S obzirom na ekonomsku krizu, rast cijena prehrambenih proizvoda i inače troškova života, svakodnevna vožnja automobilom, kao i gradskim prevozom, dodatni je udar na budžet bh. građana.
Sa druge strane, vožnja bicikla, koji se može kupiti po cijeni od tri mjesečne karte gradskog prevoza, ili pak po cijeni zamjene ulja na automobilu, znatno je korisnija za zdravlje i zaštitu životne sredine.
U bajk šopovima širom BiH cijena novih bicikala kreće se od 150 do 3.500 maraka, a od opreme neophodne za dnevno korištenje potrebna je samo kaciga, koja se može kupiti po cijeni od 12 do 130 maraka. Dakle, za manje od 170 KM, oni koji nemaju više, dobiće prevozno sredstvo kojim gotovo tokom cijele godine mogu obavljati dnevne aktivnosti, te tako uštedjeti.
Ako se uzme u obzir cijena automobila, koja prelazi nekoliko hiljada maraka, goriva, koje košta od 2,25 do 2,35 KM po litru, redovnog tehničkog pregleda, koji godišnje košta 45 KM, troškova redovnog održavanja, koji iznose od 170 (zamjena ulja) do preko 1.000 KM, i parkinga, koji košta minimalno pola marke za sat vremena, vidi se da je bicikl neuporedivo bolje rješenje.
Ni gradski prevoz nije mu ravan, jer cijena radničke karte gradskog prevoza u Banjaluci iznosi 34,30 KM za prevoznika koji pokriva samo određene dijelove grada, u Zenici mjesečna karta košta 36, a u Sarajevu zajednička karta za gradski prevoz i tramvaj košta čak 53 KM.
Ipak, sve te pogodnosti i prednosti koje nudi bicikl nisu dovoljne da bi se građani BiH, po ugledu na one iz razvijenijih zemalja, okrenuli tom prevoznom sredstvu.
Glavni problem je manjak biciklističkih staza, zbog čega su prinuđeni da voze trotoarom, što je zakonom zabranjeno jer ugrožavaju pješake.
Poražavajuće
U BiH svaki 100. stanovnik ima bicikl
Upoređeno sa drugim evropskim i svjetskim zemljama, na našim ulicama prilično je malo ovih dvotočkaša, jer oni koji se usude da voze kolovozom trpe šikaniranje od strane vozača motornih vozila i "nose glavu u torbi", što potvrđuje veliki broj saobraćajnih nesreća u kojima učestvuju.
Prema podacima MUP-a RS, u prva tri mjeseca ove godine u saobraćajnim nesrećama poginula su dvojica biciklista, četiri su teško, a 13 ih je lakše povrijeđeno.
U tri slučaja radilo se o greškama bicikliste, a u 16 je vid saobraćajne nzgode bio nalet na biciklistu.
U 2010. godini, kako navode, poginulo je 10 biciklista, 31 je zadobio teške tjelesne povrede, a 75 je lakše povrijeđeno. Samo u 15 slučajeva u saobraćajnoj nezgodi radilo se o greškama bicikliste.
Irfan Nefić, šef Odsjeka za odnose s javnošću MUP-a Kantona Sarajevo, kaže da se samo u prvom tromjesečju ove godine u njihovom kantonu desilo pet saobraćajnih udesa u kojima su učestvovali biciklisti.
Prema njegovim riječima, u tim udesima jedna osoba je poginula, a četvoro ih je lakše provrijeđeno.
Prema podacima kojima raspolaže Srđan Vukobrat, direktor preduzeća "Wolf Bikes" u Banjaluci, jedinog proizvođača bicikala u BiH i član Biciklističkog kluba BKBL, na oko 4.500.000 stanovnika, koliko ima BiH, koristi se od 40.000 do 45.000 bicikala, dakle jedan bicikl na 100 stanovnika, što je jako malo.
Ne ohrabruju, kako ističe, ni podaci da u Banjaluci postoji jedno parking mjesto za bicikle na 30.000 stanovnika, te da je od 2000. godine u ovom gradu prodato maksimalno 20.000 bicikla.
"Najveći problem je nedostatak infrastrukture. Banjaluka ima odlične predispozicije da postane biciklistički grad, bolje čak od Beča ili Amsterdama, jer je centar postavljen na jednoj ploči, a nekoliko kilometara van grada su uzvišenja idealna za rekreativni biciklizam. Ipak, grad ima samo 7,5 kilometara biciklističkih staza", priča Vukobrat.
Iako je situacija loša, jer se malo radi na tome da se ljudima omogući da voze bicikl, ohrabruje ga što u posljednje vrijeme viđa ljude na biciklima koji na paktregeru nose torbe, jer je to potvrda da bicikl koriste za dnevne djelatnosti. Isto tako, prizori porodičnih vožnji biciklima jako su pozitivni, ali, nažalost, prilično rijetki kod nas.
