BANJALUKA - Biodiverzitet u Bosni i Hercegovini je pod raznim pritiscima - od izgradnje hidroelektrana do unošenja invazivnih vrsta koje mijenjaju naša prirodna staništa, kazala je za "Nezavisne novine" Nataša Crnković, koordinatorka programa "Biodiverzitet i zaštićena područja" u Centru za životnu sredinu.
Povodom Međunarodnog dana biodiverziteta, koji se širom svijeta obilježava 22. maja, iz Centra za životnu sredinu apeluju na povećanje broja zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini.
"Gornja Neretva u Republici Srpskoj i Livanjsko polje u Federaciji Bosne i Hercegovine dva su područja za koja se nadamo da će uskoro biti zaštićena, čime bi se njihov izuzetno bogat biodiverzitet u budućnosti očuvao kroz svrsishodan sistem upravljanja. Ne želimo samo nova zaštićena područja na papiru, dok paralelno ne postoji isplaniran sistem upravljanja, a lokalna zajednica ne razumije i ne podržava zaštitu. Želimo da lokalno stanovništvo bude glavni nosilac zaštite, da je najbolje razumiju i da od nje sutra imaju najveću korist", istakla je Crnkovićeva.
Biodiverzitet podrazumijeva raznolikost živog svijeta na planeti Zemlji, uključujući raznovrsnost gena, vrsta i staništa, a kako ističe naša sagovornica priroda je ugrožena širom BiH, čak i u okviru zaštićenih područja.
"Vrste koje su izlistane na 'crvenim listama' na nivou oba entiteta i Uredbi o strogo zaštićenim i zaštićenim divljim vrstama u Republici Srpskoj imaju najkritičniji status. Teško je odrediti koje su lokacije najugroženije, ali možemo generalno reći da su to riječna, močvarna i visokoplaninska staništa", objašnjava Crnkovićeva i dodaje da u BiH obitavaju brojne endemske vrste koje žive samo tu i nigdje više na svijetu.
"Mi smo jedna od zemalja sa najvećom raznolikošću biljnih i životinjskih vrsta na evropskom kontinentu. Čak 30 odsto ukupne endemske flore Balkana se nalazi u BiH. Rijeke i posebno njihovi kanjonski dijelovi su centri endemizma i prvi na udaru izgradnjom hidroelektrana, što ih trajno uništava. Iz tog razloga postoje brojne inicijative da se čitavi slivovi ili dijelovi rijeka u BiH hitno zaštite", ističe Crnkovićeva.
Ističe da Livanjsko polje predstavlja vrlo specifično i jedinstveno kraško polje i da zaslužuje zaštitu.
"Nadamo se da će dobiti zaštitu u toku ove godine jer to je najveće plavno kraško polje na svijetu u kojem se nalazi najveće tresetište na Balkanu. Uprkos tome što je priznato na međunarodnom nivou kao Ramsarsko i IBA područje (međunarodno značajna područja za ptice), još u Bosni i Hercegovini ne uživa nikakav oblik priznanja ni zaštite", kazala je Crnkovićeva i napomenula da se vazduh koji dišemo, voda koju pijemo i hrana koju jedemo u krajnjoj liniji oslanjaju na biodiverzitet.
"Što su vrste u nekom području raznovrsnije, to su ekosistemi stabilniji i otporniji. Područja pod intenzivnom poljoprivredom, plantaže drveća i slične monokulture su siromašne biljnim i životinjskim svijetom, a samim tim su pogodnije za nametnike, invazivne vrste, a klimatski ekstremi ih lakše pogađaju", rekla je Crnkovićeva.
Naša sagovornica smatra da iz dana u dan stanje prirode, biodiverziteta i kvaliteta ljudskih života na našoj planeti postaje sve lošije.
"Evidentno je da će se svijet suočiti s ekološkim kolapsom i masovnim izumiranjima ako se ne preduzmu drastične mjere za promjenu društvenih i ekonomskih sistema. Nedovoljno se priča o ovim temama, koje se tiču svih nas i utiču na kvalitet života svakog pojedinca. Biodiverzitetska kriza, pored klimatske, predstavlja jednu od najvećih kriza sa kojima se čovječanstvo suočava. Najčešće se u tom kontekstu spominju kataklizmična predviđanja šta bi se desilo ukoliko bi nestale pčele ili drugi polinatori, ali mi već sada svjedočimo promijenjenim uslovima staništa i slabijem kvalitetu života, upravo zbog nestanka određenih vrsta", kazala je Crnkovićeva i dodala da gubitak biodiverziteta dovodi u pitanje opstanak čovjeka, te je šire i kulturološko i, na kraju krajeva, ekonomsko pitanje.
Centar za životnu sredinu je pokretao brojna istraživanja biodiverziteta, koja su za cilj imala ili jačanje argumentacije protiv određenih štetnih projekata ili su bila neophodna za zagovaranje proglašenja novih zaštićenih područja.
"Kroz 24 godine rada smo organizovali brojna naučna istraživanja, koja su uglavnom bila vezana za rijeke - Sanu, Savu, Sutjesku, Hrčavku, Neretvu i njene pritoke Bunu, Bunicu, Bregavu i Trebižat, ali i šumska područja kao što je Kozara. Trenutno intenzivno radimo na zaštiti rijeka Neretve i Trebižata, kao i Livanjskog polja, koje je najveće povremeno plavljeno kraško polje na svijetu, sa veoma specifičnim i prirodnim i kulturnim vrijednostima", istakla je Crnkovićeva.