Angažman dužnosnika međunarodne zajednice u BiH vjerno su pratili njihovi brojni glasnogovornici, koji su takođe bili stranci. Najmoćniji su bili glasnogovornici OHR-a, koji su često bili jedina javna veza između visokih predstavnika i ovdašnje javnosti.
Rijetko ko da se i danas ne sjeća Aleksandre Štiglmajer i Aleksandra Ivanka. Štiglmajerova i sada dolazi u BiH, dok je Ivanko nastavio raditi kao glasnogovornik Misije UNMIK-a na Kosovu.
BiH strancima odskočna daska ili put u zaborav
Bilo je zaista kvalitetnih ljudi koji su ovdje došli da pošteno urade svoj posao na izgradnji države, ali i onih koje zovem "putujuća kasta međunarodnih službenika". Oni idu od krize do krize i naprosto rade iz nekih sebičnih ličnih razloga, jer mogu dobiti dobre plate, rekao Ćurak
Do sada su o sudbini Bosne i Hercegovine u ime međunarodne zajednice odlučivala petorica visokih predstavnika. Iako su u toku svog mandata nerijetko hvalili BiH i njene građane, nijedan od petorice bivših visokih predstavnika ne održava kontakte sa bivšim saradnicima iz Ureda visokog predstavnika (OHR).
"To je logika službenika. Oni završe jedan posao i idu za drugim. Mi nekad mislimo da smo bili centar njihovog svijeta. Ali ljudi su bili ovdje, imali svoj posao i išli kasnije kući", kaže Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Smatra da je, uprkos činjenici da mnogi predstavnici međunarodnih institucija u BiH nisu odradili dobro svoj posao, uloga međunarodne zajednice pozitivna.
"Stjecaj različitih okolnosti uticao je na angažman tih ljudi. Imate političara koji je već bio otišao u penziju, a angažovan je da djeluje u BiH kao Pedi Ešdaun. Nekim predstavnicima međunarodne zajednice posao u BiH postao je odskočna daska za napredovanje u međunarodnoj ili nacionalnoj hijerarhiji, a imate i onih koje je progutao zaborav. Ne mislim tu samo na visoke predstavnike već i na druge predstavnike institucija međunarodne zajednice", ocjenjuje Ćurak.
Prvi visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini švedski diplomata Karl Bilt i danas je aktivan u politici. Iako je važio za stručnjaka za zemlje jugoistočne Evrope, više se ne bavi Balkanom i njegovim problemima. Bilt je od 2006. godine na čelu Ministarstva inostranih poslova Švedske.
Poslije misije visokog predstavnika, Bilt se nastavio baviti BiH, ali kao generalni sekretar UN-a za područje Balkana. Nedavno je kao ministar vanjskih poslova Švedske dolazio u BiH. Bilt je, osim diplomatske karijere, radio i na povećanju svog bankovnog računa. U 2002. godini bio je u Upravi naftne kompanije "Vostok nafta", koja je povezana sa ruskim "Gazpromom", te u ovim firmama ima dionice. Njegov mandat ministra inostranih poslova švedski opozicionari pokušali su kompromitovati upravo zbog veze s ruskim naftnim firmama.
Put putuju visoki predstavnici
Njegov nasljednik na čelu OHR-a bio je španski diplomata Karlos Vestendorp, koji je u BiH "vladao" od 1997. do 1999. godine. Za razliku od Bilta, Vestendorp je prije dolaska u BiH bio ministar vanjskih poslova Španije. Od 2004. godine je ambasador Kraljevine Španije u Sjedinjenim Američkim Državama.
Volfgang Petrič, treći visoki predstvanik u BiH, koji se u našoj zemljji zadržao od 1999. do 2002. godine, te za to vrijeme nametnuo niz reformi i zakona, danas koristi svoje diplomatsko iskustvo i zalaže se za zabranu korištenja nagaznih mina. Poslije kratkog angažiranja na političkoj sceni Austrije, Petrič je imenovan na funkciju austrijskog ambasadora pri Ujedinjenim narodima u Ženevi. Petrič i dalje važi za dobrog poznavaoca balkanskih prilika. Pažljivo prati situaciju u BiH, a često se odmara u Dubrovniku, gdje je sagradio vikendicu.
