Od sredine maja 1993. godine život Branka Suzića, danas predsjednika Saveza slijepih RS, se promijenio iz korijena. To tada je kao i svaki zdrav i radno sposoban čovjek bio posvećen svakodnevnim obavezama i odgovornostima kada ga je na ratištu zadesila nesreća u kojoj je ostao bez vida. Od tada pokušava i, kako kaže, već je uspio da se prilagodi životu na koji do tada nije bio navikao.
Preokupiran je poslovima u Savezu slijepih RS čiji je predsjednik od 1996. godine pa tako nije teško pronaći čovjeka koji je posvećen najviše poslu i porodici.
Provesti dan sa gospodinom Suziće nije uopšte problem, pa stoga smo se odlučili da pogledamo stvari iz ugla slijepog čovjeka koji od obaveza jedva stigne da se odmori. Zatičemo ga za radnim stolom ispred računara sa ugrađenim govornim softverom koji mu omogućava da se prilagodi sutuaciji u kojoj mora biti u toku svih dešavanja i izvršavanja svojih poslovnih obaveza.
Najviše posla na radnom mjestu
`Trenutno obavljam dvije funkcije što iziskuje dosta vremena koje provodim na poslu. Na funkciji predsjednika Saveza slijepih RS sam od 1996. godine, a odnedavno sam i v.d. direktora Specijalne biblioteke za slijepe i slabovidne osobe RS`, kaže Suzić.
`Svi u Savezu slijepih naporno smo radili i borili se proteklih šest godina i uspjeli smo da obezbijedimo podršku svih nivoa vlasti u uspostavljanju ove institucije, veoma važne za populaciju slijepih i slabovidnih lica`, dodao je Suzić.
Dosta poslovnih obaveza rezultira i angažovanošću van radnog vremena, jer prema njegovim riječima ne može se obaviti sve za jedan radni dan.
Već u sedam časova, Suzić je u kancelariji gdje ga čeka pregled elektronske i pisane pošte, sastanci zaposlenih u obje institucije kao i dogovori oko preuzimanja poslovnih obaveza koje ih čekaju u toku dana.
`Kao predsjednik Saveza prije podne obavim razgovore sa predstavnicima lokalnih organizacija slijepih, a ukoliko je planirana posjeta jednoj od 15 kancelarija u RS prije podne krećem na put`, kaže Suzić.
Popodnevni sati radnog vremena Branka Suzića, rezervisani su za završavanje poslovnmih obaveza započetih u jutarnjim časovima, jer je taj dio radnog vremena mirniji.
`Telefoni tada manje zvone i mogu se posvetiti izradi prijedloga zakona koji su vezani za olakšavanje života članova Saveza slijepih RS i drugih pravilnika vezanih za našu populaciju`, naglašava on.
Pomoć slijepim osobama
Branko Suzić aktivan je u donošenju raznih projekata u oblasti zapošljavanja i školovanja slijepih osoba. Takođe je aktivan i u izradi programa socijalne zaštite, obučavanja na Brajevom pismu, informatičkoj obradi.
`Takođe dosta vremena provodim i u izdavačkoj djelatnosti jer naš savez izdaje časopis na Brajevoim pismu koji izlazi tromjesečno, na video-tehnici koji izlazi dvomjesečno i periodični časopis `Obrisi` za populaciju koja vidi. Puno vremena trošim na razvoj biblioteke za slijepa lica koja posjeduje nekoliko hiljada knjižnih jedinica`, navodi Suzić.
U okviru specijalne biblioteke vrši se i obuka slijepih u orijentaciji i mobilitetu, opismenjavanju na Brajevom pismu, informatičku obuku, u koje projekte uloži dosta vremena i truda.
`Mnogi ljudi sa predrasudama i nevjericom gledaju na mogućnost invalidnih lica da ravnopravno učestvuju u životu zajednice i daju svoj doprinos. Ličnim primjerom trudim se da svjedočim da invalidna lica mogu ravnopravno da se nose sa današnjim izazovima i da budu aktivni sudionici u razvoju društva`, kaže on.
Dosta je angažovan i u posjetama članstvu kojima je potrebna pomoć pa zajedno putuje sa humanitarcima koji posjećuju članove kojima je potrebnma pomoć.
`Odnedavno sam i član Savjetodavnog odbora RS za izradu strategije o invalidnosti u BiH pa sam i tu angažovan. Kao predsjednik Saveza aktivan sam i na organizovanju kulturnih i sportskih manifestacija za slijepe širom RS`, napominje Suzić.
