Potraga za partnerom preko posrednika za 31-godišnju Banjalučanku Anu K. postala je prava noćna mora nakon što je nedavno dobila vjenčani list i čestitku od Administrativne službe grada Banjaluke.
Banjalučanka sa adresom u Njemačkoj je 2008. godine, preko posrednika, odlučila tražiti partnera za mogući brak. Tom prilikom je osobi koja ugovara brakove dala kopiju svog pasoša i rodnog lista.
Sedam dana kasnije, Anu K. pozvali su na sastanak sa 20-godišnjim Indijcem, koji je u Minhenu radio kao konobar, piše njemački list Süddeutsche Zeitung.
Ali, Ana nije bile zainteresovana za upoznavanje mladog Indijca. Nekoliko sedmica kasnije, od banjalučkog Matičnog ureda je dobila vjenčani list i čestitku. Od tada traje Anina borba protiv birokratije.
Zajedno sa svojim advokatom ona je dokazala kako je na dan vjenčanja, koji je napisan na vjenčanom listu, bila na poslu, nikako u Banjaluci. Stručnjak za potpise iz Bavarskog ureda za kriminal kaže kako je potpis na vjenčanom listu "najvjerovatnije lažiran", piše Süddeutsche Zeitung.
Indijac Kulvinder S. je, najvjerovatnije, zahvaljujući ovom braku dobio radnu dozvolu u Njemačkoj. Süddeutsche Zeitung piše kako je u BiH moguće sklopiti brak bez prisustva osoba koje stupaju u bračne vode.
Indijac je najvjerovatnije potpisane papire za brak, na kojima su vidljivi i notarski potpisi, poslao iz Indije. Porodični sud u Minhenu je odbio Anin zahtjev za raskid braka, jer je vjenčani list autentičan, bez obzira na to što je potpis vjerovatno falsifikovan.
Osim toga, sud se pravda time kako ne mogu razvesti Anu i Kulvindera, jer brak nikada nije ni skopljen.
Minhenski tužitelji ispituju Indijca, za kojeg se vjeruje kako je sve falsifikovao. On to demantuje i tvrdi kako je sve po zakonu i propisima. Krajem jula, sud u Minhenu ponovo će odlučivati o Aninoj žalbi.
Do tada, Ana će morati pričekati sa udajom za čovjeka kojeg voli i sa kojim ima dijete.