Iako se najveći broj građana u BiH izjašnjava da su pripadnici religijskih zajednica, veoma je malo istinskih vjernika koji se dosljedno pridržavaju vjerskih učenja, tvrde predstavnici vjerskih zajednica u BiH.
Dokaz religioznosti nisu ni građenje novih bogomolja, masovno proslavljanje vjerskih praznika i uvođenje vjeronauke u škole, tvrdi Emir Dervišević, sarajevski sociolog istraživač.
Predstavnici vjerskih zajednica u BiH ocjenjuju da religija nije samo proslavljanje vjerskih praznika i puko izražavanje pripadnosti određenoj vjeri. Kažu da je vjera način života. Oni tvrde da u BiH sve više dominira zapadnjačko nastojanje da čovjek uzima od vjere ono što mu se sviđa i da obilježavanje vjerskih praznika pucnjavom i pijankom, što je postala normalna pojava u BiH, nema nikakve veze s vjerom.
Istraživanja sprovedena nakon rata u našoj zemlji pokazala su da raste broj ljudi koji se izjašnjavaju kao pripadnici određene religije, ali i da sve više mladih ljudi esktremno prihvata vjeru.
Emir Dervišević kaže da su u Bosni i Hercegovini rijetki istinski religiozni ljudi jer je religija na ovim prostorima iskorištena za izgradnju nacionalnog identiteta.
"Ako neko govori da je vjernik to znači da je pripadnik jednog nacionalnog identiteta. Nacionalnu pripadnost iskonstruisali su političari koristeći religiju. Rijetki su istinski religiozni ljudi. Ljudi nemaju drugi identitet, ništa im se nije ponudilo. Ljudi su vjernici po pripadnosti, međutim, malo je tu religioznosti. Povećana je religioznost u smislu izjašnjavanja pripadnosti religiji", objašnjava Dervišević.
Dvostruko više deklarisanih vjernika u 2003. nego u 1998. godini
U BiH ne postoje zvanični statistički podaci o tome koliko se ljudi izjašnjava kao pripadnici neke vjere, odnosno sljedbenici nekog vjerskog učenja.
Istraživanje marketinške agencije "Puls" iz 2003. godine pokazalo je da se broj vjernika poslije posljednjeg rata naglo povećao. Istraživanje je urađeno na osnovu uzorka od nekoliko hiljada ispitanika i rezultati su poređeni sa sličnim istraživanjem iz 1988. godine, koje je tada sproveo Institut za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Emir Dervišević, akter ovog istraživanja, kaže da se prema podacima iz 1998. godine oko 37 odsto Bošnjaka, 18 odsto Srba i 55 odsto Hrvata izjasnilo da su vjernici, dok je 2003. godine istraživanje na uzorku od oko 7.000 ispitanika pokazalo da se 78 odsto Bošnjaka, 67 odsto Srba i 81 odsto Hrvata izjašnjava da su vjernici.
Međutim, za mnoge izjašnjavanje pripadnosti nekoj religiji ne znači nužno i biti dosljedan vjerskim učenjima i dužnostima. Sarajlija Edin N. kaže da je vjernik ali da ne obavlja vjerske dužnosti.
"Današnji tempo života nikom ne omogućava da redovno obavlja vjerske dužnosti. Ja mislim da ne moram klanjati i ići u džamiju da bih bio vjernik. Većina ljudi koje znam za sebe tvrde da su vjernici i da vjeruju u Boga, ali ne praktikuju vjerske dužnosti", objašnjava Edin.
Bogomolje pune, rijetki posvećeni vjerskim učenjima
Ferid efendija Dautović, glavni imam sarajevskog medžlisa (muslimanske vjerske opštine), kaže da je kod Bošnjaka u BiH nakon posljednjeg rata povećana religioznost u smislu izjašnjavanja pripadnosti religiji.
