Američka političarka, advokat, književnica, žena bivšeg predsjednika države i uzor mnogim ženama Amerike i svijeta skrivena je iza nježnog lika plavokose, otmjene, ali prodorne i odlučne Hilari Klinton.
Ona je žena koja je postala snažan simbol promijenjene uloge i statusa žene u američkom društvu.
Hilari Dajen Rodhem Klinton rođena je u Čikagu 26. oktobra 1947. godine. Prvo dijete Doroti i Hjua Rodhema uskoro je dobila i dva brata, Hjua i Tonija, s kojima je provela srećno, ali disciplinovano djetinjstvo. Voljela je sportove i rado je odlazila u crkvu, a njeni su je roditelji podsticali na disciplinu i veliki trud. Oni su u nju i utkali tu veliku količinu odlučnosti i ambicioznosti kakvi je karakterišu danas.
PRVI SUSRET SA BILOM KLINTONOM
Ipak, o Hilarinom se djetinjstvu i ranoj mladosti malo govori i piše. Većina podataka vezuje se za period početka njenih studija na Univerzitetu Jejl, gdje je Hilari i upoznala svog muža, bivšeg predsjednika Amerike Bila Klintona. Kilnton je poslije opisivao prvi susret sa svojom ženom.
`Vidio sam je u biblioteci i ona mi je poslije nekoliko minuta prišla rekavši: 'Ako planiraš tako da buljiš u mene, možda je bolje odmah da se upoznamo i završimo s tim'.`
Na Jejlu je ona, međutim, upoznala i svoju dugogodišnju mentorku Marien Rajt Edelman, koja je osnovala Dječji odbrambeni fond, organizaciju koja lobira u korist djece, u kojoj je Hilari radila kao pravnica godinu dana nakon što je završila fakultet 1973. godine.
Godine 1974., poslije učešća u posebnoj istrazi u vezi s mogućom ostavkom američkog predsjednika Ričarda Niksona zbog afere poznate kao `Votergejt`, Hilari se seli u saveznu državu Arkanzas gdje je predavala pravo na Univerzitetu Arkanzas. Godinu dana kasnije, Hilari se udala za svoju studentsku ljubav Bila.
MEĐU 100 NAJUTICAJNIJIH PRAVNIKA
Hilari i Bil Klinton 1980. godine dobili su kćerkicu kojoj su dali ime Čelzi, a uskoro Hilari dobija zaposlenje u pravnoj kompaniji `Rose` gdje je radila sve do 1992. godine usavršavajući se u oblasti zaštite autorskih prava i intelektualne svojine. To je dobrim dijelom uticalo i na činjenicu da je Hilari u američkom Nacionalnom pravnom vijesniku u dva navrata uvrštena među 100 najuticajnijih američkih pravnika.
Ipak, ova uspješna žena nikada nije zanemarila ni svoje bračne i porodične obaveze. Nakon Klintonove prve predsjedničke kampanje u kojoj je do izražaja došla i njena profesionalna karijera, Bil je pretrpio mnoge kritike od onih kojima je draža bila tradicionalna uloga prve dame Sjedinjenih Država. On se, međutim, nije obazirao na zamjerke i nakon preuzimanja dužnosti, imenovao je svoju suprugu predsjednicom Posebnog savjeta za reformu zdravstva što je bio njegov najznačaniji potez u unutrašnjoj politici u prvoj godini njegove vladavine. Taj savjet razradio je obiman plan zdravstvene reforme koji je predstavljen Kongresu u septembru 1993. godine. Ipak, u septembru iduće godine, vođa senatske većine Džordž Mičel objavio je da Kongres neće podržati prijedlog, tako da je reforma propala. Bio je to najveći poraz Klintonovih do tada, nakon čega se Hilari povukla iz kruga javnih saradnika svoga muža.
Godina 1993. je bila kada su supružnici potpali pod oštru kontrolu za vrijeme istrage vezane uz aferu `Vajtvoter` u kojoj se istraživala njihova eventualna umiješanost u novčane malverzacije u doba kada je Klinton bio guverner Arkanzasa. U januaru 1996. Klintonovi su pozvani da svjedoče pred velikom porotom u vezi s tom aferom, a iste godine izašla je Hilarina knjiga `It Takes a Village` koja se bavi tematikom odgovornosti društva prema djeci.
Dok je bila prva dama Amerike Hilari Klinton posebno se zalagala za program zdravstvenog osiguranja djece koji je trebao osigurati zdravstveno osiguranje milionima radničkih porodica. Zauzimala se i za povećanje fondova za istraživanje raka dojke, prostate i debelog crijeva, osteoporoze i dijabetesa. Na svjetskoj sceni ona se javila kao borac za demokratiju, vjersku toleranciju i ljudska prava, koja je sa svojim mužem aktivno učestvovala u mirovnim procesima Sjevernoj Irskoj, na Bliskom istoku i na području ovdašnje bivše federacije.
