Uzaludno je samo povećavati obradive površine, a ostajati sa tri ili tri i po tone prinosa pšenice po hektaru, smatra Radivoje Bratić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi RS, naglašavajući da je neophodno učiniti sve kako bi se prinosi povećali na oko pet tona, čime bi se ostvarila održiva proizvodnja.
"Ako je prinos tri tone po hektaru, nema podsticajne mjere koja može učiniti tu proizvodnju održivom ili otkupne cijene koja može obezbijediti da bude održiva, odnosno da bude isplativa", kazao je Bratić.
Povećanje sjetve pšenice, prema njegovim riječima, ove godine ne bi uticalo na snižavanje cijene hljeba.
"U budućnosti da, ali ove godine ne. Ove godine mjera koju smo definisali i koju imamo namjeru da realizujemo jeste otkup određenih količina pšenice, da imamo te rezerve, da se iz Direkcije za robne rezerve može plasirati ta roba na tržište i samim tim mi regulišemo cijene. To je najjače regulisanje cijena. Nije način regulisanja cijena administrativna zabrana", naveo je Bratić.
NN: Koliko je ove godine zasijano hektara pšenice i koliki se očekuju prinosi po hektaru?
BRATIĆ: Ministarstvo poljoprivrede nema nikakve baze podataka o zasijanim površinama. Mi tek sada uspostavljamo takve baze podataka, isključujući sektor voda, koji već posjeduje informacioni sistem kojim sam jako zadovoljan. Mi, dakle, egzaktne podatke o tome šta je zasijano nemamo, imamo podatke da je u jesenjoj sjetvi, prema onom što nam je prijavljeno, zasijano oko 57.000 hektara strnim žitom. Što se tiče proljetne sjetve, mi smo od većine opština dobili, dok od nekih opština još nismo ni dobili izvještaje o proljetnoj sjetvi. U toku je i registracija poljoprivrednih gazdinstava i mi ćemo razmatrati ona gazdinstva koja su registrovana. Uskoro ćemo, nadam se za nekih petnaestak dana, imati egzaktne podatke o zasijanim površinama. Znam da će se neki pitati šta je sa žetvom, ali tu ne možemo ništa, jer je naša realnost da nemamo informacioni sistem, koji tek sada uspostavljamo i nadam se da ćemo već od jeseni ovu priču pričati na sasvim drugačiji način u smislu da ćemo imati prave podatke, neophodne i za planiranje, kako bi se ovaj posao radio na valjan način.
NN: Koliko predstavlja problem upravo ta činjenica da Ministarstvo nema bazu podataka o zasijanim površinama?
BRATIĆ: Bez baze podataka ništa se ne može planirati, niti se može raditi ikakva analitika, niti praviti procjene. Takođe, nemamo ni tržišno-informacioni sistem, koji sada hoćemo da uspostavimo. Zamislite ovaj podatak, 2000. godine je plaćena izrada tržišno-informacionog sistema, sve je pripremljeno, predato Ministarstvu, ali je sklonjeno negdje na stranu i to je ono što je tužno. Mi sada, poslije osam godina, moramo ponovo to da radimo i pristupili smo izradi informacionog sistema po različitim osnovama. Dobro nam je došao projekat Svjetske banke koji realizujemo i mogu da se pohvalim da smo ovog puta kreirali način realizacije tog projekta, što se nikada do sada nije desilo. Dakle, sada uključujemo naše eksperte, a ne kao u prethodnim slučajevima, kada su ti eksperti uglavnom dolazili sa strane, te se potroše značajna sredstva, a rezultati ne budu onakvi kakvi su trebali biti.
NN: Kako su ovogodišnje meteorološke prilike uticale na prinose u svim granama poljoprivrede?
BRATIĆ: Ove godine su relativno povoljni vremenski uslovi. Nažalost, imali smo proljetos malo problema zbog vlažnosti pa je ulazak u poljoprivredne površine odgođen, te zbog toga imamo uticaj zakašnjelih agrorokova i s te strane će biti prisutne izvjesne posljedice, ali u svakom slučaju ne kao prošle godine. Mislim da su u ovom trenutku usjevi u dobrom stanju, što je mišljenje i relevantnih stručnjaka. Ukoliko bismo u narednom periodu imali povoljne vremenske uslove, možemo očekivati i dobar rod kukuruza. Kada su u pitanju prinosi, želim da kažem da stalno pričamo o povećanju poljoprivrednih površina, na čemu je neophodno raditi i to moramo učiniti. Međutim, niko ne priča o prinosu. Nedavno sam bio u Italiji, gdje navodnjavaju sjevernu Italiju, područje Milana, gdje je zasađen kukuruz. Vlasnik tog posjeda mi je rekao da je prošle godine imao 14 tona kukuruza po hektaru. Mi imamo šest do sedam tona i pričamo da imamo izvanredne prinose. Dakle, moramo učiniti sve i kada je u pitanju povećanje prinosa, uz povećanje površina, a to zahtijeva provođenje agrotehničkih mjera. Za agrotehničke mjere je potreban novac i tu dolazimo do tog problema.
NN: Grad je u određenim područjima već uzeo svoj danak. Smatrate li da bi Vlada RS trebalo da finansira izum inovatora pod nazivom automatski sistem za stimulaciju padavina i suzbijanje grada, koji bi mnogo značio za poljoprivredu?
