Atmosferu koja je vladala prije i poslije prijemnog ispita, tremu na prijemnom, kao i nestrpljenje dok se čekaju rezultati i drhtavim prstom traži svoje ime na ranglisti, bez sumnje pamte svi oni koji su se upisivali na fakultet. Ali, biti najbolji zaslužuje svako divljenje. Kako su se upravo oni osjećali kada su svoje ime ugledali na vrhu liste, ispričali su nam najbolji kandidati na prijemnim ispitima.
Lijeni učenici svoje kolege koji odskaču po znanju obično iz zavisti nazivaju štreberima. Na odlikaše se gleda s podsmijehom, te se etiketiraju kao učenici kojima je knjiga jedini prijatelj i koji nemaju drugih sadržaja u životu.
Merima Kulin, najbolja na prijemnom ispitu na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, definitivno nije štreber. Na razgovor je došla neispavana jer je noć prije sa prijateljima bila na koncertu. Tvrdi da ima puno slobodnog vremena. Bez lažne skromnosti za sebe kaže da je `od kako zna za sebe` bila najbolja u školi. Učenik generacije u osnovnoj i srednjoj školi u Goraždu i jedan od najboljih učenika muzičke škole u Tuzli.
Višestruko je nagrađivana na kantonalnom takmičenjima iz matematike i fizike. Tvrdi da prije početka predavanja uživa u pažnji roditelja koji se neskriveno ponose svojom kćerkom jedinicom, koja je osvanula prva na spisku prijemnog na sarajevskoj ekonomiji, gdje je bilo više od hiljadu kandidata.
Za najbolju prijemni je bio prelak
`Ma nije to neka velika stvar. Imala sam dosta dodatnih bodova na prijemnom jer sam osvajala neka kantonalna takmičenja iz matematike, a dobila sam i federalnu medalju iz takmičenja u klaviru. Što se tiče testa matematike njega sam nulirala`, kazala je Merima.
Ona smatra da je prijemni za fakultet bio prelagan, s čim se većina njenih kolega vjerovatno ne bi složila.
Njena prvobitna želja bila je da upiše elektrotehnički fakultet. Predomislila se jer misli da kao ekonomista mnogo više može uraditi za svoju državu.
`Išla sam na pripreme za elektrotehniku. Kasnije kada sam se prebacila za pripreme na ekonomiji jednom sam čak i zaplakala. Svi su me pitali šta mi je, a nisam im htjela reći da su mi zadaci bili prelaki, pa mi je žao bilo što ne idem na teži fakultet. Sada kad sam se odlučila za ekonomiju važno mi je da i na fakultetu budem najbolja. Nije važno šta radiš već je važno da budeš najbolji u svom poslu. A za dobre ekonomiste svugdje ima mjesta`, dodala je Merima.
Cilj biti primljen na budžet
Nenad Majstorović bio je prvi na ekonomiji u Banjaluci među 579 kandidata.
`Jedva sam čekao da vidim rezultate prijemnog ispita. Vrijeme od prijemnog do objavljivanja rezultata je tako sporo prolazilo. Iako sam bio siguran da ću biti primljen na fakultet, nisam prestajao razmišljati o tome, sve dok putem Interneta, dva dana poslije prijemnog, nisam saznao da sam primljen`, priča Majstorović iz Mrkonjić Grada, mladić koji je među 579 kandidata, koliko ih se prijavilo na upis na Ekonomski fakultet, ostvario najbolji rezultat.
Iako se za prijemni ispit pripremao prilično dugo i bio siguran u svoje znanje, dok je rješavao zadatke ipak je imao tremu.
`Na prijemnom sam imao tremu, a iznenadilo me to što je prijemni veoma kratko trajao, svega pola sata. Cilj mi je prvenstveno bio da budem primljen na budžet, kako bi roditeljima umanjio troškove svog školovanja, ali nikako nisam očekivao da ću biti baš prvi na listi. Trebalo mi je nekoliko sekundi da dođem sebi i shvatim koliki je to zapravo uspjeh`, objašnjava Nenad.
Kako kaže i sada ponekad ne može da vjeruje da je na prijemnom postigao tako dobre rezultate.
`Dva dana iščekivanja rezultata činilo se kao vječnost. Nekada sam gubio nadu da ću biti primljen na budžet, jer je na prijemnom bila jaka konkurencija, bilo je veoma mnogo odličnih učenika iz drugih škola`, navodi Nenad, koji je odličnim uspjehom završio sva četiri razreda gimnazije.
Već u trećem razredu odlučio je da upiše ekonomski fakultet i od tada najveću pažnju posvećivao je onim predmetima, za koje je znao da će imati na fakultetu, a najviše matematici.
`Pravo daje dobru šansu za posao`
Kao što ni Nenad svoje ime nije tražio na vrhu rang-liste, tako ni Sandra Dakić iz Banjaluke, nije očekivala da će biti najbolja među 348 kandidata na Pravnom fakultetu.
