U jednom kraljevstvu živio je jedan dječak. Zvao se Kenan. On jedini u kraljevstvu nije znao da piše i čita i to je mnogo rastuživalo njegovu majku Edinu. Nije znao jer nije htio da uči. Dok ga je ona uporno podučavala, on je mislio da je to nevažno. Sve ostalo mu je bilo važnije od toga. Kenan je želio samo da se igra i zabavlja.
Njegova majka nije odustajala, ali vrijeme je neumorno odmicalo. Jednog dana kraljica je odlučila da organizuje veliki bal za sve majke kraljevstva i njihovu djecu. Kenanova majka je bila uzbuđena sve dok nije čula uslov. Kraljica je organizovala takmičenje za djecu u pisanju najljepše pjesme za majke.
Na samom balu, u čast majci, svako dijete će pročitati pjesmu za svoju majku i staviti joj zlatni vijenac oko vrata. Sve majke kraljevstva su bile ponosne što imaju takvu kraljicu. Samo je Edina ćutala. Vratila se u svoj dom i pala u postelju od tuge. Kenanu je to bilo čudno. Njegova majka je najveselija osoba na svijetu, uvijek u pokretu, uvijek u smijehu, uvijek u radosti... Na sva njegova pitanja nije odgovarala. Kenan je tad shvatio da se nešto desilo u gradu, pa se mama vratila drukčija kući.
Brzo je našao odgovor na svoje sumnje. Svi su pričali samo o balu i takmičenju. I djeca i majke. On je znao da on to ne može i da je to majku jako rastužilo. Znao je da je ona toliko dobra da bi pjesma o njoj trebala biti pobjednička. Ona bi trebala biti zvijezda bala, iako to majku toliko i ne zanima. Nju zanima samo on.
- Ona na bal majki ne može ni otići, ja nit čitam nit pišem - govorio je sebi mali Kenan, očajan i bespomoćan. Duboko tužan.
Njegove misli je čula sova, pa je doletjela do njega.
- Dragi Kenane, ja ću te naučiti kako da pišeš i čitaš. Poslaćeš svoju pjesmu na takmičenje i pobijedićeš. Pročitaćeš je tamo, pred svima i učiniti svoju majku srećnom - rekla je sova.
- Kako ćeš me naučiti ti, kad me moja majka nije mogla naučiti tome, a toliko se trudila?
- Kenane, ona se previše trudila. Previše. Iz ljubavi majke često pogriješe. Iz najbolje namjere pogriješe. Nije me slušala kad sam joj to govorila. Ti hoćeš! Večeras kad se zvijezde upale, otvorićeš prozor i sjesti pored njega. Otvorićeš slikovnicu...
- Ne, ne i ne! Ja ne znam da čitam!
- Kenane, stani i čuj me. Polako. Otvorićeš slikovnicu na prvoj stranici i nećeš čitati. Samo ćeš tad zatvoriti oči i zamišljati da čitaš. Čitaš majci priču, list po list. Dok budeš zamišljao, listaćeš slikovnicu sve dok ne dođeš do kraja. Kad dođeš do kraja, zamislićeš da si napisao svoju priču, koja se našla u nekoj čarobnoj slikovnici. Tako radi naredna tri dana i onda dođi pod ovo drvo, i pozovi me.
Kenan je sve to uradio. Mama je još ležala u tuzi i nije pričala. Dopala mu se igra sa sovom, iako nije vidio kako će mu to pomoći.
Nakon tri dana je došao na zakazano mjesto i ispričao sovi kako je sve to završio, i da se ništa nije desilo. Sova mu je spustila krilo na rame i rekla da nastavi i da čeka želju...
- Kakvu želju? Ovo neće upaliti! - vikao je Kenan za sovom, koja je već bila daleko...
Kenan je taj dan otišao u školu i vidio da svi pripremaju pjesmu za majku s učiteljicom, koja je takođe majka.
