U Bosni i Hercegovini zimskim sportovima bavi se samo oko 600 sportaša, podaci su iz Olimpijskog komiteta BiH.
Iako imaju četiri olimpijske planine, Bjelašnicu, Igman, Jahorinu i Trebević, kao još neka skijališta sa skoro idealnim uslovima za bavljenje zimskim sportovima poput Rostova ili Vlašića, te skijaške skakaonice na Igmanu i Vlašiću i bob stazu na Trebeviću, koje su devastirane u ratu, zimski sportovi su skoro potpuno zamrli.
"Uz ovakve prirodne pogodnosti koje nam je bog dao, planine sa idealnim uslovima, pa i borilišta koja su ostala iz onog sistema, ja kažem da je grehota kako se ovako malo treniraju zimski sportovi kod nas. Zimski sportovi organizovani su u pet saveza - bob, klizački, sankaški, skijaški i savez hokeja na ledu. Iako u ovim savezima ima 47 klubova, sve skupa kad se sabere broj ljudi koji treniraju ove sportove ne prelazi 600", kaže Siniša Kisić, predsjednik Olimpijskog komiteta BiH.
Tvrdi da je nedostatak novca najveći problem u razvoju zimskih sportova u BiH.
"Nema sistemskog ulaganja u sport. Niko ozbiljno ne ulaže u sportsku infrastrukturu. Problem je i što se kapaciteti koji trenutno postoje komercijaliziraju, tako da sportaši nemaju jeftinije aranžmane nego im se za trening naplaćuje kao i običnim turistima i rekreativcima. Također, BiH je siromašna država tako da je sportistima teško naći sponzore, a rijetki su roditelji koji svojoj djeci mogu priuštiti ukupan trenažni proces za bilo koji od zimskih sportova", objašnjava Kisić.
Bh. reprezentacija u različitim kombinezonima
Najslikovitiji pokazatelj besparice u bh. zimskom sportu jeste podatak da na predstojećem prvenstvu svijeta u alpskom skijanju u Valdizeru jedino bh. reprezentacija neće nastupati u istim kombinezonima!
Zbog nedostatka novca naši takmičari Žana Novaković, Maja Klešić, Marko Rudić i Slaven Badžura u italijanskom Valdizeru nastupaće najvjerovatnije u privatnoj opremi. Skijaški savez BiH im nije mogao obezbijediti zajedničke kombinezone. Jedva su skupljena i sredstva da se bh. reprezentativci kombijem prebace u Italiju.
"Brojke nikad ne lažu. Naš budžet je oko 50.000 eura. Samo poređenja radi, budžet Skijaškog saveza Hrvatske iznosi pet miliona eura, dok Slovenci za svoj savez odvajaju sedam miliona eura", naglašava Zlatko Hrnjić, generalni sekretar Ski-saveza BiH.
Ski-savez BiH ipak je najorganizovaniji savez od svih saveza koji okupljaju zimske sportove. Alpsko skijanje, najpopularniji zimski sport u BiH, trenira oko 500 ljudi. Oni koji treniraju uglavnom se bave skijanjem iz ljubavi, a finansiraju se iz novčanika roditelja. Pomoći države nema, ili je minimalna.
"Sve se radi od slučaja do slučaja. Mi samo za takmičare uspijemo namaknuti neka sredstva kada su velika takmičenja u pitanju. Treniranje, nabavka opreme, smještaj i sve ostalo pada na same skijaše i njihove roditelje. Skijanje je skup sport i rijetki to sebi mogu priuštiti. Cijene su prevelike, samo parking na Bjelašnici košta puno novca. Ni skijaši nemaju nikakvog popusta, kako onda da očekujemo da se sport razvije", navodi Hrnjić.
Devastirane olimpijske skakaonice
On ističe da je situacija u skijanju, međutim, najbolja. Čitav spektar drugih zimskih disciplina poput skijaških skokova ili nordijskog skijanja, biatlona, skoro da ne postoji.
Zbog manje popularnosti ovih sportova, ali i zapuštenih sportskih borilišta, skoro niko se ne zanima za ove aktivnosti. Olimpijske skakaonice na igmanskom Malom polju možda su najbolji pokazatelj stanja zimskih sportova u BiH. Putokazi do skakaonica skoro da i ne postoje. Dvije skakaonice, šezdesetmetarska i devedesetmetarska, izgledaju sablasno.
Što je bilo vrijedno od materijala - odneseno je. Betonske tribine, na kojima su se prije petnaest godina hiljade ljudi tiskale da vide najbolje svjetske letače, devastirane su. Oko skakaonica čak postoje i dijelovi gdje se ne smije ići jer se sumnja u postojanje minskih polja.
Ništa bolja situacija nije ni sa skakaonicom na Vlašiću, na kojoj se prije rata tradicionalno završavao svjetski kup.
"To su ogromna ulaganja. Potrebno je nekoliko desetina miliona KM za sve tri skakaonice, ali ne možemo uvijek pričati o nedostatku novca. Potrebno je te sportove približiti mlađima. Zašto se samo ne ugledamo na Slovence? Oni su skoro u centru grada napravili male skakaonice od dvadesetak metara na kojima se vježbaju budući letači. Takve skakaonice mogu se napraviti u Sarajevu, u Travniku ili nekim drugim gradovima, ali nikoga nije briga", smatra Hrnjić.
Dodaje da opština Novi grad na brdu Mojmilo planira izgraditi jednu ovakvu malu skakaonicu, nakon čije izgradnje bi se moglo govoriti o treniranju skijaških skokova.