`Rezultate prijemnog javili su mi drugovi, pa mi je trebalo neko vrijeme da povjerujem kada su mi rekli da sam prva na listi. Poslije sam i sama otišla do fakulteta da to provjerim. Očekivala sam da ću biti negdje na sredini. Iskreno nisam se nadala ovakvim rezultatima, iako sam s obzirom na uspjeh iz srednje škole, očekivala da ću biti primljena na budžet. U svoj uspjeh na prijemnom nisam sumnjala, jer sam dobro pripremila seminarski program za polaganje ispita. Prvenstveno mi je drago što sam na budžetu, jer mi to mnogo znači`, priča Sandra.
Sandra je završila srednju Ekonomsku školu, pravni smjer. Odličnim uspjehom prolazila je sve četiri godine, a da upiše pravo bila je isključivo njena želja. Iako se mnogi po uzoru na roditelje opredijele na određena zanimanja, sa Sandrom to nije bio slučaj.
`U mojoj porodici niko nije završio pravni fakultet, a moja želja je oduvijek bila da upišem pravo`, ističe Sandra, koja smatra da pravo mladima daje velike mogućnosti za posao.
Trema sastavni dio ispita
Na Šumarski fakultet u Banjaluci konkurisalo je 77 kandidata, a Daliborka Kerezović iz Kotor Varoša bila je najbolja od svih.
`Na fakultetu sam tražila skripte sa prijemnih ispita iz proteklih godina, koje sam detaljno naučila, ali sam bila iznenađena kada sam vidjela test na prijemnom, u kome nije bilo gotovo ništa iz skripti koje sam spremala`, priča Daliborka, koja je tek tada osjetila tremu.
Međutim, kako za nju ni u tom slučaju test nije bio težak, Daliborku je napustila trema, ali kada se prijemni završio, sve dok nije vidjela rezultate, sumnjala je u svoje znanje.
`Imala sam odlične bodove iz srednje škole, ali kao i svaki drugi kandidat, strahovala sam od toga da li ću uopšte biti primljena. Na rezultate smo čekali dva dana. Planirala sam da odem do fakulteta čim budu objavljeni rezultati, ali me tog jutra rano pozvala prijateljica, koja mi je uzbuđeno rekla da sam prva na listi, a da je ona šesta. Prvo sam pomislila da je šala, a onda sam po njenom glasu shvatila da govori istinu`, priča Daliborka i dodaje da je biti najbolji među kandidatima, prelijep osjećaj.
Daliborka je sa prosjekom 5,0 završila srednju školu šumarski tehničar, pa je kako priča, oduvijek željela da svoje obrazovanje nastavi na šumarskom fakultetu.
`Da upišem šumarski fakultet odlučila sam se iz razloga što sam završila školu za šumarskog tehničara, a šumarstvo me oduvijek najviše interesovalo i jedino u tom zanimanju sam se nalazila. Otac se oduševio mojom odlukom za razliku od majke, kojoj se moj izbor nije učinio kao najbolji, ali ipak nije uticala na moju odluku`, priča Daliborka.
Kao i drugi studenti i Daliborka se nada da će kada završi šumarstvo lakše naći posao, nego da je upisla neki drugi studij.
Najbolja na Medicinskom fakultetu
Željana Borovčanin iz Dervente, bila je prva na rang-listi rezultata prijemnog ispita na Medicinskom fakultetu u Banjaluci, gdje je konkurisalo 116 kandidata.
Pred početak prijemnog ispita kaže da je imala tremu, pogotovo zbog toga što su svi kandidati pričali samo o pitanjima.
`Kada je počeo prijemni i kada sam vidjela pitanja bilo mi je lakše, jer sam znala odgovore, tako da je trema malo popustila. Znala sam da sam dobro uradila test, ali kako je na prijemnom bilo odličnih učenika iz drugih gradova i škola, plašila sam se da neću biti primljena. Ni u kom trenutku nisam pomislila da bih mogla biti prva`, priča Željana.
Dva dana nakon održavanja prijemnog ispita, kada su bili objavljeni rezultati, Željana je pozvala Studentsku službu Medicinskog fakulteta, gdje su joj čestitajući rekli da je prva među primljenima.
Odličnim uspjehom završila je sva četiri razreda gimnazije, a za medicinu se odlučila jer smatra da je to veoma perspektivna oblast, te navodi da ima namjeru da se poslije opšte medicine specijalizuje.
`Tokom školovanja sam shvatila da me medicina mnogo privlači i drago mi je što je na prijemnom sve prošlo tako uspješno. Da upišem ovaj fakultet bila je isključivo moja želja. U mojoj porodici niko nije upisivao medicinu, otac mi je profesor u srednjoj školi, ali ja sam se opredijelila za nešto posve drugo. Sestra je krenula očevim stopama, a ja suprotno`, priča Željana.
Svih četvoro najboljih kandidata u Banjaluci ne skrivaju da je biti najbolji odličan osjećaj, ali istovremeno su vrlo realni i svjesni činjenice da su time što su kao prvi na listi stekli pravo upisa na željeni fakultet, učinili tek prvi korak i da ih od diplome dijeli još mnogo ispita.