Kad je došla do njega rekla je: "Kenane, nacrtaj nešto lijepo za svoju majku. Ona je to rekla vrlo lijepo i nježno, ali je Kenana to jako pogodilo. Prvi put mu je zasmetalo što ne umije da napiše sve što misli i osjeća o svojoj mami. Toliko ga je pogodilo da je istrčao iz škole uplakan i vratio se kući. Mama je spavala. Nježno ju je probudio.
- Mama, ustani da učimo da pišem i čitam. Ja želim da ti napišem najljepšu pjesmu za onaj bal.
Mama se iznenadila i odmah ustala. Otvorila knjige, izvadila vježbanke i počela kao nekad da ga uči slova. Kenan je zažmirio i odjednom je mogao sva da ih vidi. Mogao je da vidi kako se miješaju i spajaju u riječi i rečenice, i kako slova i glasovi čine tako divnu kompoziciju. Melodiju života. Odjednom je postalo lako da čita. Odjednom je postalo lako i da zapiše riječi koje izgovara. Mama se ponovo počela smijati.
- Mama će ići na bal, kao i sve druge majke - mislio je Kenan dok je krišom pisao svoju prvu pjesmu o njoj, njoj najvažnijoj.
Dan bala je bio najljepši dan ikad viđen. Kraljica je dovela svoju djecu. Na jednom mjestu su se našle sve majke i sva djeca kraljevstva. Počelo se s čitanjem pjesama za majke, a kraljevski pisci su ocjenjivali svaku pjesmu, iz jednog kutka. Kad je Kenan došao na red, osjetio je toliku tremu i vidio je kako se neka djeca gurkaju i šapću da on ne zna da čita, ni da piše. Zamucao je. Svi pogledi su bili uprti na njega. Majka je tad uradila nešto neočekivano. Prišla je i zagrlila ga, snažno i šapnula mu da je on sva njena pjesma i da sve to oko takmičenja nije toliko važno. Tad je Kenan podigao pogled i ugledao sovu na jednom od prozora balske dvorane. Pročitao je riječ u njenim velikim očima: "ŽELJA."
Izvukao se iz majčinog zagrljaja, uzeo papir ponovo i pročitao:
Mama Edina
Sanjao sam je prije rođenja
na krajičku oka zvijezde
Vjetar je donio njeno ime na moje usne
Edina. Moja mama.
Znao sam da se roditi moram kao njen sin,
te godine i tog dana.
Da je njen najveći san dječak Kenan
i da baš ona bude njegova mama.
Kad je završio s pjesmom, svi su mu aplaudirali diveći se pjesmi. Edina je izašla ispred dvorane i mnogo plakala, ali ovaj put od prevelike sreće. Nikad nije čula tako lijepu pjesmu. Kraljica je zatvorila bal velikim riječima. "Svaka pjesma o majci je pobjednička pjesma. Svijet oplemenjuju majke. Hvala djeci na pjesmama i svima koji znaju šta majčinstvo označava. Svaki dan je dan majki."
Nakon nekoliko dana od bala izašli su rezultati takmičenja. Kraljica je dala da se Kenanova pjesma ugravira u velika ulazna, zlatna vrata dvorca, i na taj način da se zna čija je pjesma dirnula tolika srca. Željela je da svi gosti i svi podanici prije nego što uđu u dvorac, prvo pročitaju snažnu poruku koju nosi Kenanova pjesma. Uvijek i zauvijek, sve dok im se ne ureže u srca i um.
Nakon toga Kenan je nastavio da čita i piše, stigao je sve u razredu... Toliko je zavolio čitanje i pisanje da je nastavio da piše pjesme i priče, pa su ga kraljevski pisci uzeli pod svoje kao učenika. U njemu su vidjeli budućeg pisca. Kenanova majka je prestala da se brine i počela je da uživa u njegovom dostignućima.
Pisali su i čitali do kraja svog života.
(Iz knjige "Benjaminovo pismo", autora Edine Heldić Smailagić)