Premijer Milorad Dodik može da kritikuje. On to treba da radi i dok to radi on je naš dobar partner. Ali premijer ne smije da prijeti sudskom sistemu koji je treći stub vlasti, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Branko Perić, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH (VSTS).
Perić u intervjuu govori o efikasnosti pravosudnog sistema u BiH, lošim sudskim presudama kao i o aktivnostima VSTS da se poboljša rad pravosuđa.
NN: Nedavno su na sjednici Skupštine tužilaca u Banjaluci iznesene teške ocjene na rad pravosuđa. Rečeno je da neki tužioci i sudije veoma loše rade. Šta ste preduzeli konkretno da se to riješi?
PERIĆ: Ne bih rekao da su teške ocjene. Uspostavili smo sistem koji daje očekivane rezultate, ali identifikujemo loša mjesta u sistemu. Prvi put imamo objektivne pokazatelje u funkcionisanju sistema, pratimo rad svakog sudije i suda, identifikujeme probleme u praktičnoj primjeni i tumačenju novih procedura i stalno preduzimamo mjere na otklanjaju tih problema. Usvojili smo nove procesne zakone i preuzeli neke institute koje nismo imali u našoj pravnoj kulturi. To izaziva određene probleme i sudske nagodbe su primjer problema u primjeni jednog instituta. Za nas je ključno pitanje kako rješavati probleme? Zaključili smo da je stalna edukacija izabranih sudija i tužilaca jedini dobar način za otklanjanje problema koji se fokusiraju u javnosti.
Imamo dva centra za edukaciju koji vrše profesionalno osposobljavanje sudija i tužilaca, gdje se razmatraju problemi u praktičnoj primjeni zakona tako da je uspostavljen jedan mehanizam za otklanjanje problema u praktičnom funkcionisanju sistema.
U pravosudnom sistemu imamo oko hiljadu sudija i tužilaca, od kojih je jedan mali broj očigledno nema dovoljno znanja i vještina. Oni donose loše presude na osnovu kojih se stvara generalna loša slika o sistemu. Nažalost, to je naša realnost. Nemamo dovoljno visoko profesionalnih ljudi i moramo da one koji nisu dovoljno dobri učimo profesionalnm znanjima i vještinama. To se radi i u razvijenim pravnim sistema, sistemima koji ne prolaze proces reformi. Za nas je to nužnost.
NN: Koji su to slučajevi kojima ste nezadovoljni?
PERIĆ: Pa sve ove presude koje su u fokusu javnosti šalju lošu poruku o sistemu. Sudija može da kaže ja sam primijenio zakon i ja sam nezavisan. Jeste, zakon se može primijeniti i na način da to bude suprotno zdravom razumu. Ako zakonodavac predvidi raspon kazne od jedne do 15 godina, a sudija za posebno težak oblik tog djela izrekne minimum zakonom predviđene kazne onda se osnovano postavlja pitanje kako sud tumači i primjenjuje zakon. Nedavno sam vidio presudu kojom je tuženi obavezan da plati na ime naknade štete iznos od 0, 45 KM. Spor se vodio dvadeset godina i tužbom je tražena naknada od nekoliko stotina hiljada bivših njemačkih maraka… Takva presuda je suprotna zdravom razumu i to je loša poruka iz sistema.
NN: Šta konkretno Vi radite po tom pitanju?
PERIĆ: Mi nemamo ovlaštenje da preispitujemo sudske odluke. Svaka sudska odluka se može preispitivati po žalbi. To rade viši sudovi. To je sistem i to je tako u cijelom svijetu. Kada su u pitanju ljudska prava, a ona se često široko tumače, postoji mogućnost zaštite i pred Ustavnim sudom BiH, pa i pred Evropskim sudom za ljudska prava. Dakle, postoji sistem koji treba da garantuje pristup pravdi. Mi nastojimo da podižemo profesionalni nivo sudija i tužilaca kroz sistem edukacije. Želimo da oni steknu potrebna znanja i vještine kako bi mogli da donose dobre odluke.
NN: Da li imate mogućnost da pokrenete istrage oko odluka sudija?
PERIĆ: Samo u slučaju da je sudija namjerno kršio zakon i da se radi o očiglednoj profesionalnoj nesposobnosti koja se ogleda u upornom i očiglednom kršenju pravila postupka. Viši sud u žalbenom postupku će preispitati pravilnu primjenu zakona.