Od 2002. do 2006. visoki predstavnik u BiH bio je Pedi Ešdaun, nekadašnji vođa britanskih liberala i ratni veteran specijalnih postrojbi britanske vojske. Nakon odlaska iz BiH, Ešdaun je još aktivan u britanskoj politici. O svojim iskustvima iz BiH napisao je i memoare. Poznat je bio po tome što je smijenio dosta bh. političara, te po neuspjehu u provođenju reforme policije. Ešdaun je za vrijeme svoje vladavine u Bosni kupio kuću na Jablaničkom jezeru.
"Bilo je iritirajuće, frustrirajuće, depresivno, divno i ogromna privilegija. Ništa se ne može porediti s tim u mome dugom životu. Ne mogu ni zamisliti kakav bi mi život bio bez toga", ovako je Ešdaun svoje utiske iz naše zemlje opisao novinaru "Gardiana".
U BiH je i depresivno i divno raditi
Ešdaunov nasljednik u OHR-u Kristijan Švarc-Šiling na funkciju visokog predstavnika početkom 2006. godine nije došao "nepripremljen", jer je ranije bio međunarodni medijator za Federaciju BiH i Republiku Srpsku. On je jedini visoki predstavnik koji je nakon okončanja mandata u BiH u junu ove godine nastavio održavati vezu s našom zemljom. Ovaj bivši njemački ministar kupio je stan u Sarajevu. Od penzionerskih dana Švarc-Šiling je "pobjegao" na privatni univerzitet u Sarajevu, na kojem će studentima predavati međunarodne odnose. Najavio je da će živjeti u BiH i pokušati pomoći našoj državi.
"Politički rad visokih predstavnika ne možemo ocijeniti istom ocjenom. Petrič je, generalno gledano, uradio dosta dobar posao u BiH. Naravno, mogao je i bolje. Neko drugi je imao dobre namjere, ali ništa dobro nije uradio kao Ešdaun. Neko treći nije htio ništa da radi, kao onaj Vestendorp. On je došao tu onako, ni sam nije znao kakvu politiku može da kreira. Karl Bilt je jedan konzervantivan, kompetentan, ozbiljan, političar, ali on je sa svojim političkim idejama bio u stvari megafon za konstituciju novog neuspjeha", ističe profesor Nerzuk Ćurak.
Smatra da zbog loših pojedinaca ne možemo dovoditi u pitanje institucije međunarodne zajednice.
Osim visokih predstavnika, kroz BiH su u ratnom i poratnom periodu prošli mnogi predstavnici različitih institucija međunarodne zajednice koji su bili medijski mnogo eksponirani i od kojih je zavisila sudbina BiH. Nakon uspjeha i neuspjeha nestali su iz naše države i naših života.
"Putujuća kasta međunarodnih službenika"
"Bilo je zaista kvalitetnih ljudi koji su ovdje došli da pošteno urade svoj posao na izgradnji države, ali i onih koje zovem 'putujuća kasta međunarodnih službenika'. Oni idu od krize do krize i naprosto rade iz nekih sebičnih ličnih razloga, jer mogu dobiti veoma dobre plate, a pri tome je BiH tu u Evropi sa dobrim avionskim komunikacijama, pa brzo mogu doći do svojih kuća i država", tvrdi Ćurak.
Prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, krajem 1995. godine, najvažniji stranci kod nas bili su ljudi iz Ujedinjenih nacija i UNPROFOR-a.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši, čovjek u čijim je rukama bila odluka o ponašanju vojnika UNPROFOR-a u BiH i od čije riječi su zavisile sudbine mnogih u BiH, više nije uposlenik Ujedinjenih nacija.
Akaši se vratio u svoj Japan i predsjednik je Japanskog centra za sprečavanje sukoba. O svojim iskustvima kao specijalni predstavnik UN-a za Jugoslaviju i Kambodžu nije napisao knjigu. Kaže da iskustva koja je stekao u vrijeme konflikata danas koristi na novom poslu kako bi spriječio nove sukobe.
