GRADIŠKA – Na prozivku razrednog starješine Branka Bjelovuka, u subotu 30. maja, četiri decenije nakon završetka školovanja, došli su učenici Trgovačke škole iz Gradiške.
Na molbu profesora i asitiranje učenika, svako je ustajao, predstavljao se i govorio o sebi, svojoj školi, porodici...
Među njima su Jasna Đurić, Božana Dobrnjac, Mica Jovanović, Envera Ćehajić, Rada Timarac, Štefica Ivetić, Mile Milošević, Ljubinka Zlojutro, Snježana Mirjanić, Ljubiša Vasić, Slobodanka Mirjanić, Svjetlana Klačar, Milka Jović, Dragana Lajić, Branka Makivić, Tatajana Golić, Dobrila Bjelovuk, Vlado Gibača, Nada Lazić...
Gradišci trgovci su poslije 1986. godine, otišli na mnoge strane, u mnoge zemlje Evrope i svijeta.
Većina, ipak nije ostala u struci, a od okupljenih na ovom susretu, samo četvoro je i sada za trgovačkim pultom. To, ipak, kažu, nije promijenilo njihov stav prema trgovačkom zanimanju.
"Ja sam nakon trgovačke škole otišao u Austriju. Tamo sam stekao još jedno zvanje. Prekvalifikovao sam se za konobara. I sada sam u Austriji", kazao je Vlado Gibača iz Cimirota. Snježana Mirjanić, i sada je vjerna svome zanimanju. Zaposlena je u trgovini:
"Mi smo posljednja generacija trgovaca prodavača. Bila su dva odjeljenja po 40 učenika. Odabrali smo ovo zanimanje zato što smo ga voljeli. Trgovac je ugledno i odgovorno zanimanje. Zato smo i danas srećni zbog izbora".
U posljednjih deset godina, bivši učenici Trgovačke škole, redovno se sastaju:
"Prvi naš susret bio je na tridesetu godišnjicu od mature. Dogovorili smo se, tada, da svake godine organizujemo susrete i toga se pridržavamo. Većina će uskoro u penziju, ali je naš duh vedar a radost zbog susreta, neopisiva", podsjetila je Mica Jovanović.
Poštovanje
"Po čemu pamtite maturu, rastanak sa školskim drugovima i profesorima. Kada je odzvonio posljednji čas i ugasila svjetla maturske zabave, kada je osvanulo novo jutro, kuda vas je život odveo", pokušavali smo saznati od naših sagovornika.
"Ja sam se udala, nekoliko mjeseci nakon završetka škole. Bilo je to u novembru, iste godine", otkrila nam je Božana Dobrnjac iz Mašića. Ovog ljeta, proslaviće 40 godina braka.
Prvi u dnevniku
Almir Ahmetagić je bio prvi, u svakom dnevniku. Da li je od toga imao koristi ili neugodnosti, pitamo:
"Kada je čas za odgovaranje, nikada nije dobro biti prvi. Za neke druge aktivnosti, naprimjer za sport, nije loše. Bilo je i profesora, koji ne počinju ispitivanja od prvog, po redu, nego kako se dnevnik otvori, kako sreća i slučajnost pokažu".
Almir je podsjetio i da su većinu u razrednu,u odjeljenju, činile učenice.
"Vrijeme je pokazalo da su imale dušu, i razumijevanje za sve situacije. To nas i sada čuva, okuplja, međusobno privlači. Osim školskih lekcija, učili smo se kulturi, pristojnom ponašanju, imali jasan stav prema starijima, prema profesorima i sugrađanima. Bili smo modgovorni, prema sebi".
Zlatna generacija
Razredni starješina Branko Bjelovuk, pohvalio je svoje učenike kojima je bio razredni starješina tokom cijelog školovanja.
"Ovo je zlatna generacija, uzorna u svemu. Poštovali su profesore, voljeli školu, svoj grad i međusobno gradili prijateljstva. Zato su ugledni u svojim sredinama. Ja sam srećan zbog toga".
"Kako ste se osjećali, kada su Vas pozvali na ovaj susret", pitamo profesora Bjelovuka.
"Osjetio sam ponos i uzbuđenje, tremu zbog časa i đačkog dnevnika kojeg sam davno odložio a sada ponovo donio među učenike. I prelistavao. Ne mogu vjerovati da je prošlo toliko vremena, dana i godina".
Emocije
Poslije prozivke, fotografisanja za uspomenu ispred spomenika u gradskom parku i pored savske obale, gdje su nekada, sa đačkom torbom na leđima, često dolazili, počela je zabava. Ostoja Šmitran iz Nove Topole, uz zvuke gitare, probudio je emocije slavljenika. Svaka njegova pjesma, bila je poruka, u svakoj se prepoznao, poneko od bivših učenika, prepuštajući se trenutku u kojem su probuđene školske uspomene.