Mi smo dužni da osiguramo nezavisno i nepristrasno funkcionisanje sistema. Ne možemo da na osnovu svake pritužbe nekog ko nije zadovoljan presudom proganjamo sudiju. Sudija mora da ima autonomiju i mora da postoji povjerenje u sud i u pravosudni sistem. Ako tog povjerenja nema onda nije dobro. Nije dobro za sistem.
NN: Kad smo kod povjerenja, po Vama, kao prvom čovjeku u pravosuđu BiH, kakva je odluka da Dušaniću za pet miliona KM utaje poreza bude izrečena kazna da plati 1,6 miliona maraka i dobije šest mjeseci zatvora. Svaki građanin BiH poželjeće da ode šest mjeseci u zatvor, a da prethodno nezakonito zaradi nekoliko miliona maraka?
PERIĆ: Ne mogu da komentarišem sudsku odluku jer ne znam činjenice, ne znam šta je predmet optužbe i kakve je dokaze ponudio tužilac. Ako vi kažete da je utajio pet miliona poreza, onda bi pored stroge kazne morao i da obešteti državu za taj iznos. Kazna ne smije da stimuliše kršenje zakona jer je to suprotno cilju kažnjavanja. U svakom slučaju, radi se o krivičnom djelu koje ima posebnu društvenu opasnost i tužioci bi trebali biti posebno oprezni kada pregovaraju o nagodbama. Ovaj slučaj će se, siguran sam, analizirati i, ukoliko to bude greška tužioca ili suda, takve greške se više ne bi smjele ponavljati.
NN: Ali, dokazano je da je utajio pet miliona KM poreza. Sud je to prihvatio kao i sporazum da ga osudi na šest mjeseci zatvora i plati državi 1,6 miliona maraka.
PERIĆ: Onda je to loša presuda! Znam da postoje problemi oko primjene instituta sporazuma o priznanju krivice. Još tužioci i sudije nemaju dovoljno iskustva i često se pojavljuju problematični sporazumi. Stalno imamo na dnevnom redu taj problem. Na konferenciji tužilaca smo ukazivali na te probleme i rekli smo da tužioci moraju donijeti neku vrstu smjernica za zaključivanje sporazuma. Mislim da mogu jasno reći da kod nekih krivičnih djela nema nagodbi. Kod krivičnih djela sa velikim štetnim posljedicama ne bi trebalo pregovarati bez obeštećenja, ili neke vrste izjašnjenja oštećenih. Zašto bi se tužilac sporazumijevao sa nekim ko je izvršio ubistvo ako on nije učinio nikakav korak prema porodici žrtve? S druge strane, vlada opšte mišljenje da smo mi društvo veoma izraženog organizovanog kriminala, korupcije i privrednog kriminala i treba voditi računa o tome kako će javnost prihvatiti sporazume za tu vrstu krivičnih djela. Ja nisam protiv sporazumijevanja, ali mislim da i tužilaštva i sudovi moraju imati jedan izbalansiran pristup u primjeni ovog instituta.
NN: Činjenica je da zvučniji slučajevi nisu dovedeni do kraja u Sudu BiH, odnosno nisu dovedeni u onom smislu da dođe do presuda koje bi poslale pozitivnu poruku javnosti da u sud može osuditi i `krupnije ribe`, a ne samo sitnije kriminalce?
PERIĆ: Nije mi poznata statistika Suda BiH jer skoro godinu dana ne učestvujem aktivno u radu Suda. Znam da postoji dosta slučajeva sa visokim kaznama. Prvi put se procesuiraju predmeti protiv članova Predsjedništva i visokih funkcionera javne vlasti. To je veliki napredak za pravosudni sistem. Drugo je pitanje da li su te presude dobre i da li Tužilaštvo dobro obavilo svoj posao. Treba sačekati pravosnažnost sudskih presuda. Vrlo je opasno komentarisati sudske odluke jer sud sudi na osnovu dokaza koje mu ponude tužilac i odbrana. Sud nema obavezu da izvodi dokaze. Tužilac ima obavezu da dokaže djelo i krivicu i često ishod postupka zavisi od njegovih vještina i sposobnosti.