POLITIČKI ANGAŽMAN
Supruga bivšeg predsjednika SAD, ušla je u istoriju kandidaturom za Senat u Njujorku 2000., kada je postala prva bivša prva dama koja je dobila jednu od najmoćnijih političkih funkcija u naciji. Klintonova je potom ubjedljivo osvojila i drugi mandat u Senatu. I, mada se nakon prve pobjede za senatorsko mjestu u Njujorku 7. novembra 2000. godine očekivalo se da će se svi budući potezi nekadašnje prve dame SAD usmjeriti na osvajanje nominacije za predsjedničkog kanditata Demokratske stranke već za 2004. godinu, Hilari Klinton je krajem aprila 2001. izjavila: `Ne namjeravam se kandidovati za predsjednika SAD 2004. To nije nešto čime ću se baviti sljedećih godina. Senator sam Njujorka i namjeravam do kraja odraditi svoj mandat.`
Tako je Hilari nastavila da se zauzima za finansijski sistem koji će povoljne kredite učiniti dostupnima najširem sloju građana, za porezne povlastice malim poduzetnicima, investiranje u telekomunikacije i istraživanje novih tehnologija kako bi se mlade porodice zadržale u Njujorku.
SLUČAJ `LEVINSKI`
O čuvenom slučaju `Levinski`, Hilari Klinton napisala je knjigu objavljenu 2003. godine, u kojoj je opisala kako je ona doživjela aferu svoga muža s Monikom Levinski i šta je tada osjećala. Stotine ljudi čekale su ispred njujorške knjižare da im ona potpiše knjigu. Interesovanje za memoare od 562 stranice, pod naslovom `Živjeti istoriju`, kao i za audio-verziju memoara Hilari Klinton, bilo je i više nego veliko.
Ona iskreno govori o sebi i svojim osjećanjima 1998. godine, kada umalo nije došlo do opoziva predsjednika Klintona. Hilari kaže da je vjerovala u tvrdnje svog supruga da nije imao intimnu vezu sa gospođicom Levinski sve dok joj to, dva dana pre svjedočenja pred velikom porotom, nije priznao:
`Bila sam užasno ljuta i moj bijes je rastao iz minuta u minut. On je samo stajao i ponavljao: 'Žao mi je, žao mi je... Pokušavao sam da zaštitim tebe i Čelzi'`.
Najteže odluke u njenom životu bile su, kako to navodi u knjizi, ostati u braku i kandidovati se za Senat, a kritičari smatraju da knjiga predstavlja pokušaj da se teškoće, s kojima se suočavala Klintonova administracija, prepuste prošlosti kako bi Hilari Klinton mogla da se pripremi za kandidaturu za predsjedničke izbore 2008. Međutim, u razgovoru s novinarima, Hilari Klinton je rekla da je jedini razlog objavljivanja memoara njena želja da ispriča svoju stranu priče.
`To su neosporno bili privatni, lični problemi koji su nažalost iz političkih razloga dobili veliki publicitet, kao dio tekuće politike degradacije ličnosti koja je postala sastavni dio svakodnevnog života u Americi, a koji se odnosio i na period proveden u Bijeloj kući`, rekla je ona.
KANDIDATURA ZA PREDSJEDNIKA
Ipak, Hilari se predomislila po pitanju kandidature za predsjednika, pa je 20. januara ove godine objavila da će se kao predstavnica Demokratske stranke kandidovati za predsjednicu SAD i trenutno je ona jedna od najoštrijih kritičarki aktuelnog američkog predsjednika Džordža Buša, a istovremeno i izuzetno oštra kritičarka rata u Iraku.
Prema posljednjim ispitivanjima javnog mnjenja Hilarina nominacija ima najveće šanse među kandidatima Demokratske stranke te bi ona tako mogla biti prva žena kandidat za predsjednika SAD na izborima 2008. godine. `Zabrinuta sam za budućnost naše države i želim da pomognem da se vrati na pravi kurs, kako bi se zajednički suočili sa izazovima koji nas očekuju. Ja sam na najboljem mjestu za tako nešto i zbog toga se kandidujem`, rekla je nekadašnja prva dama SAD, puna samopouzdanja.
Ova neobično ambiciozna žena važi za najozbiljnijeg protivnika politike koju vodi administracija predsjednika Buša. Danas Hilari Klinton važi za potencijalnu prvu ženu predsjednika SAD.