Aleksandar Sanja Ilić je jedan od najuspješnijih kompozitora raznih muzičkih žanrova u Srbiji i u bivšoj Jugoslaviji. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina uglavnom je pisao muziku za pozorišne predstave. Godine 2000. oformio je grupu "Balkanika". Grupu čine mladi, poznati i talentovani muzičari, koji sviraju na starim instrumentima Balkana s prefinjenim osjećajem za moderan ritam i temperamentno izvođenje.
"Balkanika" je nekoliko godina zaredom proglašavana za grupu godine, a album "Balkan 2000" je najprodavaniji etno album svih vremena.
Do sada je "Balkanika" imala više stotina nastupa širom svijeta i to u Meksiku, Kini, SAD, Velikoj Britaniji, Kanadi, Indiji, Pakistanu, Tunisu, Belgiji, Holandiji, Luksemburgu, Italiji, Austriji, Sloveniji, Grčkoj, Egiptu itd.
NN: Javnosti je manje poznato da ste diplomirali na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, gdje ste upisali i postdiplomske studije. Kako ste se, onda, obreli u svijetu muzike?
ILIĆ: U svijetu muzike sam se obreo mnogo pre nego sam upisao studije. U gimnaziji sam osnovao grupu "San", vokalno-istrumentalni sastav, i stalno sam, manje-više, bio u muzici. Svirali smo na letnjim baštama duž cele jadranske obale i preko godine u raznim gradovima bivše nam zemlje Jugoslavije. A sada, kako je tačno došlo da sam se opredelio samo za muziku ne znam. Jednostavno, završio sam arhitekturu, upisao postdiplomske studije i desio se neki festival i neki pevači. Onda je to krenulo nekim svojim tokom. Eto, ja sam i zaboravio. Vi ste me sad podsetili da sam arhitekta.
NN: Ime grupi "Balkanika" dao je Vaš brat Dragan Ilić, koji svira u "Generaciji 5". Koliki je uticaj na Vas dvojicu imala porodica kada je riječ o muzičkim vodama?
ILIĆ: Porodica uvek ima najveći uticaj, meni se čini, u svemu u životu. Otac nam je bio kompozitor koji se, iako je završio akademiju i pravni fakultet, najviše bavio dečjom muzikom. Pisao je, stariji čitatelji će znati, seriju "Na slovo na slovo Mićo i Aćim". Normalno je kada od prvog dana u kući imate muziku i kada vam dolaze pevači i raznorazni muzičari, da vam jednostavno interesovanje poraste, tako da je sigurno taj milje muzike u kući bio od presudnog značaja na moju karijeru.
NN: U prethodne dvije godine realizovali ste tri velika projekta: "Balkanika na tvrđavama Balkana", "Balkanika - Putem Teslinih misli", "Srbija od srca – Zemlja i ljudi". O kakvim projektima je riječ?
ILIĆ: Sve što smo radili moralo je da ima nekog smisla. Pre svega taj prvi ciklus "Balkanika na tvrđavama Balkana" je nešto što je sasvim normalno kada svirate ovakvu muziku jer ipak najlepša scenografija za ovu muziku je neki stari kamen, nešto što vas vraća u prošlost, nešto što vam na neki način priziva vaše korene. Tako smo mi te godine obišli zaista najlepša mesta gde se može svirati i gde su tvrđave, od Makedonije, Crne Gore, Srbije svakako, i mnogih okolnih zemalja.
Prošle godine smo napravili jedan koncert na Kalemegdanu posvećen Tesli. Potom se on proširio na nekoliko još obližnjih gradova. Sa tog koncerta ostala nam je jedino najava za koju kažu da je fenomenalna jer nije lako kad 45 ljudi treba da izlazi na scenu. To dugo traje, i da ne bi bili onako kao u simfonijskom orkestru da se ulazi pola sata, mi smo i od tog ulaza napravili jedan mali performans. Tesline misli su i dalje na našim koncertima uz jedan fenomenalan glas koji govori Tesline misli; potom ide muzika, ljudi izlaze na scenu i počinje šou.