Malo slobodnog vremena.
Iako je puno angažovan na poslovnim obavezama, Suzić zna iskoristiti malo slobodnog vremena koje mu ostane.
`Kada se vratim poslije posla kući obavezan je odmah ručak. Nakon toga nastojim da se malo odmorim, ali nekada i kod kuće nakon kraćeg predaha ostanem da radim na računaru do kasno u noć`, kaže on.
Iako je slijepa osoba, Branko napominje da samostalno djelujem kod kuće i uz svesrdnu pomoć supruge Dušanaka te sina Bojanai kćerke Bojane uspijeva da nadomijesti hendikep koji ga je iznenada zatekao.
`Odlično se uspijevam snaći u zatvorenom prostoru, kući, kancelariji... Mnogi ljudi uzimaju zdravo za gotovo svakodnevne aktivnosti, od izbora i pripreme odjeće, oblačenja, ličnu higijenu, objedovanje. Za slijepu osobu sve ove jednostavne aktivnosti, poprimaju druge dimenzije`, kaže Branko.
Kada vremenski usklovi dozvoljavaju, Branko sa suprugom Dušankom prošeta kraj Vrbasa koji mu daje snagu, svježinu i puni baterije za dalji rad. Radi kondicije često pliva, a omiljena destinacija mu je bazen u Šeheru/Srpskim toplicama. Večernji termin rezervisan mu je za centralnu informativnu emisiju Dnevnik, koji ne propušta skoro nikako.
`Dnevnik pratim zbog informacija jer moram biti u toku svih dešavanja. Često koristim i Internet`, kategoričan je Suzić.
Nakon nesreće Branko se okušao i u pisanju. Objavio je knjigu `Udarne pjesme prve oklopne brigade`, `Pola vijeka brige o slijepima` i `Rehabilitacija i zapošljavanje`.
Druženja sa prijateljima
Najveći oslonac on pronalazi u porodici, koja je po njegovom mišljenju, važan faktor za uspjeh čovjeka bez obzira da li je on invalid ili ne. Zahvaljujući porodici i prijateljima prebrodio je sve nedaće koje su ga pratile od trenutka osljepljenja do danas.
`Do prije 15 godina vidio sam sve kao i drugi ljudi tako da mi je bilo teško u početku prihvatiti drugačiji svijet. Ali uz pomoć porodice sve se može`, kaže on.
Kafu ne pije često, ali obavezne su dvije u toku dana, ujutro i popodne, a ponekad i naveče kada se izađe sa prijateljima. Popije ponekad i pivo, a posebno kada mu supruga Dušanka obilazi butike u potrazi za odjećom, pa da ne bi gubio vrijeme svrati do kafića gdje je sačeka.
Zajedno sa kumovima i prijateljima kojih ima dosta, i ne bi posebno nikoga izdvajao, Suzić sa suprugom izađe na večeru u nekoliko banjalučkih restorana koji se uglavnom nalaze kraj Vrbasa.
`Omiljene destinacije gdje često večeramo i pijemo su 'Kajak', 'Stari mlin' i 'Studenac'. Takođe, volim otići u grad sa suprugom gdje uz šetnju pojedemo po sladoled`, kaže Suzić.
Iako priznaje da je slab `brajevac` i da više voli audio-tehniku, Branko izdvoji vremena i pročita pokoju knjigu. Zadnje što je pročitao bile su `O Evropi` Nikolaja Verimirovića.
Voli prošetati i Gospodskom, ali ne i po pijaci na koju redovno ide njegova supruga. Pošto je sljepilo kod Suzića uzrokovano mehaničkom povredom prema Brankovim riječima postoji nada u izlječenje.
`Donedavno sam osjećao svjetlost u lijevom oku pa se to izgubilo, ali se nadam u napredak na polju medicine kao bi ponovo mogao vidjeti. Nadam se da će ubrzo pronaći rješenja za djelomični povratak vida širokom krugu ljudi`, zaključuje Suzić.
Lična karta:
Datum rođenja: 05.02.1956. godine
Zanimanje: publicistaPosao: predsjednik Saveza slijepih RS i v.d. direktora Specijalne biblioteke za slijepa i slabovidna lica RS
Obrazovanje: VSS - Vojna akdemijaHobi: čitanje, slušanje muzike