Znam da postoji jedan broj oslobađajućih presuda i da se dosta presuda ukida. To može biti predmet posebne analize i to je prvenstveno problem Tužilaštva i Suda BiH. Oni treba da analiziraju vlastitu praksu i vide da li postoje problemi ili ne. U svakom slučaju, nije dobro da se o tome govori u medijima prije nego što se uradi ozbiljna analiza.
NN. Konkretno slučaj Mirka Šarovića. On je bio uhapšen, proveo skoro godinu dana u zatvoru, sud ga je oslobodio. Nanesena je šteta i Šaroviću i državi. Država će platiti troškove suđenja jer optužnica nije bila utemeljena. Radi se o tome da tužilac koji je podigao nije imao skoro nikakve dokaze, a upustio se u takav proces. Sada se čuju stavovi da je to bio klasičan politički proces...
PERIĆ: Ne mogu da komentarišem slučaj `Šarović`, jer on nije pravosnažan. Nepravosnažne presude ne bi trebalo komentarisati. Oslobađajuće presude su normalna stvar u sistemu izvršenja pravde. Nije normalno ako one nisu izuzetak. Mi možemo da mislimo o nekome da je najveći kriminalac, ali to bez dokaza ne znači ništa. Ako sud nema dokaza, onda mora da donese oslobađajuću presudu. Slažem se da je teško razumjeti da imate jedan složen i dugotrajan postupak koji rezultira oslobađajućom presudom. Onda ljudi kažu `zar je moguće da je čovjek sjedio godinu dana u zatvoru, a nije se moglo pronaći baš ništa`. Moguće je! Ali to je loša preporuka za tužioca.
NN: Na osnovu kojih dokaza je tužilac podigao optužnicu, a sud je potvrdio?
PERIĆ: Očigledno je bilo nekih dokaza, ali to ne znači da je to bilo dovoljno. Ne mogu da vjerujem da se ušlo u optuženje bez ikakvih dokaza.
NN: Koliko je danas pravosuđe politički nepristrasno, bolje reći nezavisno?
PERIĆ: Mislim da smo bili u fazi kad nije bilo apsolutno nikakvog političkog uticaja na pravosuđe. Bili smo ponosni na ostvareni standard nezavisnosti. Niko od sudija i tužilaca se nije žalio na političke pritiske. Nažalos, u posljednje vrijeme se pojavljuju pokušaji uticaja na pravosudni sistem preko budžeta i to je nešto što nije dobro za BiH. Svako demokratsko društvo mora da osigura standard nezavisnog suda. Ta nezavisnost uključuje siguran i stabilan mehanizam finansiranja i izbor sudija i tužilaca od strane nezavisnog tijela.
Mi smo osigurali taj visok standard nezavisnosti I to je bilo najveće dostignuće BiH. Prema svim analizama BiH je u regionu na prvom mjestu po ideksu sudskih reformi. Najave smanjenja sudskog budžeta će biti protumačene kao podrivanje sudske nezavisnosti i predstavljaće korak unazad. To nije dobra poruka za BiH.
NN: Mislite na izjave premijera RS Milorada Dodika?
PERIĆ: Da! Premijer Dodik je uputio prijetnje pravosuđu na način koji je uznemirio profesionalnu zajednicu. Premijer može da kritikuje. On to treba da radi i dok to radi on je naš dobar partner. Ali premijer ne smije da prijeti sudskom sistemu koji je treći stub vlasti. Kako može premijer da kaže da će smanjiti budžet i `rastjerati sudije i tužioce`, a onda primiti nove? Ne znam kako to misli i prosto nisam vjerovao da je to rekao!
Naravno, Dodik ima pravo i da komentariše sudske odluke i da kritikuje pravosudni sistem. Posebno ima pravo da kritikuje tužilaštvo jer je tužilaštvo državni organ. Izvršna vlast ima pravo da ukazuje tužilaštvu na probleme u funkcionisanju pravosudnog sistema. Kriminal je nešto što ugrožava sistem i Vlada i parlament imaju legitimno pravo da o tome govore. Ali, Vlada i parlament moraju da pomažu pravosudni sistem, moraju da osiguraju dobre uslove za rad, moraju da rješavaju probleme normalnog funkcionisanja… Postoji mnogo problema u funkcionisanju tužilaštava i sudova. Nema reforme sistema bez problema! Prijetnja ne otklanja probleme nego ih samo komplikuje. Savjet želi da sa premijerom Dodikom razgovara o tim problemima, da zajedno pronalazimo načine za efikasno rješavanje problema.
