Udruženje muzičkih umjetnika je jedna od prvih organizacija ovog karaktera na nivou Republike Srpske čiji je cilj promovisanje klasične muzike, mladih i neafirmisanih muzičara i studenata muzičkih akademija koji će svojim radom dati veliki doprinos razvoju kulture i umjetnosti u Republici Srpskoj i šire.
Osnovano je u januaru 2008. godine, od kada je organizovalo dva stručna predavanja i oko 17 koncerata klasične muzike širom Republike Srpske.
Ono čime se u Udruženju posebno ponose jesu koncerti mladih muzičara, kojima je potrebna pomoć kako bi se afirmisali i napravili karijeru ili nastavili sa školovanjem u inostranstvu, te tako svoj muzički kvalitet pokazali u svijetu, saznajemo od dipl. pijaniste i predsjednika Udruženja, Sanje Šeranić.
NN: Koliko članova okuplja Udruženje muzičkih umjetnika RS?
ŠERANIĆ: Za sada trenutno ima 20 aktivnih članova plus prijatelji udruženja koji su ujedno i bitni profesori Akedemija umjetnosti u Beogradu, Novom Sadu i Banjaluci. Članovi su uglavnom mladi ljudi, znači diplomirani umjetnici i studenti akademija. Za sada su to studenti banjalučke akademije, imamo saradnju i sa studentima beogradske akademije, ali svakako da imamo u planu da se proširimo i da stupimo u kontakte s ljudima i sa drugih univerziteta.
NN: Da li članovi udruženja sopstvenim radom zarađuju novac za kupovinu novih instrumenata?
ŠERANIĆ: Nažalost zasada je tako. Znači svi iz svojih privatnih budžeta izdvajamo za instrumente. Recimo, vrhunski profesionalni instrumenti su jako skupi, teško da se mogu uopšte i nabaviti na našim prostorima pa je to velika novčana stavka.
NN: Jednom ste rekli da je jedan od najvažnijih ciljeva ovog udruženja promocija klasične muzike i mladih muzičara. Koliko uspijevate u tome?
ŠERANIĆ: Tako je. Za sada, možemo slobodno reći, uspijevamo potpuno. Održali smo veliki broj koncerata u svim gradovima RS. Održali smo koncerte u Banjaluci, Prijedoru, Doboju, Prnjavoru, Laktašima i Foči, a sve ostale gradove koje smo zasad izostavili obićićemo, u nastavku naše male turneje, u septembru. Svaki koncert je bio posjećen. U nekim manjim gradovima, naravno, bilo je manje publike, u većim gradovima više publike, ali u svakom slučaju koliki god broj ljudi da dođe koncert je uspješan jer uvijek je neko čuo, zainteresovao se, prenio utiske svojim prijateljima. Svakako kad budemo gostovali sljedeći put u tom gradu, očekujemo još veći broj.
NN: Kakve kompozicije birate za svoje koncerte?
ŠERANIĆ: Gledamo da to budu djela koja će biti i muzički kvalitetna i u neku ruku atraktivna za publiku tako da privučemo ljude da i ubuduće posjećuju naše koncerte. Recimo repertoar u Foči činili su domaći autori, muzika isključivo iz 20. vijeka. Smatramo da publika u Foči još nije imala priliku da tako nešto sluša uživo na našim koncertima a nastupali su i razni umjetnici. Istakla bih koncerte Laure Levai-Aksin, novosadske flautistkinje, koji je bio održan u Banjaluci, potom koncert našeg gudačkog trija koji je nastupao širom RS, kao i koncert Nevene Bajić, pijanistkinje iz Beograda koja je, takođe, održala tri koncerta.
NN: Vi ste ujedno i predsjednik i aktivni član udruženja?
ŠERANIĆ: Da. Ja sam predsjednik i svakako aktivni svirač na koncertima.
NN: Od kada se bavite ovom vrstom muzike?
ŠERANIĆ: Bavim se od svoje šeste godine. Završila sam i osnovnu i srednju muzičku školu, a potom Akademiju. Svi članovi udruženja se bave time, tako reći, cijeli život.
NN: Na čemu trenutno radite u udruženju?
ŠERANIĆ: Trenutno završavamo ovaj naš prvi serijal koncerata i počećemo već da radimo pripreme za sljedeći serijal koncerata koji kreće u septembru. Pokrovitelj je Vlada RS, odnosno Ministarstvo prosvjete i kulture.
NN: Da li je ovo udruženje trebalo biti osnovano mnogo ranije?
ŠERANIĆ: Pa, svakako da jeste, ali opet nikad nije kasno. Evo, sad smo počeli, a imamo u planu da napravimo velike svari i da održimo mnogo koncerata, i naših umjetnika i nekih poznatih afirmisanih umjetnika iz inostranstva.
NN: Kakvu budućnost vidite za klasičnu muziku u BiH?
ŠERANIĆ: Svakako vidimo svijetlu budućnost. Da ne vidimo ne bi radili ovo što radimo. Mislimo da ljudi, ipak, treba da se vrate nekoj pravoj vrijednosti u muzici, a to je svakako klasična muzika i da se stvori navika ljudima da dolaze na koncerte, jer prosto mali je broj koncerata i ljudi nemaju naviku. Mnogi kada dođu onda im se dopadne i sami se sebi čude što nisu došli ranije.