SARAJEVO - Prije 16 godina u prepunom sarajevskom tramvaju bez ikakvog razloga i povoda ugašen je život Denisa Mrnjavca. Trojica huligana su 16-godišnjeg Denisa brutalno pretukla i zbola nožem te je od tih povreda dan poslije preminuo.
Denis je bio učenik drugog razreda gimnazije Katoličkog školskog centra u Sarajevu. Na povratku kući, 5. februara 2008. godine u tramvaju garažnog broja 209, napala su ga tri maloljetna huligana iako nije ništa učinio.
Neko sebi da za pravo da ga ubije
Denis kao i nevino ubijeni maturant Pete gimazije Dobrinja Faris Pendek (19) koji je usmrćen 28. januara na Otoci, nije poznavao ubice, narkomane naoružane pištoljima i noževima.
Ana Mrnjavac, majka ubijenog Denisa, u razgovoru za portal „Avaza“ kazala je da se ni nakon 16 godina, ništa nije promijenilo jer i dalje nedužna djeca Sarajeva stradaju.
"Nažalost, ni nakon 16 godina ništa se nije promijenilo, vršnjačko nasilje je tu, nedužna djeca stradavaju, dok se nasilnici i huligani „ponose svijim djelima“ i ponašaju se kao da su „heroji ulice“. O svom unutarnjem osjećaju ne želim previše govoriti, ne volim da me ljudi sažalijevaju, ali činjenica je da je svakim danom sve teže. Preteško je, zapravo nemoguće, prihvatiti činjenicu i tu okrutnu stvarnost da ste ostali bez djeteta tek onako, bez ikakvog ", kaže Ana Mrnjavac i dodaje:
"Sav život ste usmjerili na njegovo odrastanje, radovali se njegovim uspjesima, bdili nad svakom njegovom boli i dijelili sve sa tim malim bićem koje vam je bitnije i od vas samih i onda, tek tako: Neko sebi da za pravo da ga ubije! I nakon 16 godina teško je prihvatiti da se život tako nemilosrdno poigrao s vama i sa onim koji vam je bio čitav svijet. Sjećam se, kao u transu, onih velikih prosvjeda nakon Denisovog ubojstva. Jedina misao koja mi je tada prolazila kroz glavu je: ‘Bože, zar je tako moralo biti? Je li moje dijete „odabrano“ da napokon ujedini ovaj grad, ove ljude?! Tu, ispred Katedrale, na tisuće prisutnih, a svi su razmišljali isto, svi su slali jasnu poruku svijetu, osuđivali su nasilje i zlo napravljeno jednom nedužnom dječaku, znajući da je to dijete moglo biti i njihovo, svi su napokon bili SAMO LJUDI.
Simbol nedužno stradale djece
Ana Mrnjavac navodi da je njen Denis postao simbol nedužno stradanja djece Sarajeva.
"Moj Denis postao je simbol nedužno stradale djece ovoga grada, a moja jedina želja bila je da se zlo nikada više nikome ne ponovi, a ponovilo se. I ponavlja se… Žalim i tugujem za svakom žrtvom, žalim i roditelje jer ne znaju kroz kakvu agoniju nastavljaju živjeti. Žalim za Farisom, ni taj dječak nije uspio dočekati svoju maturu, kao ni Denis. U svakoj tragediji oplakujem i svoje dijete", navodi Denisova majka i nastavlja:
"Nažalost, ništa se bitno nije promijenilo, sistem je zakazao, vlast, škole, roditelji u odgoju su zakazali, buđenje svijesti mladih i usmjeravanje ka pravim, životnim vrijednostima je izostalo. I šta znači to što pojedini odgajaju i vaspitavaju djecu u skladu sa svim moralnim načelima, kada takvi čak nisu ni kritična masa, kad je većina onih koji su prepušteni ulici i koji su izbjegli proći fazu kućnog odgoja, nažalost. Ovi prvi postaju žrtve neodgojenih nasilnika"
Posvetiti pažnju ovom strašnom problemu
"Ne radi se dovoljno u tom pravcu, stalno bi trebalo podsjećati i ukazivati na zlo koje je tu, među nama… Između ostalog, obećano je i spomen-obilježje mom sinu, kao simbolu nedužno stradale djece našega grada, a koje bi stalno podsjećalo mlade kako nasilje nema smisla niti svrhe, jer donosi samo patnju. Donesena je i odluka o utemeljenju nagrade Denis Mrnjavac, za najbolje škole i pojedince, ali, sve to je samo „mrtvo slovo na papiru“. Dok se na sve načine ne posveti pažnja ovom strašnom problemu, nedužna djeca će i dalje biti žrtve nasilja, a mnogi roditelji osuđeni da ostatak života provedu tugujući", navela je Ana Mrnjavac.