BIJELJINA - Koliko su se uslovi rada kriminalističkog tehničara promijenili u tri decenije svjedoči Božo Pajić iz Šamca, koji je radni vijek proveo na toj poziciji i za razliku od današnje tehnologije, savremene baze podataka, laboratorija za vještačenja, prisjeća se vremena kada su izrađivali crno-bijele fotografije loše rezolucije, kucali na pisaćim mašinama, oskudijevali sa zaštitnom opremom, pa čak i papirom.
Bez obzira i na teška vremena, Pajić ističe da se posao kriminalističkog tehničara mora voljeti jer samo ako radite sa ljubavlju uz profesionalnost, svjesnost i odgovornost, može se dobro raditi ovaj izuzetno težak posao.
Zbog specifičnosti takvog posla kolege u policiji kažu da su kriminalistički tehničari kičma policije jer upravo od njih zavisi cijeli slučaj.
Od pažljivo i profesionalno obavljenih uviđaja, izuzimanja i obezbjeđivanja dokaza, što je Pajić radio 29 godina, zavisili su ishodi mnogih slučajeva.
Danas je rad krim-tehničarima olakšalo to što postoje baze podataka, kao i laboratorije gdje se mogu vršiti razna vještačenja, između ostalog i DNK koji se, kako navodi, u praksi pokazao odličnim u dokazivanju krivičnih djela.
Međutim, nije uvijek bilo tako jer Pajić koji ima bogato radno iskustvo prisjeća se vremena kada je 1993. godine došao u Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, ali tada nije bilo dovoljno opreme, kao ni sredstava.
"Crno-bijele fotografije smo nekad izrađivali u policijskoj stanici i trebalo je nekoliko sati da se izradi jedna fotografija, koja je bila dosta lošijeg kvaliteta nego fotografije koje danas imamo. Takođe, pisalo se na pisaćim mašinama, a bila je i oskudica papira", prisjeća se Pajić.
Prema njegovim riječima, ranijih godina imali su mnogo više uviđaja pa se tako dešavalo da je imao i po pet uviđaja na dan.
"Foto-aparati su bili mehanički, nije bilo bliceva, oskudijevalo se sa zaštitnom opremom, odnosno opreme je bilo u jako malim količinama", priča Pajić.
I pored brojnih izazova sa kojima su se krim-tehničari na terenu susretali, vjetar u leđa im je davala činjenica da pronađeni tragovi i predmeti naknadnim vještačenjem doprinesu rasvjetljavanju i dokazivanju krivičnog djela, a posebno kada su u pitanju složena krivična djela.
Kao dugogodišnji radnik MUP-a RS, koji uskoro odlazi u penziju, Pajić je u službi doživio lijepe trenutke, ali je bio svjedok i teškim, tragičnim situacijama.
Nerado se prisjeća teških momenata i nastoji da potresne događaje što prije zaboravi kroz pecanje i fudbal, kojima se rekreativno bavi.
Uvijek su mu najteže padali slučajevi u kojima neko mlad izgubi život, a još teže ako poznaje tu osobu.
Tako se prisjetio nemilog događaja iz 1997. godine koji mu je ostao duboko u sjećanju, kada je izašao na lice mjesta suicida, gdje je utvrdio da se radi o njegovom komšiji, mladiću kojeg je dobro poznavao, a koji je samoubistvo izvršio eksplozivnom napravom.
Prisjeća se momenta kada je stigao na lice mjesta pa je pored tijela zatekao oca nastradalog mladića.
Navodi da ga te slike muče i danas kad se sjeti nesrećnog oca pored sina, ali koliko god mu je tad bilo teško, skupio je hrabrosti da emocije ostavi po strani te je na profesionalan način odradio uviđaj i našao tragove koji su ukazali da se radi o suicidu.
Posao kriminalističkog tehničara, kako kaže, mora se raditi s ljubavlju, a mladim kolegama koji dolaze u službu poručuje da posao uvijek obavljaju profesionalno, savjesno i odgovorno i, ono što je najbitnije, da poštuju svakog čovjeka.
Pajić je danas na pragu penzije, koju je, prema riječima sugrađana i kolega, zaslužio profesionalnim radom i odgovornim ponašanjem u službi.
Međutim, u šali kaže da ni u penziji neće odmarati jer živi na selu, ima troje unučića i planira se baviti poljoprivredom koja je njegova nova ljubav.
Njegove kolege iz Policijske uprave Bijeljina čestitale su mu odlazak u penziju, u želji da mu penzionerski život ne bude težak i da dugo godina uživa u zdravlju i miru.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.