"To se osjeća prilikom proslavljanja vjerskih praznika i više je ljudi u džamijama. Čovjek jeste musliman čim kaže da je to, međutim ima različitih vrsta vjernika. Čistih vjernika koji su posvećeni vjerskim učenjima je vrlo malo. Vjerski časopis 'Preporod' jednom je radio anketu o tome koliko ljudi prakticira vjeru i rezultati su bili porazni", kaže Dautović.
Dodaje da se ljudi sve više okreću vjeri jer se želi nadomjestiti praznina koja je bila prije rata ali i zbog bolnih iskustava iz rata.
"Vjera je nada i sigurnost, nada da će ti biti bolje. Prirodno stanje čovjeka je vjerovanje. Međutim, onaj ko vjeruje treb to da pokaže i u praksi. Najčešće se kod nas radi samo o pripadanju vjeri. Mnogima je vjera samo paravan za kriminal i korupciju", kaže Dautović.
Sociolog Emir Dervišević tvrdi da u BiH sve više mladih ekstremno prihvata religiju jer im se ne nudi drugačiji identitet.
"Mladi uvijek traže nešto novo i uvijek idu u ekstrem. Veliki je broj mladih koji bi htjeli da im religija da nešto revolucionarno", ističe Dervišević.
Religioznost se ogleda u načinu života
Vanja Jovanović, paroh sarajevski, kaže da ne zna koliko je pravoslavnih vjernika u BiH koji prakticiraju vjeru jer nije bilo nikakavih istraživanja. Smatra i da je teško dati odgovor na pitanje ko je koliki vjernik.
"Da li je neko vjernik ili ne nikako se ne očituje isključivo i samo našim izjašnjavanjem, nego našim životom. Pri tom uvijek postoji mogućnost da čovjek preusmjeri svoj život s lošeg na dobar put i obratno. U tome je za nas hrišćane suština pokajanja - aktivno preusmjeriti svoj život u pravcu koji je suprotan od onoga koji nas je doveo u stanje pada", navodi Jovanović.
Upozorava da problem nastaje kada neko u ime vjere čini određene stvari koje nemaju nikakve veze s vjerom.
"Štaviše, često su to djela protiv te same vjere koju izvršilac misli da zastupa. Na primjer, skrnavljenje grobalja ili objekata drugih crkava i vjerskih zajednica. Ova djela bismo mogli nazvati 'svjedočenja vlastite vjere' koji nemaju nikakvo polazište ni opravdanje u toj vjeri", dodaje Jovanović.
Napominje da su Zakonom o slobodi crkava i vjerskih zajednica jasno postavljene granice šta jeste praktikovanje vjere.
"Pređena mjera tih zagarantovanih sloboda jeste anarhija koja može predstavljati ugrožavanje slobode i prava drugih", kaže Jovanović.
Pijanke i pucnjava nespojivi s vjerom
Monsinjor Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, smatra da pijanke i pucnjava kao popratne pojave uz blagdane nemaju nikakve veze s vjerom i da se protive vjeri ukoliko se ugrožava ljudski život.
"Samo svemogući Bog može i smije biti sudac i mjeritelj čovjekove vjere. Istinski vjernici su prepoznatljivi po zajedničkoj molitvi te nastoje i u slavljima zadržati svoje vjerničko dostojanstvo. Katolici slave, odnosno trebalo bi da slave, prije svega, okupljajem u crkvama na molitvu, a potom u zajedništvu za stolom", kaže Tomašević.
Dodaje da se, iako su za vrijeme proteklog rata u BiH zloupotrebljavani vjerski simboli i manipulirani vjerski osjećaji, dobar dio katolika pridržava vjerskih učenja koja, prije svega, podrazumijevaju ljubav.
"Kršćanin bi trebalo da bude prožet Isusovim naukom, a Isus je prošao zemljom čineći samo dobro te pokazao da je Bog ljubav. Dobar dio praktičnih katolika uistinu to i nastoji biti. Takvi uglavnom i nisu glasni nego tihi i ponizni pa ih se puno i ne primjećuje", rekao je Tomašević dodavši da društvo pa ni većina medija nema puno sluha za takve-tihe i ponizne vjernike.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.