Njihovi anđeoski glasovi osvajaju svakog ko ih čuje. Posjetioci austrijske prestonice iz svih zemalja svijeta ne žele propustiti priliku kad borave u Beču, da pri tome ne čuju anđeosko pjevanje jednog od najslavnijih horova na svijetu.
Hor bečkih dječaka, koji svake nedjelje nastupa u kapeli dvorca Hofburg, zahvaljujući svom vrhunskom pjevačkom umijeću, postao je muzički simbol Beča, koji već više od 500 godina fascinira sve one koji ih čuju.
Postali tradicija: Kao jedna od najvećih atrakcija bečkog muzičkog života, Hor bečkih dječaka su bez sumnje i ambasadori Austrije i, kako kaže Valter Netig, predsjednik uprave Hora bečkih dječaka, najbolji izvozni proizvod, ne samo Beča, nego i cijele Austrije.
"Posjetioci Beča ne žele da propuste priliku da čuju Hor bečkih dječaka, koji je opstao do danas, zahvaljujući tome što je postao tradicija. Pjevajući svake nedjelje u kapeli u Hofburgu, oni na jedinstven način doprinose izvrsnosti misa", kaže Netig, koji je i sam od 1944. do 1948. godine pjevao u tom horu.
S obzirom na to da za nastup Hora bečkih dječaka na misi u carskoj kapeli u Hofburgu vlada veliko interesovanje, ulaznice se moraju rezervisati unaprijed.
Nastali su kao crkveni hor, pod carem Maksimilijanom Prvim, koji je želio osvježiti muzički život dvora.
Kao datum osnivanja Hora bečkih dječaka, navodi se 1498. godina.
U početku su nastupali samo za potrebe same crkve, odnosno crkvene mise, manifestacije i priredbe, a ne za javne nastupe.
Na misama, kao i na nastupima širom svijeta, Hor bečkih dječaka izvodi djela brojnih kompozitora, kao što su Mocart, Šubert, Hajdn, a njihova pjesma popraćena je izvrsnim orkestrom, u čijem sastavu su i članovi Bečke filharmonije.
"Sigurno su i drugi orkestri dosta dobri, ali Bečka filharmonija je vrhunska klasa", kaže Netig.
Širom svijeta Hor bečkih dječaka je poznat po svojim višeglasnim interpretacijama Baha, Mocarta i Štrausa, ali na repertoaru imaju raznovrstan program, od srednjovjekovne i sakralne do popularne, pa čak i eksperimentalne muzike, a sudjeluju i u realizaciji dječjih opera.
Koncerti iz tri dijela: Netig dodaje da svaki koncert obično ima tri dijela, prvi je duhovna muzika, odnosno klasična, drugi dio podrazumijeva jednoaktno pjevanje, a u trećem dijelu se obično izvode narodne pjesme, odnosno valceri.
"Na nastupima u inostranstvu nastojimo da ispoštujemo želje naših partnera koji nas pozivaju, odnosno da udovoljimo ukusima naše publike u svim gradovima", kaže Netig.
Dodaje da, iako imaju kontakte sa BiH, još nije bilo inicijative da Hor bečkih dječaka nastupa u našoj zemlji.
Svaki od četiri hora bečkih dječaka broji od 22 do 24 dječaka, uzrasta do 14 godina, koji postaju članovi hora zahvaljujući izuzetnim glasovnim potencijalima, a ostaju pjevati obično po četiri godine, odnosno dok im se ne promijene glasovi.
"Djeca koja treba da postanu članovi hora, obično su uzrasta od devet godina i dolaze na pripreme tri puta sedmično, kada počinju sa obukom i pripremama. Tada uče tehniku pjevanja i obično sa deset godina dolaze u internat i ostaju do svoje 14 godine, eventualno do 15 godine, zbog promjene glasa. Danas djeca još prije dolaze u fazu promjene glasa, te se još više skratio period pjevanja", kaže Netig.
Članovi Hora bečkih dječaka koje po uniformama i imidžu prepoznaju širom svijeta, već nekoliko godina nisu samo dječaci iz bečkih porodica, nego i dječaci iz drugih austrijskih pokrajina i porodica iz inostranstva.
"To je velika prednost koja nije bila u vrijeme kada sam ja bio član hora. Danas ima dječaka iz Japana i Afrike i to je prilika da se djeca različitith nacija upoznaju, zajednički muziciraju i druže", kaže Netig.
Dječaci, odnosno članovi Hora bečkih dječaka, borave u internatu, tako da se djeca ovdje i školuju u školskom smislu, odnosno, uz muzičku obuku, imaju redovnu nastavu.
Usavršavanje glasova: U samo školovanje bečkih dječaka, kako kaže Netig, investira se mnogo novca.
S obzirom na to da dječaci mnogo vremena provode na usavršavanju glasova kako bi postali članovi, a veoma kratko se nalaze u samoj situaciji da mogu da budu aktivni članovi hora, od nedavno, uprava te muzičke institucije je predstavila jedan, već dugo pripremani projekt.
"Od ove godine ćemo nuditi i viši stepen daljnjeg školovanja, od četrnaeste godine do osamnaeste, odnosno do same mature, jer kada sam bio dječak, nakon dva dana nakon mutacije mog glasa, morao sam napustiti internat, što je za dječake, zapravo jedan rez u njihovom životu i to ne baš prijatan događaj. Tim projektom smo dali mogućnost dječacima da uvide šta žele, kada je u pitanju nastavak školovanja", objašnjava Netig.
Tri od četiri hora, su predviđena za putovanja i nastupe u inostranstvu, dok jedan hor nastupa u kapeli u Beču.
Prihodi koje ostvaruju od koncerata u zemlji i inostranstvu, pomažu im da se održe.
Doprinos Hora bečkih dječaka u održavanju tradicije u Beču je ogroman, što pokazuju sve kritike, ne samo u Austriji, nego i u inostranstvu.
"Smatram da premalo nastupamo u samoj Austriji i želimo više uključiti Evropu u naše planove, a prije svega Austriju, odnosno druge pokrajine. Putovanja u inostranstvo planiramo već četiri godine unaprijed", ističe Netig.
Hor bečkih dječaka, godišnje održi oko 300 koncerata u raznim dijelovima svijeta pred oko pola miliona ljudi. Najviše koncerata od svih azijskih zemalja, Hor bečkih dječaka održava u Japanu i to u gradovima Tokio, Osaka, te u Kini, odnosno Pekingu.
"Putujući do velikih američkih gradova, kao što su Njujork, San Francisko i Čikago, hor često nastupa i u nekim manjim gradovima", kaže Netig.
Fotografije članova Hora bečkih dječaka, koji na sebi nose tradicionalnu odjeću, odnosno bijela ili plava mornarska odijela i kape, u svim zemljama svijeta bude pomisao na Beč i Austriju.
Nastupi Hora bečkih dječaka u Americi i Aziji, uvijek su pozdravljeni pozitivnim kritikama, zbog čega i ne čudi što je ovaj hor, prema ocjeni međunarodnog žirija u SAD, proglašen za najbolji hor dječaka na svijetu.
Školovani u burgundskom stilu
Kada je osnovan, Hor bečkih dječaka je brojio 12 dječaka, koji su bili odjeveni u carske uniforme i nosili mačeve, a nastupali su subotom u dvorskoj kapeli.
Bili su školovani u tada vrlo zahtjevnom i cijenjenom burgundskom stilu pjevanja, jer je careva supruga bila iz Burgundije, a zarađivali su toliko mnogo da su mogli prehraniti svoje porodice.