"To su mala ulaganja. Potrebno je zaletište, postaviti vještačku travu, eventualno reflektore i doletište. Mi ćemo obezbijediti 500 polovnih skija iz 'Elana' i na takvim skakaonicama bi se moglo okupljati dnevno na stotine dječaka. Za vrhunski sport je potrebna masovnost, a bolje je da se djeca skijaju nego da se vrte na ulici i traće svoje vrijeme", kaže Hrnjić.
Najbolji bob pilot na poslu u Iraku
Kao što u BiH ne postoje skijaši skakači, niko se ne bavi ni bobom. Bob staza na Trebeviću jedna je od samo 15 staza na svijetu. Stručnjaci za bob tvrde da je ova staza, izgrađena za potrebe 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, bila najzahtjevnija, najopasnija i najinteresantnija staza u svijetu. Uništena je u ratu i od nekadašnjeg ponosa ostala je samo betonska konstrukcija. Bob reprezentacija BiH posljednji put je nastupala na Olimpijadi u Naganu 1998. godine. U Bob savezu BiH bili su aktivni do 2006. godine i od tada, zbog nedostatka finansiranja, ništa se ne dešava.
Elmedin Hećo, najbolji bob pilot BiH, koji je 2006. godine osvojio zlatno odličje na uglednom takmičenju Tirol kup u Austriji, umjesto da se vozi u bob sada je našao posao u Iraku.
"Te 2006. godine smo bob posudili od Hrvata, a klizaljke za bob od Nijemaca. I sa takvom opremom smo osvojili zlatnu medalju", priča Edin Krupalija, selektor bob reprezentacije BiH, istakavši da je selektor nepostojeće reprezentacije.
Bavljenje zimskim sportovima u BiH, ističe Krupalija, je skoro nemoguće. Najbolji primjer je bob reprezentacija koja od 2006. godine skoro pa da ne postoji.
"I kada smo nešto radili, sve je to bila improvizacija. Ako znaš neke ljude u vlasti, moljakaš ih da ti daju neka sredstva. Ako si dobar s uticajnim ljudima možeš i raditi, ali i to kratko traje. Mi smo talentirani u ovim sportovima, ali jednostavno nemoguće je ozbiljno trenirati. Samo za spuštanje na nekoj od bob staza potrebno je uplatiti 80 eura, a za dan je potrebno bar četiri spuštanja. Uračunajte i troškove smještaja i ostale troškove i doći ćete do ogromne cifre", kaže Krupalija.
Niko od nadležnih se nije potrudio da nađe ozbiljnog investitora ili donatora, koji bi dao oko 15 miliona dolara koliko je potrebno da se bob staza renovira.
Nada u strategiju o sportu
Nije ni čudo što zbog nedostatka sluha za zimske sportove mnogi naši talenti u potrazi za boljim uslovima za napredovanje u profesionalnoj karijeri nastupaju za druge zemlje.
Što se tiče članova klizačkog saveza, njih oko 70 uglavnom trenira u inostranstvu. Jedino kada trenirati mogu u BiH je u zimskom periodu kada nastupaju na klizačkoj plohi u "Zetri", koju osim sa rekreativcima dijele i sa članovima nedavno osnovanog Hokejaškog kluba Sarajevo, jedinog hokejaškog kluba u BiH.
Siniša Kisić, predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, se nada da će usvajanje strategije o sportu u BiH poboljšati stanje općenito u sportu, pa tako i u zimskim sportovima.
"Strategija je prvi korak da se red u sportu uvede. Zimski sportovi su skupi ali od nečega se mora početi. Nažalost, stanje u našoj državi je loše i u mnogim drugim oblastima, tako da se na sport zadnje misli", naglašava Kisić.
Manjak novca kočnica i za medalje
Od 1994. godine takmičari iz BiH nastupali su na Zimskim olimpijskim igrama. Najviše ih je bilo u Lilehameru 1994. godine, kada je BiH predstavljalo 12 takmičara u šest disciplina. Na sljedećoj Olimpijadi u Naganu nastupalo je osam sportaša u dvije discipline, bobu i skijanju. U Solt Lejk Sitiju BiH su predstavljali samo skijaši Tahir Bisić i Enis Bećirbegović. Na Olimpijskim igrama u Torinu nastupalo je šest takmičara iz BiH.
Naši olimpijci nisu osvojili nijednu medalju, niti su bili blizu odličja.
Nemanja Košarac, biatlonac koji je prvi obezbijedio olimpijsku normu za Igre u Vankuveru, tvrdi da medalja neće ni biti dok sportisti sami sebi plaćaju treninge.
"Nedostatak novca najveći je problem za bh. sportiste. U mnogo slučajeva smo osuđeni na samofinansiranje, a uz ovakav način rada ne možemo očekivati osvajanje medalja na velikim takmičenjima", kaže Košarac.
Aida Jusufović otišla u Hrvatsku
Aida Jusufović, bivša atletičarka iz Sarajeva, koja je počela trenirati bob, zbog nepostojanja ženske bob reprezentacije BiH i odgovarajućih uslova odlučila je da nastupa za hrvatsku reprezentaciju.
"Jednom je slučajno trenirala sa hrvatskom reprezentacijom i na prvom guranju je sve oduševila. Oni su joj ponudili sve potrebne uslove i sada je dobila njihov pasoš. Nastupaće na evropskom kupu u Sent Moricu i Torinu, a bori se i za nastup na Olimpijadi u Vankuveru. Naravno da bi svako želio da nastupa za svoju državu, ali kod nas uslova nema. Budžet hrvatskog bob saveza je oko 250.000 eura, dok naš skoro i ne postoji", naglašava Salih Keljalić, trener Aide Jusufović.