U Drvar se vratilo najviše povratnika, ali zapošljavanje i infrastruktura su i dalje najveći problemi i smatram da bi ova opština trebala da dobije specijalni ekonomski status, kaže Anka PapakDodig, načelnik opštine Drvar.
`Pitala sam visokog predstavnika Kristijana Švarc-Šilinga može li Drvar u ekonomskom smislu dobiti specijalni status od strane FBiH, kao što je Srebrenica dobila od RS, jer je održivi povratak zaista doveden u pitanje. Nisam dobila konkretan odgovor, ali nadam se da će se na tom planu, ipak, nešto desiti kako bi stanovništvo imalo osnovne uslove za život. Najveći problemi u ovoj opštini vezani su zapošljavanje i infrastrukturu`, kazala je Anka Papak-Dodig.
NN: Koliko se stanovnika vratilo u opštinu Drvar i da li je proces povratka završen ili još traje?
PAPAK-DODIG: U Drvar se vratilo oko 50 odsto stanovništva. Ovdje je prije rata živjelo 17.600 stanovnika, a danas ih je oko 8.000. Ne možemo reći da je proces povratka završen, on se i dalje odvija pošto se ljudi pojedinačno vraćaju. U svakom slučaju povratak bi bio daleko veći da je ekonomski dio razriješen, jer sada ljudi nemaju od čega da žive, nemaju gdje da rade. Ono što je važno naglasiti, jeste da se u Drvar vratilo mnogo mladih što je rijetkost u drugim opšinama u BiH, i zbog toga bi trebalo povesti računa da ti mladi ljudi ostanu, jer ako ne bude posla i zapošljavanja oni će htjeli ili ne morati odlaziti i tražiti posao.
NN: Koliko je zaposleno povratnika i kako riješiti pitanje nezaposlenosti?
PAPAK-DODIG: U Drvaru radi oko 1.000 do 1.100 ljudi i to uglavnom u pilanama, trgovinama i kafićima. Neki konkretan program za zapošljavanje nemamo iz razloga što su sve firme privatizovane, tako da praktično opština nema šta da ponudi onima koji žele da ulažu u Drvar, osim građevinskog zemljišta. Privatizacija je izvršena na zaiste netransparentan način. Najveća drvoprerađivačka fabrika, nekadašnji `Grmeč`, sada je `Finvest`, a u sklopu `Finvesta` privatizovana je i metalna industrija `Unis` i `Jugoturbina`.
Te dvije fabrike ne rade, nije izvršena dokapitalizacija, niti je zaposlen određen broj radnika. Praktično ako je cilj privatizacije bio samo da se privatizuju, a onda zatvore, onda je on u potpunosti ostvaren. Po nama kada bi se te dvije fabrike vratile opštini, jer prošle godine je bilo zainteresovanih ulagača iz Slovenije i Italije posebno za `Unis`, mogao bi se pokrenuti posao u tim preduzećima i objezbijediti posao za veliki broj ljudi. Sada je to praktično na mrtvoj tački.
NN: Da li postoje problemi između stanovnika različitih nacionalnosti i ima li međunacionalnih tenzija?
PAPAK-DODIG: Po tom pitanju nema nikakvih problema i u posljednjih pet godina stanje je zaista dobro. Prevazišli smo problem od prošle godine, izbora nastavnika u školi, i sada sve funkcioniše dosta dobro.
NN: Naveli ste da je drugi najveći problem u Drvaru infrastruktura. Šta je do sada urađeno?
PAPAK-DODIG: Infrastruktura nam je drugi najveći problem, jer intenzitet procesa povratka nije pratio intenzitet obnove i rekonstrukcije. I dalje ima mnogo porušenih stambenih objekata, oko 1.600, od čega je samo u užem dijelu grada oko 460 stambenih jedinica. Do 2005. godine u samom gradu nije obnovljen nijedan stambeni objekat. U posljednje dvije godine fokusirali smo se na infrastrukturu grada, jer ne možemo očekivati bilo ko da nam se javi i da uloži novac ovdje ako nemamo riješeno pitanje infrastrukture. U protekle dvije godine napravili smo izuzetne pomake, ali još nije ni blizu naših potreba. U ovoj godini uradili smo projekat tri stambene zgrade, dvije će sigurno ići, pokrenuta je procedura. Kada bi se to uradilo ove godine slika grada bi bila daleko ljepša.
Do prije dvije godine veliki problem je bila i elektrifikacija, jer je 30 odsto područja opštine bilo bez struje. To smo riješili u proteklom periodu, ostala su nam još samo dva sela. Za jedno od sela raspisan je tender i privodi se kraju, tako da nam za iduću godinu ostaje jedno selo prema Glamoču. Uspjeli smo razriješiti problem, što je prije četiri godine bilo apstrakcija. S vodom, na svu sreću, nemamo problema.
