Prema najnovijim podacima 20 odsto stanovništva u BiH boluje od depresije, ali približan postotak je i u ostatku svijeta. Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2010. godine oko 30 odsto ljudi u svijetu trpjeti od depresivnog poremećaja, a da će 2020. gdine ta bolest biti drugi najčešći uzrok smrtnosti.
Stručnjaci iz oblasti zdravstva upozoravaju da građani BiH zbog depresivnosti i sve češće posežu za antidepresivima i benzodiozepinima, odnosno koriste bensedine, leksilijume, apaurine i druge lijekove, a sve veći problem je što ove lijekove uzimaju na svoju ruku, bez prethodne konsultacije sa ljekarom.
`Postoji utisak da između 70 i 80 ljudi koji dođu da zatraže pomoć, već piju benzodiozepine, odnosno neke od anksiolitika, pa čak i antidepresiva`, izjavio je Saša Arnaut, psihijatar iz Banjaluke.
Pijenje antidepresiva i beznodiozepina najučestalije je u vrijeme proljeća kada je povećan i broj depresija. Međutim, većinu antidepresiva građani uzimaju na svoju ruku, ili ih neadekvatno dobiju na recept, što ne olakšava izlazak iz depresije već može da dovede do još većih problema.
NEKONTROLISANA PRIMJENA LIJEKOVA
Prema riječima Arnauta, beznodiozepini se dijele na one s kratkim, srednjim i dugim djelovanjem.
`Postoji paradoks da najbrže i najbolje djeluju oni s kratkim dejstvom, jer vrlo brzo otklanjaju napetost, ali su mnogo veće mogućnosti za njihovu zloupotrebu. Kod nas su najčešće u upotrebi oni sa srednjim dejstvom u koje spadaju bensedin, apaurin, leksilijum ili leksaurin i bromazepan`, kaže Arnaut.
On objašnjava da su ovi lijekovi veoma dobra sredstva za smanjivanje napetosti, opuštanje, uvođenje u san, imaju i antiepileptičko djelovanje, koriste se i za rješavanje apstitencijalnih kriza, s jedne strane, a sa druge neželjena djestva su im veoma mala.
`Terapijski opseg za koji se može dati jedan lijek, a da ne pravi probleme je velika, za razliku od nekih drugih lijekova, na primjer, ako date veću dozu nekog od kardioloških lijekova, moguće su stravične posljedice, a kod benzodiozepina možete uzeti veću dozu, bez velikih posljedica`, navodi Arnaut.
Prema njegovim riječima, najveći problem je sistematsko davanje i praćenje benzodiozepina, s obzirom na velike mogućnosti zloupotrebe ako se nekontrolisano uzimaju, a vrlo često se upotebljavaju i u suicidalne svrhe.
`Problematično je što postoji nekontrolisana primjena, na nivou neznanja i institucija, kao što je neregulisanost sistema apotekarskih ustanova, ali i na nivou liječenja. Pitanje je koliko dugo davati benzodiozepine i kad ih smanjivati. Jedna od najvažnijih faza u psihijatrijskom liječenju nije samo uvođenje lijekova i otklanjanje simptoma, nego i izbacivanje lijekova`, ističe Arnaut.
On navodi da su benzodiozepini najkorišteniji lijekovi u psihijatriji i da predstavljaju 40 do 50 odsto svih lijekova koji se koriste za liječenje psihijatrijskih problema.
Kaže da se antidepresivi koriste manje kako u liječenju tako i `slobodnom` uzimanju. `Njihovo slobodno uzimanje može da ima mnogo gore posljedice`, tvrdi Arnaut.
NAROD SVE DEPRESIVNIJI
Ferid Mujanović, direktor Psihijatrijske bolnice `Jagomir` u Sarajevu, objašnjava da su uzroci povećanog broja osoba sa depresijom loša ekonomska situacija u zemlji, besperspektivnost, visok stepen nezaposlenosti te posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).