"Gradske vlasti naprave ispitivanje tamo gdje nema infrastrukture i rukovode se podacima da ne postoji potreba, iako to nije tačno. Znam za mnogo slučajeva ljudi koji žive vani i tamo biciklom idu na posao, a kod nas ne. To potvrđuje da tamo imaju uslove i svjesni su da vožnjom na biciklu do posla i nazad pružaju sebi potrebnu rekreaciju, tako da po dolasku kući imaju snage i vremena za ostale dnevne aktivnosti, a ne kao naši ljudi, ugnjave se u autu ili autobusu i kad dođu kući nisu ni za šta", priča Vukobrat i dodaje da se kod nas 90 odsto prodaju rekreativni bicikli, a samo pet odsto gradski.
I Milenko Jaćimović, predsjednik Udruženja za unapređenje bezbjednosti saobraćaja u Banjaluci, ističe da Banjaluka s ovolikim brojem stanovnika i biciklista nema dovoljno mreže biciklističkih staza, tako da to predstavlja veliki problem.
Ugroženost
Zbog manjka staza biciklisti su prinuđeni da voze ulicom i izlažu se opasnosti
"Planovi Administrativne službe grada bili su da se u gradu mnoge glavne saobraćajnice povežu koridorom biciklističkih staza, ali kako je nastala ova ekonomska kriza ti planovi su potisnuti u drugi plan. U evropskoj zajednici licima koja upravljaju biciklima, motociklima ili biciklima s motorom daju podsticaj da bi manje koristila vlastita putnička vozila i da ne bi povećavala zagađenje i gužvu na saobraćajnicama", kaže Jaćimović.
Tvrdi da je neophodno više ulagati u infrastrukturu, jer se taj posao isplati i državi i građanima. Jaćimović ističe da banjalučkim ulicama dnevno struji oko 72.000 vozila, što usporava saobraćaj i čini vozače nervoznim, zbog čega često nemaju razumijevanja za bicikliste.
Da saobraćajna kultura nije na zavidnom nivou ni u Federaciji BiH potvrđuje Emir Vučijak, član Udruženja brdskih biciklista (MTB) iz Sarajeva.
"Vozači motornih vozila biciklistu ne posmatraju kao ravnopravnog učesnika u saobraćaju, već kao nužno zlo i nerijetko mu oduzimaju prvenstvo, trube bez razloga i slično. Pri tome zaboravljaju kako svaki kontakt bicikliste i automobila može biti koban za biciklistu. Nedavno je neodgovorni vozač preticao kolonu i ozlijedio mladića koji je ostao paralizovan. Mislim da bi MUP trebalo mnogo rigoroznije da kažnjava počinioce saobraćajnih prekršaja", kaže Vučijak.
Objašnjava da je i manjak biciklističkih staza glavni uzrok malog broja biciklista na ulicama, kao i to što kod nas mnogi ljudi po svaku cijenu svuda žele ići automobilom.
"Biciklističkih staza ima veoma malo, a i one koje postoje opasne su zbog kretanja pješaka po njima, koji, očito, nisu svjesni da krše saobraćajni propis, ali i da se izlažu velikoj opasnosti. Lično sam upozoravao mladu mamu koja ćaska s koleginicom na klupi dok joj se trogodišnje dijete igra na biciklističkoj stazi da obrati pažnju jer biciklista se kreće brzinom od 20 do 30 kilometara na sat i sudar može biti koban po dijete", priča Vučijak.
Podsjeća i na to da je kod nas takva saobraćajna kultura da mnogi ljudi imaju naviku automobilom doći do vrata kafića ili prodavnice, baš kao da je sramota ili problem prošetati.
"Mnogi ljudi se na posao voze sami u automobilu, ne razmišljajući o cijeni goriva, ekologiji i vlastitom zdravlju. Ipak, glavni problem predstavlja to što nemamo izgrađene staze za bicikliste, poput većine europskih gradova. Pored očitog finansijskog efekta, značajno je i izbjegavanje gradskih gužvi, ali i zdrav način kretanja. Danas su bicikli tako konstruisani da ih je moguće koristiti gotovo u svim vremenskim uslovima", dodaje Vučijak.
Nisad Selimović, predsjednik Udruženja građana "Giro di Sarajevo", takođe podsjeća da su biciklisti na saobraćajnicama izloženi opasnosti.
"Saobraćajna kultura, koja apsolutno ne postoji kod nas, nimalo ne pogoduje situaciji. Biciklisti su šikanirani i ignorisani na saobraćajnicama, što nažalost vodi i do najgorih posljedica. Sjetite se bicikliste koji je poginuo u Zenici, ni kriv ni dužan. Uključiti se aktivno u saobraćaj je stvar ličnog izbora, ali nije sigurno zato što ste potpuno eksponirani", kaže Selimović.
Kako bi povećali bezbjednost, u tom udruženju su prošle godine imali edukativnu akciju, gdje su upozoravali na zakonske obaveze biciklista i drugih učesnika u saobraćaju.