I bivši sekretar UN-ovog Visokog komiteta za izbjeglice (UNHCR) Sadako Ogata, koja je na ovoj funkciji bila u vrijeme rata u BiH, napustila je dužnost u UN-u. Nakon posla u UN-u, ona je 2003. godine proglašena predsjednicom Japanske agencije za međunarodnu pomoć i još je na čelu ove agencije koja pruža pomoć ekonomijama zemalja u razvoju.
Od mirovnjaka do bjegunaca od pravde
Šef Misije UN-a u BiH nakon rata postao je Žak Pol Klajn, koji je u svojim nastupima u BiH bio daleko energičniji nego u djelima. Njegov najveći poraz jeste nerasvjetljavanje ubistva Joze Leutara, doministra policije FBiH, za šta se verbalno veoma energično zalagao.
Komandant UNPROFOR-a u BiH 1994. godine britanski general Majkl Rouz danas je direktor "Control Risk Groupa", privatne konsalting kompanije. Rouz, više puta odlikovani oficir u oružanim snagama Velike Britanije, napustio je vojnu službu i postao veliki protivnik učešća britanske vojske u ratu u Iraku.
Rouzov prethodnik kanadski general Luis Mekenzi danas je bjegunac od pravde. Kantonalno tužilaštvo Sarajevo 2006. godine otvorilo je istragu protiv Mekenzija zbog sumnje da je učestvovao u silovanju žena zatočenih u logoru "Sonja" u Vogošći kod Sarajeva. Istragu o njegovoj ulozi u silovanjima Bošnjakinja nedaleko od Vogošće vodi tužilac Oleg Čavka, a Mekenzi ne želi da da izjavu o ovom slučaj, jer ima diplomatski imunitet.
Po završetku rata UNPROFOR su zamijenile međunarodne vojne snage za stabilizaciju (SFOR), implementaciju (IFOR) i sada EUFOR. Komandanti međunarodne vojne sile po dolasku u BiH obećavali su hapšenje najtraženijih haških bjegunaca. Neki su tvrdili da će "hvatati Radovana Karadžića makar i golim rukama". Američki general Stiven Šuk, posljednji komandant SFOR-a i bivši komandant NATO štaba u BiH, poslije mandata u našoj zemlji i dalje je prisutan na Balkanu. Zamjenik je šefa Misiije UNMIK-a na Kosovu. Unutrašnja kontrola UN-a je, zbog optužbi za neprofesionalno ponašenje i blizak odnos sa Ramušom Haradinajem, bivšim premijerom Kosova optuženim za ratne zločine, počela istragu o Šukovom ponašanja tokom mandata na Kosovu.
Bijeg zbog nesupjeha u Mostaru i u Tužilaštvu BiH
Hans Košnik, upravitelj Mostara od 1994. do 1996. godine, i danas je visoki funkcioner njemačke Socijaldemokratske partije. Ovaj Nijemac, koji je nakon Drugog svjetskog rata bio gradonačelnik Bremena, i ovaj u ratu skoro do temelja srušeni grad uspio oživjeti, nije recept iz Bremena uspio prenijeti na Mostar, odakle se povukao nakon napada hrvatskih nacionalista. Nakon misije u BiH, Košnik, koji je u Njemačkoj važio kao stručnjak za SFRJ, izjavio je da je shavtio kako ipak nije stručnjak.
U sklopu reforme pravosuđa, koja je trebalo da bude garant da će svi kriminalci i potencijalni ratni zločinci biti uhapšeni i procesuirani, kroz BiH su posljednjih pet godina prodefilovali brojni strani tužioci i sudije.
Apsolutna medijska zvijezda bio je Džon Mekner, glavni tužilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH. Vodio je nekoliko "velikih" predmeta, većinu ih je izgubio, te nakon poraza otišao u Kanadu. Uprkos loše reformisanog sistema u BiH, Mekner je dobio posao u Iraku. I tamo reformiše pravosuđe.
"Politički poredak u BiH je takav da je prisustvo međunarodne zajednice neophodno i poželjno. Prilikom odabira službenika nekad imamo sreću, nekad ne. Bilo je onih koji su taj posao odradili veoma kilavo. Ali kilavost predstavnika međunarodne zajednice ne može se mjeriti s kilavošću domaćih političara", zaključio je profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak.