogao da uvjeri birokrate da je živ.

"Kažu da je neki Ćoro, mi smo ga tako zvali, koji je bio seoski šaljivdžija, matičaru nekad davno kad su pitali za mene rekao 'ma taj je umro'. To je valjda bilo pred onaj rat. Ćoro se šalio a ovaj ćato prihvatio zdravo za gotovo i tako sam ja umro", pokušava Alija objasniti svoje muka sa administracijom.

Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi, posebno svog komšije Dževada Ibrahimovića koji se prošle godine zainteresovao za njegov slučaj, prije nekoliko mjeseci Alija Buljubašić je konačno dobio ličnu kartu i vratio izgubljeni identitet.

"Meni lična nije prije bila potrebna dok sam bio u snazi. Šta će mi. Radio svojim rukama. U šumi i na građevini sam zarađivao. Nisam se nikad prijavljivao nit' je ko od mene tražio kakve dokumente. I u ovom ratu kad sam za vojsku radio i pravio im zemunice nikome nije trebala moja lična karta. Kad sam ostario i oslabio pokušao sam naći pomoć. Na koja god vrata zakucam kažu 'daj ličnu'. Kad odgovorim da nemam oni kažu 'daj onda rodni list'. A ja nemam ni to", priča Alija svoje životne muke.

Ličnu kartu sada krije u unutrašnjem džepu košulje. Spremno je vadi.

"Boga ti ljubim, sad je čuvam k'o oči u glavi", kazao je Alija.

Iako je ostario i bolestan te živi sam u trošnoj baraci u selu Vesela kod Bugojna, Alija nađe snage da se i našali pričajući o svojim mukama. Tvrdi da je vjerovatno jedini koji nije mogao dobiti rodni list, ali je mogao izvaditi svoj smrtni list.

 "Iš'o sam ja kod matičara u Gornji Vakuf. Vodili me ovi iz socijalne službe. Dođemo tamo, a matičar mi kaže 'ne možeš izvaditi rodni list jer te u knjigama nema. Ti si umro'. Kažem 'kako sam umro kad sam ovdje pred tobom'. Oni kažu 'ne može i gotovo'. I još mi kaže 'izvadi smrtni list ako hoćeš'. Baš mi je žao što ga nisam izvadio da ga mogu svima sad pokazivati", priča Alija Buljubašić.

Rođen je 1940. godine u selu Pojska, a u matičnom uredu opštine Gornji Vakuf objašnjavaju da je greška i nastala te godine.

 "On je već 1940. godine zaveden pod prezimenom Hopić Buljubašić kao da je umro. Ne znam kako se to desilo. Možda su ga pomiješali sa bratom. Kad je bio popis stanovništva 1990. godine potvrđena je njegova smrt. Srećom to se sve riješilo i nedavno smo mu izdali ličnu kartu i poništili ovu grešku", kazala nam je matičarka u opštini Gornji Vakuf.

Alija ne želi puno pričati o svom životu. Iako živi u selu koje se zove Vesela, život mu nije bio nimalo veseo. Sa 16 godina je ostao bez oba roditelja. Kroz život se snalazio tako što je kao nadničar radio u šumi i na velikim građevinskim radovima. Posebno je ponosan na svoje učešće u izgradnji pruge Sarajevo-Ploče kao i na angažman u proteklom ratu.

"Bilo je to dobro vrijeme. Sjećam se kad smo iskopali neki tunel kod Konjica napravila se fešta zbog kraja kopanja tunela i fešta nije ni počela, a tunel se urušio", priča Alija smijući se.

Jednom se i ženio ali to je vrlo kratko trajalo. Supruga ga je napustila nekoliko mjeseci nakon svadbe.

"Valjda je htjela da pobjegne od oca, a ne da se uda za mane", objašnjava Alija Buljubašić.

Na svoju sudbinu se nije žalio sve dok nije onemoćao. Iako bez ikakvih primanja i bez načina da zaradi nije želio nikoga da moli.

"Vidim ga jednom, a on ništa ne govori i pune mu oči suza. Nije se žalio puno, a ja vidim da je čovjek gladan. Zaprepastio sam se kad sam to shvatio. Kad smo ga nahranili kaže 'da mi je cigaru zapaliti pa onda mogu i umrijeti", kaže Dževad Ibrahimović, koji pored Alijinog kućerka ima vikendicu.

Ovaj službenik u bugojanskom preduzeću "Špedicijaturist", pomogao je Aliji Buljubašiću da vrati svoj identitet. Ljudi iz Merhameta su ga primili u narodnu kuhinju, a u "Špedicijaturistu" su mu izdali i besplatnu mjesečnu kartu da može otići do kuhinje. Odnedavno Alija prima i mjesečnu naknadu za socijalno ugrožene.

Najčitanije