`Svi ti faktori su doveli do toga da sve veći broj ljudi poseže za antidepresivima. Ljudi su jako napeti i frustrirani, a kod velikog broja njih to je opravdano. Ne može otac koji mora djecu školovati i hraniti, a nema čime, da ne bude depresivan i frustriran. Sa druge strane, kod nekih osoba depresiju su uzrokovale traume`, ističe Mujanović.
Pojašnjava da su pratioci depresije pad raspoloženja, negativna osjećanja i crne misli, umor, strah, iscrpljenost, poremećaji sna i apetita, oslabljena koncentracija, ali i napadi plača.
Izet Pajević, direktor Klinike za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, takođe je potvrdio da je sve više građana BiH oboljelih od depresije.
`Kod nas je sve više ljudi koji traže antidepresive, ali je isto i u svijetu. U našoj zemlji su razlozi nizak standard, nezaposlenost, a u industrijski razvijenim zemljama najčešće stresan tempo života i unutrašnje nezadovoljstvo`, objašnjava Pajević.
I on `barata` informacijama da oko 20 odsto stanovništva u BiH boluje od depresije.
`Problem je što kod nas niko nije uradio ozbiljniju analizu o depresivnosti. Svjetske statistike kažu da su žene podložnije depresiji od muškaraca. Njih 26 odsto boluje od ove bolesti, a muškaraca oko 15 odsto`, kaže Pajević naglasivši da to ne moraju biti tačni podaci. Ističe da je danas većinu muškaraca stid zatražiti pomoć psihijatra.
`Srame se govoriti o problemima takve vrste. Međutim, naglašavam da sada postoje vrlo učinkoviti medikamenti za depresiju. Redovnim uzimanjem i kontrolama ova bolest se može uspješno liječiti`, smatra dr Pajević.
Arnaut takođe naglašava da je depresija najčešće oboljenje poslije kardiovaskularnih i malignih oboljenja. Kaže da su žene definitivno češće u depresiji od muškaraca i da češće posežu za benzodiozepinima.
`Žene su bliže sopstvenim osjećanjima, prije primijete anksioznost, a sa druge strane muškarci češće koriste alkohol i droge. Najčešće žene kombinuju alkohol i benzodiozepine, odnosno piju kad nema nikoga, a kad su u društvu koriste lijekove`, naglašava Arnaut.
OPREZNO SA ANTIDEPRESIVIMA
Arnaut smatra da se antidepresivi propisuju malo, ali da se u mnogo takvih slučajeva propisuju nestručno ili neadekvatno, te dodaje da 20 odsto njegovih pacijenata uopšte ne pije lijekove jer nema potrebe za to.
Jedan od primjera neadekvatnog propisivanja lijeka desio se Banjalučanki Ljubinki I. koja je dobila leksilium iako se ljekaru žalila uglavnom na simtome vezane za klimaks.
U mjerama opreza za leksilium se navodi da se može `javiti zavisnost koju karakteriše tolerancija, psihička i fizička zavisnost`.
Osim toga proizvođač leksiliuma upozorava i da je potreban poseban oprez `u stanjima anksioznosti udruženih sa depresijom jer ovaj lijek kao i ostali benzodiazepini djeluje dezinhibitorno na funkciju kore velikog mozga i može da olakša pokušaj suicida`.
`Leksilium može da utiče na psihofizičke sposobnosti, naročito ako se uzima sa alkoholom ili drugim lijekovima koji djeluju depresorno na centralni nervni sistem. Sedacija, amnezija i poremećaj motorike mogu da naruše sposobnost upravljanja motornim vozilima`, navodi se među posebnim upozorenjima i dodaje da ne smiju voziti za vrijeme uoptrebe ovog lijeka.
U slučaju predoziranja leksiliumom, u lakšim slučajevima nastaje pospanost, mentalna konfuzija i letargija, a u težim slučajevima može doći i do respiratorne depresije, kome i rijetko smrti.