NN: Kada ste došli na funkciju načelnika opštine, kako ste ranije izjavljivali, zatekli ste prilično lošu situaciju. Da li se do sad situacija promijenila?
PAPAK-DODIG: Rezultata ima, oni su vidni i svi dobronamjerni ljudi koji dođu i koji su ranije bili ovdje mogu potvrditi da je to tako. Međutim, s obzirom da je sve što bi se moglo ponuditi investitorima privatizovano, a oni traže bar infrastrukturu i hale, ne isplati im se da idu na građevinsko zemljište i grade sve to ponovo. Nadam se da će se taj problem riješiti, makar za ove dvije tvornice u opštini Drvar koje su neaktivne `Unis` i `Jugoturbina`, s obzirom da je opština tim povodom uputila tužbe Kantonalnom sudu i Tužilaštvu protiv Agencija za privatizaciju kantona.
NN: Koliki je opštinski budžet i da li su u njemu planirana sredstva koja bi se mogla usmjeriti u podsticaj otvaranja malih preduzeća i djelatnosti?
PAPAK-DODIG: Naš budžet za ovu godinu planiran je u iznosu od dva miliona KM i to je sa grantovima koje planiramo sa viših nivoa vlasti kantona, FBiH i RS. Naš budžet nema ni razvojnu ni socijalnu komponentu. U ovoj godini imamo više sredstava u odnosu na prošlu, od PDV-a, ali ne možemo ništa učiniti kada su u pitanju podsticaji za mala i srednja preduzeća. Ipak, dosta toga smo razriješili, štedimo, trškove smo sveli na mjesec za mjesec, tako da je u odnosu na prije dvije i po godine situacija daleko drugačija. Gdje god se nešto ulaže traži se učešće opštine tako da uspijevamo pokriti troškove za takve projekte.
NN: U kojoj privrednoj grani vidite budućnost Drvara?
PAPAK-DODIG: Mislim da je budućnost ove opštine jedino u drvoprerađivačkoj industriji, ali pod uslovima da se radi finalizacija proizvoda, a ne da se iz Drvara voze trupci, odnosno daske. Naša intencija i naš fokus će biti na tome da se zaista pokuša sa otvaranjem manjih prerađivačkih preduzeća koja bi radila dijelove namještaja. Specifično je da imamo ogromno šumsko bogatstvo, međutim, to nije u nadležnosti opštine nego kantona, tako da je i tu opština oštećena, ali šta da radimo, zakon je takav i moramo ga poštovati. Samo dva odsto od šumskog bogatstva vraća se opštini, što je godišnje tek oko 100.000 KM, što je vrlo malo kada se uzme u obzir sa kojim šumskim bogatstvom raspolažemo.
NN: Drvar je postao poznat i po manifestaciji `Dani drvarske drenjine`. Koliko je ta manifestacija značajna za razvoj opštine i da li može proizvodnja raznih proizvoda od drenjine zaposliti određen broj Drvarčana?
PAPAK-DODIG: Prošle godine smo obilježili prvi mali jubilej ove manifestacije, pet godina postojanja. Za to bi trebalo prilično novca, mnogo truda, ali i mnogo pameti da bi se mogli zaposliti ljudi. Drvar je bio poznat po Titovoj pećini, sada je poznat i po drenjini. Mislim da je potrebno uložiti mnogo i pameti i novca da bi se moglo nešto uraditi. Nadam se da ćemo u nerednom periodu pokušati napraviti nešto više, s obzirom da su prvi koraci već urađeni. Sada samo trebamo nastaviti raditi u tom pravcu.
NN: U kakvom je stanju Titova pećina i da li turisti dolaze da je posjete?
PAPAK-DODIG: Prošle godine za 25. maj obnovljene su dvije barake i u toj godini je bilo oko 5.000 turista. Dva muzeja su devastirana tako da kompleks nije završen. Nadam se da ćemo u ovoj godini napraviti još nešto da turisti kada dođu imaju šta da vide. Najvažnija su finansijska sredstva da bi se ponuda mogla zaokružiti, pećinu upotpuniti sa drenjinom, kako bi smo razvijali turizam i u toj oblasti zaposlili radnike.
Smještajnih kapaciteta za turiste nema, u toku je sanacija hotela koji smo imali i nadam se da će do kraja godine biti završen kako bi i taj problem riješili. Turisti koji žele da posjete Drvar uglavnom noće u motelu koji ima oko pet soba i koji je udaljen šest kilometara.