Pet do 12 otkucava. Sve je naučila napamet. Tačno tad treba da istrči s napornog bala, gdje je dala sve od sebe da zavede princa.
Ona je dobro obučena Pepeljugina kćerka.
I obučena lijepo, toliko lijepo da privuče pažnju i obučena kako da dobije princa od strane najbolje učiteljice: sretnice Pepeljuge.
Njenoj majci je to išlo od ruke. Priča je u stvari o meni, ali sam se tako udaljila od sebe i suštine da sam počela da pišem u trećem licu jednine. Ja sam kćerka slavne Pepeljuge.
Usrećila se moja majčica, pa je u "to" uguralo i mene, kako bi se bajka nastavila i naša loza. Loza divnih Pepeljuga bez jedne cipelice. Ja cipelice nisam nikad ni obula do tog bala. O haljini s kristalima da ne pričam. Čisti šund. Šund s kristalima. Moja stara mi je rekla da ja imam sreće što nemam zle sestre i maćehu i da mi ne treba neka čarolija da osvojim princa. Ja, zaboga, imam nju i ona je sve osmislila. Ona! Moja obuka je počela, da vam ne lažem, čim sam napunila pet godina. Punih 15 godina me obučavala i pripremala za bal, gdje princ treba da odabere mladu.
Od našeg dvorišta je napravila poligon za vježbanje. Dok su se druge djevojčice igrale lutkama, ja sam na poligonu vježbala trčanje sa jednom cipelicom, pa ulazak na bal i ostale finese. Dovukla je neku namigušu da me uči sa 17 godina kako da namigujem princu i kako da ga mamim i namamim u svoju klopku, u stvari kako da ga navedem da me odabere. Nisam znala da je to tako lako. To sam učila i najkraće.
Danas sam tu. U 20 sati je sve počelo. Ja sam po planu namjerno zakasnila. Čim sam ušla, svi su blenuli u mene. I princ i njegovi drugari. Bila sam sama i nađiđana tim kamenjem, koje mi je jako smetalo. Obula sam cipelice koje sam nosila samo na poligonu i ušla. Odmah da vam kažem, nije mi se tu ništa dopalo, iako je sve išlo po planu. On je odmah ostavio neku djevojku, to jest gurnuo je u kraj i dotrčao do mene. Djevojka bi pala da je nije pridržala njena majka. Njega nije bilo ni briga. Uočio me je onog trena kad je uočio da me gledaju drugi. Do tad je bio zanesen nekom plavušom sa zvijezdom u kosi. Odmah se zaljubio u mene, negdje oko 21 sat. Ja sam naučila sve napamet, odrecitovala nekoliko pasusa iz glave moje majke. Treptala sam na svakih 12 sekundi. Imala onaj glupački pogled u daljinu na svakih sedam minuta. To valjda loži muškarce. Pepeljugin recept. Nisam rekla nijednu svoju riječ, a on se, eto, ludo zaljubio. Kad je to rekao naglas oko 21 sat i 30 minuta, jedva sam se suzdržala da ne umrem od smijeha. Nisam se nikad zaljubila, ali znam da to ne ide baš tako. Umjesto da kažem istinu, rekla sam mu da mi donese koktel od malina. Srećom je otišao. Dobila sam cijelih pola sata da se uozbiljim. Negdje oko 23 sata trebalo je da me zamoli za ples, a da se ja tobož nećkam. Glumim skromnoću i neku patološku nevinost. Imam 20 godina, a treba da slažem face kao da imam 12 godina. I to valjda njih pali. Kad sam ostala sama, pogledi drugih princeza su me ubadali kao oštra sječiva. Toliko mržnje nisam vidjela nikada, a došle su da traže ljubav. Paradoks. Gospodin princ otišao je po koktel, a zadržao se sa drugovima. Priča o meni i pokazuje na mene rukom. Ja glumim da ne vidim. Osjećam se kao krava koju procjenjuju koliko mlijeka nosi u vimenu. Odvratno je. Ni za ime me nije pitao, a već me dovoljno opipao i stezao. Uzbudio se, bar ja tako mislim. Upalilo je sve, samo se meni pali sve. Već vidim naslove u novinama: "Luda Pepeljugina kćer podmetnula požar!" Jbg, to ne mogu da uradim majci. Konačno u 23 sata i 15 minuta dovukao se pripiti princ nakeženih aveti na svom licu i pružio mi koktel. Poljubio me u čelo i tako svima rekao da sam ja ta. Prava sam. Bezimena sam. Izabrana sam na pijaci ženskog mesa. I tako počeo je taj čuveni ples, kao u bajci... Stezao me u naručju. Uzbudio se. Kao neka životinja. Ja nisam osjećala ništa. Samo sam čekala da pet do 12 otkuca i da ko fol otrčim, bacim cipelicu, on me nađe i oženi. Sve jasno. JOŠ 15 MINUTA. Deset minuta do ponoći već je počeo da govori neke degutantne rečenice u vezi sa seksom i tim stvarima. To mi stara nije rekla da treba da slušam. Nije me uputila u taj dio bajke. Ista kao što me je gledao on, gledali su me i njegovi drugovi. I njemu je to imponovalo. Da! Ružno je reći, ali mislim da bi on njih zvao da gledaju naš prvi seks.
Kad je otkucalo pet do ponoći i kad sam trebala da istrčim kao luda sa bala, ja i nisam. Ostala sam u istoj poziciji. U tom njegovom znojnom ljepljivom zagrljaju, koji miriše na alkohol. U ponoć se promijenila energija. Mislim da je moja stara razbila prozor dvorane samo da mi da do znanja da je bijesna i da je napolju. Princ se uplašio i odmaknuo od mene konačno. Otišao da vidi sa čuvarima šta se to dešava vani. Ja sam iskoristila priliku da popijem još jedan koktel i da dobacim njegovoj raji: "Đe ste grabežljivci? Šta ima?" Mislim da sam im momentalno prestala biti privlačna i to ne zbog sadržaja moje replike na njihovo postojanje, nego samo zato što govorim. Žene koje govore nisu privlačne "prinčevima". Čim sam progovorila svojom jezičinom, sve mi je postalo lakše. Uzela sam neku ćasu. Ne znam kako se zove posuda u kojoj su grabežljivci držali šampanjac. Ja to zovem ćasa. Istresla sam led i u nju stavila kristale, to jest kamenje s haljine koje mi je majka prišila da blještim kao zvijezde ljetne noći. Fuj! Ostale su me gledale kao da sam prolupala. Kad sam završila s tim, osjećala sam se super. Nekako je bilo logično da čekam princa da se vrati. Stajala sam gdje me i ostavio sigurno satima. Ostali su plesali, ali i virili na mene. Negdje oko četiri sata mi je prišla majka "mog" princa i rekla da idem kući.
"Asja, idi kući. On se zaljubio u dvije šetajući pijan od stola do stola i otišli su da šetaju pod mjesečinom. Utroje. Valjda to ne znači da ću dobiti dvije snahe."
Čudno mi je bilo čuti svoje ime nakon toliko sati. Ne znam, ali sam stekla dojam da je i meni i njegovoj majci laknuo ovakav kraj bajke.
Izašla sam vani.
Zagrlila sam svoju staru i rekla joj: "Pepeljuga je jedna jedina. Takva priča se, majko, ne ponavlja. Ja ću naći svoju bajku. Dobro gađaš. Ti si razbijačica prozora. Delinkvent."
Ona je na to samo uzdahnula, ali nekako lijepo i blago, kao da napokon odobrava ono što sam ja.