Sva ova upozorenja navedena su i u krakteristikama bensedina.
ISKLJUČIVO NA RECEPT
Ferid Mujanović upozorava da antidepresive treba isključivo uzimati na recept, što građani često ne poštuju.
`Ljudi često znaju kazati da su zbog lošeg psihičkog stanja popili leksilium ili apaurin. To su lijekovi za smirenje, a ne za depresiju. Događa se da ih uzimaju noću da bi bolje spavali, bez konsultacije s ljekarom, i nakon izvjesnog vremena postaju ovisnici`, priča Mujanović.
Sarajlija N.S. kaže da je zbog nesanice, koja za sobom povlači umor i razdražljivost, zatražio pomoć psihijatra.
`Ne znam koliko takvi ljekari imaju vremena i strpljenja saslušati svakoga ko ima sličnih ili većih problema, jer bukvalno na jednu sarajevsku opštinu ide po jedan psihijatar.Takođe, kada vam propisuju medikamente obavezno vam propišu one skuplje. Poslije toga postanete još depresivniji`, kaže on.
I dok neki kupuju ove lijekove bez recepta, drugi ne žele da ih piju ni poslije preporuke ljekara.
`Specijalista porodične medicine propisao mi je leksilium, zbog stresa, jer je posao koji obavljam veoma stresan. Pokušala sam piti ovaj lijek ali sam shvatila da se osjećam previše umrtvljeno i ne mogu da normalno funkcionišem. Problem je što ljekari kad god ne znaju šta je uzrok zdravstvenih problema, kažu to je od stresa i daju neki od lijekova smirenje`, kaže Banjalučanka A.K.
U `Hemofarmu` kažu da bi potrošnja antidepresiva i psihotropnih supstanci među koje spada bensedin i leksilium trebalo da zavisi od broja propisanih recepata za ove lijekove.
`Problem je što postoje druge privatne apoteke u kojima se ti lijekovi mogu kupiti i bez recepta`, kažu u `Hemofarmu` i tvrde da u njihovih 19 apoteka to nije moguće.
U `Hemofarmu` ističu da je potrošnja ovih lijekova velika, a sve što oni mogu da učine jeste da ih ne izdaju bez recepta.
Da se bensedin bez problema može kupiti bez recepta, uvjerio se i novinar `Nezavisnih`. U jednoj od banjolučkih privatnih apoteka za 1,20 KM kupili smo bensedin, a na pitanje o tome da li imamo recept rekli smo da ga kupujemo za nekog drugog, te da nismo sigurni ima li ta osoba recept.
`Može, ali drugi put ponesite recept`, rekla nam je apotekarka.
POTRAŽITI POMOĆ
Umjesto neadekvatnog korištenja antidepresiva za liječenje depresije najbolji početak je razgovor sa rodbinom i prijateljima, a potom potražiti stručnu pomoć od ljekara. Obavezno izbjegavati neodgovarajuću upotrebu lijekova.
Mujanović smatra da `osobama koje depresiju drže u sebi i ne traže pomoć, sitnica može biti dovoljna da 'eksplodiraju'`. Pomoć je potrebno tražiti mnogo ranije.
Dodaje da se antidepresivima simptomi mogu ublažiti, ali ne i izliječiti uzroci koji su doveli do takvog stanja.
`Potrebno se fokusirati na razloge koji su doveli do depresije i pokušati riješiti te probleme. Problem je i što je mnogo mladih nezadovoljno životom, pa su nervozni i napeti. U takvim situacijama najbolji lijek je razgovor. Razgovarajte o problemima s ukućanima i prijateljima. A ako ne, u svakoj ustanovi i u domovima zdravlja su ljekari, psihijatri, koji će vas saslušati, posavjetovati i, ukoliko je potrebno, propisati potrebne lijekove`, poručuje Mujanović.