Problem kriminala je sistemski problem, problem kompletnog društva, a ne samo tužilaštava i sudova. Ne može premijer Dodik reći problem je u tužilaštvima i u sudovima, a sve drugo odlično funkcioniše! Da li policija funkcioniše dobro? Da li finansijske policije dobro rade svoj posao? Da li državna uprava primjenjuje zakon? Svi se slažu da nema organizovanog kriminala bez državne vlasti. Svi pričaju da je najveći kriminal u javnim preduzećima, a njima upravlja država! Hoću da kažem da problem kriminalizacije društva zahtijeva sveobuhvatnu i dobro osmišljenu strategiju borbe u kojoj tužilaštvo i sudovi imaju važnu ulogu. Treba da se pokrene rasprava o uzrocima i onda da se vidi gdje je tu mjesto pravosudnog sistema. Meni tužioci kažu: mi izdamo naredbu za pretres, a policija obavijesti osumnjičenog i on pobjegne ili sakrije dokumente! Govorim to da bi se razumjelo da pravosudni sistem ne može efikasno funkcionisati ako efikasno ne funkcionišu sistemi koji su prirodna podrška pravosudnom sistemu. O tome treba voditi ozbiljnu raspravu Savjet, Vlada i parlament.
Potpuno se slažem sa premijerom Dodikom kad kaže da pravosudni sistem nije dovoljno efikasan. Upravo smo o tome razgovarali sa tužiocima. Rekli smo da se moraju fokusirati na privredni kriminal, korupciju i organizovani kriminal. Analizirali smo kaznenu politiku i došli do zaključka da je katastrofalno blaga. Za najteža krivična djela sudovi izriču minimalne kazne ili ih još ublažavaju. A onda i tako blago osuđene predsjednik pomiluje.
NN: Dosta je pritužbi na rad međunarodnih tužilaca, pošto je dosta njihovih presuda `palo`... Da li se VSTS zalaže za njihov odlazak?
PERIĆ: Ne mogu reći da se mi zalažemo da oni ostanu ili odu što prije. Oni imaju mandat koji je proizišao iz Dejtonskog sporazuma i sporazuma koji je zaključilo Predsjedništvo BiH sa Kancelarijom visokog predstavnika. Oni su tu do 2009. godine. Radio sam sa međunarodnim sudijama i od njih sam mnogo naučio. Mislim da od njih imamo dosta koristi. Naravno, postoji i niz problema među kojima su njihov ograničen mandat, potreba prevođenja svih dokumenata, simultani prevodi pretresa… Ono što mi želimo jeste da međunarodne sudije i tužioci imaju isti tretman kao i domaće sudije i tužioci. To uključuje i mehanizme praćenja rezultata njihovog rada.
NN: Koliko je VSTS otkrio slučajeva korupcije unutar pravosuđa?
PERIĆ: Svake godine imamo nekoliko disciplinskih slučajeva koji rezultiraju razrješenjem ili podnošenjem ostavki. Izradili smo jedan efikasan mehanizam samokontrole. Trenutno se vode dva krivična postupka protiv sudija. Mislim da je to jasna poruku da smo uspostavili sistem odgovornosti i da smo sposobni da se efikasno borimo sa problemima u `vlastitim redovima`.
NN: Kako planirate popuniti upražnjena mjesta u Specijalnom tužilaštvu RS?
PERIĆ: Čekamo prijedlog glavnog specijalnog tužioca. Postoje dvije upražnjene pozicije, ali postoji mogućnost da se broj pozicija poveća. To pitanje je otvoreno i zavisi od prijedloga glavnog specijalnog tužioca.
Suspenzija Adamovića
NN: Šta je sa slučajem sudije Vlade Adamovića?
PERIĆ: Taj postupak je još u toku. Dobili smo informaciju da je podignuta optužnica. Naš Ured disciplinskog tužioca je podnio zahtjev za suspenziju i uskoro će uslijediti odluka.