SARAJEVO - U domu sarajevske porodice Baltić sve je spremno za najradosniji praznika u godini zbog kojeg su se u kući proteklih dana vršile posebne pripreme. Domaćica i penzionerka Ana Baltić za Božić je pažljivo ukrasila svoj dom u kojem sve odiše toplom atmosferom.
U prazničnom raspoloženje, užurbano je pospremala kuća kojom se širio miris svježih božićnih kolačića.
"Kada su praznici, onda se zaista posebno pristupa i spremanju kuće i pripremanju hrane da bi dočekali naše komšije i prijatelje. Mogu reći da je to tradicija mojih roditelja, ovdje se uvijek dolazilo i okupljalo, tako će biti i ovog Božića", kaže Baltić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
Što više radiš, veći je blagoslov
Proteklih dana je, kako kaže, dosta pažnje bilo usmjereno na pravljenje jela jer je osnova Božića, bogata trpeza.
"Bit dočeka Božića i praznika je da se pripremi što više hrane, kako bi bio blagoslov. To znači da što si god više radio, da si neku žrtvu podnio i zbog toga se pripremaju ovi sitni mali kolačići", govori Ana pokazujući na pregršt božićnih kolačića postavljenih na stolu.
Sitni kolačići, "šape" u raznim oblicima, bajadere, čokoladne bombice, oblatne, kiflice sa kokosom, vanilice, te zdjele sa lješnjacima, orasima i bademima, kako kaže Ana, neizostavni su dio Božića.
"Znam napraviti lijepe torte i rolate, ali za Božić uvijek pravim sitne kolače jer svaki ovaj kolačić se mora uzeti u ruku i uraditi i posvetiti mu pažnju, posebno zato što se ovi rade sa modlama, to su bakini kolačići. To je sjećanje i na moju baku ujedno, a nadam se da će i moja djeca nastaviti tu tradiciju da uvijek na stolu budu bakini božićni kolačići", kaže Baltić.
Na Badnjak, dan prije Božića, u porodici Baltića se posti. Tog dana ne konzumira se mesna niti masna hrana a jede se riba, posni grah ili krompir salata. Na dan Božića , kako kaže Ana, slijedi svečena proslava. Ukućani ustaju rano ujutru te dočekuju prijatelje i goste.
"Na dan Božića je sve svečanije, napravljena je sarma, ona ja obavezna, onda pite, kolači, meso, masna pogača koja se ujutru zamijesi i u 10 sati kad se okupimo, mi tu pogaču lomimo i jedemo", kaže Ana dodajući kako se u komšiluku u kojem decenijama živi, svi praznici slave zajedno prijateljima sa komšija.
Moderna jelka
"Posebno se pripremaju jela radi naših komšija i prijatelja. Mi smo naučili da živimo u jednoj multietničkoj sredini i tako se i ponašamo. Recimo, kada ja pravim pitu, znam da moja Đula jede samo zeljanicu i zeljanice mora biti, da moja Jasna jede sirnicu, da Azijada jede burek, i ostale prijateljice koje će doći, za svaku nastojim da nešto pripremim da se ugodno osjećaju i lijepo", zaključuje Ana.
Govoreći o blaganskoj trpezi i hrani, Ana kaže kako primjetno nestaju običaji pripremanja hrane u kućnoj atmosferi.
"Sada sve ima kupiti, ali nije to to. Uvijek i dok god mogu ja ću praviti svojom rukom domaće kolače jer to želim i to je posveta Bogu da se više žrtvuješ i više radiš. Što je više hrane na stolu veći će biti berićet u kući", pojasnila je Baltić.
Pored pripremanja raznovrsnih jela i kolača, božićni običaj nalaže i ukrašavanje jelke, postavljanje i paljenje svijeća na stolu te druge neizostavne detalje.
"Na stolu je i svijeća kao simbol svjetlosti i dolaska Isusa. Obavezno mora da bude jelka, ona se kiti dan prije Božića. Prije je jelka bila drugačija, to je bila jedna grana, međutim sada ima jako puno svijećica i ukrasa, to je moderno izdanje. Obavezne su i jaslice", naglašava Ana.
Dodaje kako posebno mjesto na stolu pripada i pšenici koja se sadi na dan 13. decembra.
"Vidite ovdje pšenicu, ona je simbol života. Legende govore da se po pšenici gleda kakva će biti naredna godina. Ja sam je promatrala i rezala, ona je rijetka, i to pokazuje da najvjerovatnije sljedeća godina neće biti tako rodna", kazala je Baltić.
Dan Božića je za Anu dan porodičnog i komšijskog druženja. Ipak, prije svih na dan Božića u kuću ulazi "polaznik".
"Komšija Anto ujutu prvi dođe, popijemo po jednu rakijicu, običaj je da na stolu bude i vino, ko šta voli, ili sok. Nastojimo da bude svečano. Tad njemu damo jedan poklon koji bude ispod jelke. Kad dođu djeca, dobiju čokoladu, bombonu ili neki cvijet, parfem ili kolač. Simbolično, ali darujemo", rekla je Baltić.
Božići ljepši na selu
Običaj darivanja za Božić ne praktikuje se u mnogim domovima, kaže Ana dodajući kako je razlog tome sve lošija ekonomska situacija u kojoj ljudi žive.
"Sve zavisi od toga kako ko živi. Ljudi odvoje u kasicu novac za blagdan. Pogotovo penzioneri, ali je od srca. Proslave nisu kao prije. Ko živi na selu može nešto i zaklati, a mi u gradu to ne možemo. Ko ima malu penziju onda to od njega ne treba ni tražiti", zaključuje dodajući da se o tradiciji više ne brine kao prije jer su se uslovi života promijenili.
"I sada tvrdim da su i Bajram i Božić i vaskrsi i uskrsi daleko ljepši na selu jer je tamo druga idila i još uvijek je tamo zadržana tradicija. Malo idemo sada urbanije, moderno, ali ipak za praznik pripremi se koliko može, od srca", rekla je Baltić.
Božić u srcima svih vjernika budi posebna osjećanja, ističe Ana. Ovaj "praznik radosti" okuplja ljude za trpezom, a u obitelji Baltić, proslavlja se uz pjesmu i smijeh.
"Božić mi znači puno! Znači mi što će mi doći moji prijatelji, najbliži. Da ćemo popričati uz šoljicu kafe, veseliti se. Zna se i zapjevati pa ostanemo dokasno tako i to ostaje u lijepom sjećanju. Primjećujem svake godine da se sve manje dolazi, starost sve više kuca na vrata, čovjek stari, mladih nema puno. Mladi ne gaje običaje. Odu u market, kupe gotovo sve, ali nije to to. Apelujem na mladost da uče od svojih roditelja", zaključuje Ana.