NN: Rad na pozorišnoj muzici počeli ste kao osamnaestogodišnjak radom u "Dadovu" gdje za rok mjuzikl "Arhanđeli i automati" dobijate nagradu za muziku. To je ujedno i zvanično prvi rok mjuzikl u ondašnjoj Jugoslaviji?
ILIĆ: Da. U to vreme se nisu radili rok mjuzikli. Radili su se negde u svetu, a u Jugoslaviji se sigurno nisu radili. Ja sam još tada bio u gimnaziji i "Dadov" je bilo pozorište koje je bilo smešteno u dvorištu moje gimnazije tako da smo imali super saradnju. Ispala je fenomenalna predstava toga doba. Onda sam i ja pročitao negde da je to prvi rok mjuzikl u Jugoslaviji. I meni je milo zbog toga.
NN: Pisali ste pjesme mnogim poznatim pjevačima, poput Zdravka Čolića, Doris Dragović, Nede Ukraden, Ekstra Nene, Zorane, Đorđa Davida, Cece Slavković itd. Spisak je vrlo impozantan, ali pisali ste samo po jednu, dvije pesme. Zašto?
ILIĆ: Mene posao u smislu da ja radim celu ploču sa njima, zaista nije interesovao. Mene interesuje da oni otpevaju po jednu-dve moje pesme jer obično pevači tog vremena uhvate jednu pevačicu ili pevača, pa ga "uzapnu", što bi se reklo. Naprave od njega svoju tegleću marvu, idu za njom, prave posao, prave koncerte. E, mene to nije interesovalo. Ja sam više voleo da svakom dam po jednu-dve kompozije i da se na tome završi. Da budem na neki način nezavistan i slobodan od cele te priče.
NN: Okušali ste se i u pisanju muzike za reklamne spotove, što je, između ostalog, rezultiralo i dobijanjem prve nagrade za muziku na festivalu propagandnih poruka u Njujorku. Koje biste reklame izdvojili?
ILIĆ: Ta reklama je bila "Juvitana", za hranu za bebe. Sad sam dosta radio nekih reklama za "Telekom", te za "Frikom", tako da se još bavim time, kao što sam se bavio i pre mnogo godina, što nije loše, pored ovog obimnog posla sa "Balkanikom".
NN: Da li je tačno da u eks-Jugoslaviji ne postoji nijedan značajni festival bez imena Sanje Ilića?
ILIĆ: Pa, jednostavno za tolike godine rada ja sam obišao sve festivale i u Skoplju, i u Sarajevu, i u Zagrebu, i u Ljubljani, i u Splitu, normalno i u Beogradu, i dobijao nagrade i sarađivao s mnogim pevačima. U to vreme se radilo mnogo, svi su mnogo radili, svi su bili na tim festivalima. Lepo smo se družili i jedva čekali da se vidimo u nekom gradu, svi zajedno da se okupimo, da se družimo, i da, eventualno, napravimo neki poslić.
NN: U muzičkim vodama ste duže od tri decenije, ali nikada niste, za razliku od svojih kolega, obilježavali jubileje. Zašto?
ILIĆ: Rano je za jubileje. Jubileji se obeležavaju onda kad već posustanete, kad više ne možete da radite. E, onda se vadite na jubileje. A pošto ja ne slavim svoje jubileje, zato slavim jubileje "Balkanike". Mi slavimo kao u muzici: dve četvrtine takta, četiri četvrtine, pa osam, tako da je ove godine jubilej osam godina "Balkanike".
NN: Kada će biti emitovan dokumentarni film "Balkanika jedna priča" koji govori o osam godina rada vašeg benda, i kada publika može očekivati novi album?
ILIĆ: Novi album naziva "Identitet" izlazi negde krajem godine. A "Balkanika jedna priča" je emisija koja je već završena i u mnogim gradovima emitovana. Na neki način to je i promocija naše turneje. Mislim da je emisija odlična jer za nekih 25 minuta do pola sata prikaže i audio i vizuelno sve što smo radili ovih osam godina: gde smo bili po svetu, gde smo bili u svojoj zemlji. Otprilike, sublimira tih osam godina na jedan lep vizuelan način.