Bosansko Grahovo je, prema istraživanjima USAIDa, jedna od najsiromašnijih opština u Bosni i Hercegovini. Privreda, stambeni objekti i komunalna infrastruktura su praktično potpuno uništeni. Na 780 kilometara kvadratnih u opštini Bosansko Grahovo danas živi približno 3.500 stanovnika.
Zaposleno je 411, a na Birou rada prijavljeno je 190 lica koja traže posao. Međutim, u opštini raspolažu tačnim podacima da na crno radi još 114 radnika, a procjenjuju da na njihovom području ima još 1.600 radno sposobnih ljudi, koji nisu prijavljeni na Biro jer smatraju da od prijavljivanja nema koristi. Nema posla, a ni povlastica, pa se ljudi ni ne prijavljuju.
`Gospodari rata su željeli da život na ovim prostorima nestane. Prema našim procjenama, u ratu i neposredno poslije njega uništeno je između 95 i 98 posto društvenog stambenog fonda, a slična razaranja se odnose na privatne kuće. Najveći broj privrednih kapaciteta, koji su iz rata izašli koliko-toliko neoštećeni, upropašteni su nezakonitom privatizacijom, koja je obavljana bez stanovništva Bosanskog Grahova`, kaže Duško Bilčar, načelnik Bosanskog Grahova.
CIJELO SELO DVA MJEŠTANA
Najbolji pokazatelj teškog života jesu sela koja su smještena na rubovima ove opštine, u kojima ono malo mještana što je ostalo, ili bolje reći vratilo se, jedva spaja kraj sa krajem.
Jedno takvo selo je Donje Peulje, koje se nalazi uz magistralni put Bosansko Grahovo. U cijelom selu dva stanovnika. Peri Balaću je 74, a njegovom sinu Dmitru 50 godina. U zaseoku Balaći imali su šest kuća i prateće gospodarske objekte. Bili su među bogatijima u oko 50 domaćinstva. Danas žive u tuđoj kući, njihove su izgorjele. Prvo se vratio Dmitar, a potom je doveo i oca kojeg zdravlje baš i ne služi.
`Pitate se kako živimo? Ako bih rekao dobro - slagao bih, a slagao bih i ako bih se požalio. Živimo od stočarstva. Imam što krava, što junica, što bikova - 69 grla. Imamo i stotinak ovaca, ima i prasadi, kokošaka... ali nemamo struje. Nismo još ušli ni u jedan projekat obnove, pa tek ponekad obiđem zgarišta naših kuća i staja. Ubi nas i samoća. Mlijeko su prestali da otkupljuju, pa što preostane od prasića, pasa, a bogami i nas dvojice - prosipamo. Neću odustati. Čekam da se vrate moje komšije, da se u zaseoku Balaći i cijelim Donjim Peuljama ponovo zaori pjesma na prelima, da se začuje dječja cika i vriska`, kaže Dmitar. Ostavili smo ih u poslu. Žurili su da izvade krompir, koji je ove godine dobro rodio. Dmitar tvrdi da je s pola dunuma dobio dvije tone ovog, u zimskim danima nezamjenjivog povrća.
SELO NEOBNOVLJENIH KUĆA
Desetak kilometara južnije, prema Livnu, mnogo je veće selo Crni Lug i više je povratnika. Imaju i dva učenika nižih razreda osnovne škole. Nismo ih zatekli u selu. Bili su na nastavi u Bosanskom Grahovu. Od skromnog opštinskog budžeta odvajaju sredstva i za prevoz učenika. Nikome nije lako. Među povratnicima je najviše nemoćnih staračkih ruku. Milica Ćusić ima 77 godina. Nije se udavala, nema djece, a živi sa bratovom porodicom. Jedina su im primanja 100 KM penzija snahe Stoje, jer se brat Ilija (72) čitav život bavio poljoprivredom, a njegov sin Vladan (30) nema posla. Milica je jedan od 35 socijalnih slučajeva u opštini Bosansko Grahovo, u kojoj je provođenje socijalne zaštite započelo tek ove godine.
`Najugroženijim socijalnim slučajevima opština osigurava zdravstveno osiguranje. Nemamo centar za socijalni rad, ali imamo službu pri opštinskom organu uprave. Već smo isplatili pomoć ovim licima od po 250 KM. Planiramo da to radimo dva puta godišnje, a zahvaljujući razumijevanu Direkcije JP 'Hercegbosanske šume' počela je isporuka po tri kubna metra ogrevnog drveta ovim našim sugrađanima`, kaže načelnik Bilčar.
Drva još nisu stigla do Milice, ali se obradovala kada smo joj rekli da će drva doći.
`Da sam ja zdrava, ne bi meni trebala pomoć. Kako sam se vratila, a ima tome šesta godina, nisam uzela motiku u ruke. Ne mogu, a imali smo mi traktor sa svim priključcima, konje i mnoga blaga, a sve đavo odnio`, pričala nam je starica dok je na obližnjem potoku prala veš. Na rastanku se požali kako su im kiše potpuno uništile ono malo krompira zasijanih drhtavim staračkim rukama.
U selu bi svi da ispričaju svoju povratničku priču.
Bosiljka Jovičić kaže kako bi se svi njeni vratili, ali obje nekada solidno građene kuće od kamena su ruine, kao i ogroman stambeni objekat Mirke Ćulić. Teško je, a pomoći nema, pa i volja polako jenjava, pričaju ove povratnice.
KORAK NAPRIJED - KORAK NAZAD
Pomak nabolje se ipak nazire. Ide teško, po sistemu korak naprijed - korak nazad, pa otuda i nezadovoljstvo stanovnika. Investitor iz Njemačke je privatizovao i modernizovao Industriju građevinskog materijala - Ciglanu, koja je počela probnu proizvodnju, ali zbog modernizacije zapošljava tek tridesetak radnika. Grahovljani nadu polažu i u firmu `JAS Comerc` d.o.o. iz Livna. Ove godine privatizovali su nekada poznati motel `Borovaču` i objekat Tvornice obuće `Borac`. Započeli su radovi na obje lokacije. Na mjestu nekadašnje tvornice obuće niče trgovinski centar, a `Borovača` bi trebalo da zasija novim sjajem i doprinese razvoju turizma, posebno sportskog i zimskog, jer na ovim prostorima su idealni uslovi za njihov razvoj.
Međutim, loše je što je `Livanjska mljekara` obustavila otkup mlijeka s područja ove opštine, a zbog tromosti rukovodstva Zemljoradničke zadruge, u posao nije uvedena `Bihaćka mljekara Meggle`, iako su obavljeni razgovori. Sada stočari prosipaju višak mlijeka.
I pored teškog života brojni povratnici bez svojih kuća u ovoj opštini samo su dio statistike koja kaže da na obnovu u Bosanskom Grahovu još čeka blizu 60 procenata stanova u društvenom i privatnom vlasništvu.
Statistika su i nezaposleni, siromašni i socijalni slučajevi. Stari i nemoćni, poljoprivrednici čiji proizvodi i obradiva zemlja propadaju, nažalost samo su brojke u očima mnogih.
Sve ovo stanovnici Grahova, koji polako gube nadu u bolju budućnost, šaljivo komentarišu: `Samo da jednom prestanu brinuti o tim statistikama, pa da malo obrate pažnju na ljude`.