I on ističe da u našoj zemlji nema dovoljno biciklističkih staza, kao i to da ni postojeće nisu najkvalitetnije.
"S odgovornošću tvrdim da u cijeloj BiH ne postoji ni metar te profesionalno izgrađene biciklističke staze, koja odgovara svjetskim normama - a to su kvalitetna podloga, profesionalni gabariti, kvalitetna i adekvatna signalizacija i, prije svega, zakonska regulativa, koja podržava opstanak te staze kao suverenog dijela saobraćajne infrastrukture. Sve dok se to ne promijeni, biciklisti će u BiH biti jedna ogromna manjina za koju niko ne mari", priča Selimović i dodaje da čak i psi imaju veća prava od biciklista, kada je u pitanju tretman od strane ostatka građana.
I Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu u Banjaluci, slaže se da biciklisti, ako se kreću kolovozom, najviše brinu o bezbjednosti, zbog čega, kaže, razumije one koji se ne usuđuju uključiti se u saobraćaj.
"Veliki broj biciklista koristi ovo prevozno sredstvo samo subotom i nedjeljom po parku ili tako nekim dionicama, jer nemaju kuda voziti. Grad Beč ima 1.190 kilometara biciklističkih staza, a mi samo 7,5 kilometara. Prvi preduslov da bi se povećao broj korisnika je da se poveća broj staza", tvrdi Dakić.
Podsjeća da je najčešća udaljenost ljudi od stana do posla u BiH do pet kilometara, što bi se bez problema moglo preći biciklom samo ako bi postojale staze.
"Apsolutno je korisno da dnevno pređemo do 15 kilometara na biciklu. Ako znamo koliko koštaju automobil, njegovo održavanje, gorivo i parking, vidimo da se mnogo više isplati uložiti 300 do 500 KM u bicikl jer je to trajna investicija. To je neuporedivo isplativije, pogotovo u Banjaluci, koja s kraja na kraj grada, od Lazareva do Srpskih toplica, ima osam kilometara, a od Lauša do Starčevice šest", dodaje Dakić.
Da je cijena bicikala zapravo najmanji problem potvrđuju i u bajk šopovima, gdje čak nude kupovinu na rate.
U banjalučkom "Shimanu" cijena bicikla kreće se od 150 do 2.500 KM, ali građani ove dvotočkaše mogu platiti na 12 rata.
Vlasnik Ljubiša Šimunović ističe da ima zainteresovanih kupaca i potvrđuje da Banjaluka ima sve predispozicije da postane grad biciklista, samo ako se malo više uloži u infrastrukturu.
I u sarajevskom "Sport lifeu" navode da su cijene prilagođene kupcima, te da je njihov raspon od 350 do 1.400 maraka.
U Administrativnoj službi grada Banjaluka potvrdili su da zasad na području grada imaju samo 7,5 kilometara biciklističkih staza, ali su naveli da je u planu za 2011. izgradnja novih, kojima će biciklistima biti olakšano kretanje.
Značaj vožnje bicikla potvrdila je i Vedrana Antonić-Kovljenović, ljekar porodične medicine u Banjaluci.
Ističe da su bavljenje biciklizmom i uopšte vožnja bicikla veoma važni samim tim što podrazumijevaju boravak na svježem vazduhu.
"Bilo koji dio puta da prelazi, a pretpostavlja se da je to više od nekih 20-30 metara, čovjek na biciklu koristi sve mišiće, boravi na svježem vazduhu i diše punim plućima. Drugi značaj jeste što samim tim čuvamo okolinu, jer je manje aerozagađenja. Zbog toga u razvijenim zemljama ljudi uglavnom koriste bicikl i radi sopstvene rekreacije, ali i radi zaštite životne sredine", naglašava Antonić-Kovljenovićeva.
Propisi
- Biciklom na javnom putu smije upravljati lice koje je navršilo 12 godina i dužno je da se kreće što bliže desnoj ivici kolovoza, a ako postoji biciklistička staza - po biciklističkoj stazi.
- Vozač bicikla može da prevozi druga lica samo ako na vozilu postoje posebna sjedišta i oslonci za noge, a dužan je i da pravilno koristi zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje.
- U periodu od prvog sumraka do potpunog svanuća, kao i danju u slučaju smanjene vidljivosti, vozač bicikla mora pravilno koristiti i svjetloodbojni prsluk.
- Za nepoštivanje tih odredaba Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH predviđena je sankcija od 40 KM.
Biciklističke staze
7,5 kilometara u Banjaluci
1.190 kilometara u Beču
Biciklisti u udesima 2010. u RS
10 poginulih
31 teško povrijeđen
75 lakše povrijeđenih
Biciklisti u udesima u BiH
(prvo tromjesečje 2011.)
3 poginula
4 teže povrijeđena
17 lakše povrijeđenih