BRATIĆ: Nažalost u zadnjih dvadesetak dana smo imali značajne štete izazvane gradom u Srpcu. Tu funkcioniše protivgradni sistem, međutim pitanje je njegove funkcionalnosti sa stanovišta tehničko-tehnološkog kvaliteta. Prema tome, logično da podržavam finansiranje tog izuma. Moramo raditi strategiju protivgradne zaštite u RS te ćemo dalje definisati koji i kakav sistem će biti funkcionalan. Jeste ovo vrlo značajno, ali uvijek postoji problem novca, gdje treba biti senzitivan. Bio bih vrlo srećan da jedan savremeni radar možemo postaviti na ovom području i drugi negdje u istočnom dijelu, jer ovaj radar ne može to pokriti. Prema tome, razgovaramo o obezbjeđivanju jednog kompleksnog radara koji bi bio u funkciji ne samo protivgradne zaštite, nego i u funkciji praćenja ostalih meteoroloških parametara, neophodnih za kontrolu letenja, tako da bismo mogli i taj komercijalni aspekt da iskoristimo.
NN: Na koji način je moguće povećati prinose u poljoprivredi, odnosno obezbijediti sve što je za to potrebno?
BRATIĆ: Dakle, cijelo društvo mora zajedno djelovati, jer moramo obezbijediti kritičnu masu sa koje ćemo uticati na svijest svakoga od nas u smislu da se poljoprivredi mora pristupati kao strateškoj grani, kao grani naše budućnosti. Moramo da težimo ka održivoj proizvodnji. Podsticajne mjere koje imamo s jedne strane su male, a s druge strane su ipak velike, male, kada je u pitanju njihov iznos i sve ono što nam je potrebno, a s druge strane su velike, da ih usmjeravamo samo prema održivim poljoprivrednim proizvodnjama. Vlada ne može više izdvojiti, mi smo već dostigli šest odsto u odnosu na domaće prihode iz budžeta, što je procentualno sigurno u okruženju najveći iznos, ali kakav je takav, taj budžet je veći od Federacije kada zbrojimo i Federalno ministarstvo i kantone. Problem predstavlja to što imamo nasljeđe prošlosti iz perioda zadnjih pet do sedam godina, te smo mi pretvorili podsticajne mjere u socijalna davanja. Tu je sav problem. Mi smo u saradnji sa Ministarstvom za porodicu, omladinu i sport pošli sa jednom vrlo plemenitom mjerom, da porodice sa četiri i više članova, koje se isključivo bave poljoprivrednom proizvodnjom, a koje imaju svoje registrovane posjede, da im pomognemo sa kupovinom, kupovinom određene mehanizacije, računajući da ćemo imati takvih slučajeva stotinak. Međutim, mi smo dobili 1.570 zahtjeva, zatrpani smo i ne znamo kako postupiti jer smo za tu mjeru izdvojili koliko je maksimalno bilo moguće, oko milion maraka. Jedini izlaz, što ćemo morati da uradimo, jeste da definišemo kriterije za rangiranje jer značajni dio onih koji su podnijeli zahtjeve ispunjava formalne uslove. Mi bismo mogli svima njima podijeliti novac i svako od njih bi dobio oko 600 KM, ali u tom slučaju pravimo karikaturu od mjere, što ne želimo, jer nam je namjera da ozbiljno usmjerimo taj novac. To je samo primjer kako se nešto, što ima krajnje dobar cilj, pretvorilo u svoju apsolutnu suprotnost, a isti slučaj je i sa podsticajnim mjerama.
NN: Da li je u planu povećanje stimulacije na sjetvu pšenice, budući da se konstantno ukazuje na to da su zasijane količine nedovoljne?
BRATIĆ: Uvijek sam za povećanje stimulacija. To je strateška stvar i tu moramo biti senzitivni do kraja ako želimo da sa svojom sirovinom obezbijedimo, ako ne sve, onda bar značajan dio svojih potreba. Moramo zajedno učiniti sve da se poveća prinos jer nam je uzalud samo povećavati površine, a ostajati sa tri ili tri i po tone. Moramo učiniti da na ovim površinama napravimo iskorak na nekih pet tona što bi bilo uslovno dobro. E tada ta proizvodnja može da bude održiva. Ako je prinos tri tone po hektaru, nema podsticajne mjere koja može učiniti tu proizvodnju održivom ili otkupne cijene koja može obezbijediti da bude održiva, odnosno da bude isplativa. Rekao sam bezbroj puta, nema boljeg izvoza od sprečavanja uvoza. Mi možemo sa proizvodnjom hrane eliminisati značajna sredstva, koja se izdvajaju za uvoz hrane. Imam podatak od profesora Milojevića, koji navodi da je Bijeljina najveći uvoznik hrane, a najveći izvoznik proizvoda od drvnih prerađevina. To, ako je tačno, nije dobro i to je ono što će ubiti poljoprivrednu proizvodnju.
NN: Da li će povećanje sjetve pšenice uticati na snižavanje cijene hljeba?
BRATIĆ: Ne. U budućnosti da, ali ove godine ne. Ove godine mjera koju smo definisali i koju imamo namjeru da realizujemo jeste otkup određenih količina pšenice, da imamo te rezerve, da se iz Direkcije za robne rezerve može plasirati ta roba na tržište i samim tim mi regulišemo cijene. To je najjače regulisanje cijena. Nije način regulisanje cijena administrativna zabrana. Kako možete nekom zabraniti da povisuje cijene svojih proizvoda ako su cijene svih repromaterijala povišene značajno. To naprosto nije tržište. Ovo je mjera za koju se nadam da ćemo realizovati, ona je prava i možemo s pšenicom iz robnih rezervi intervenisati s ciljem da kažemo "po toj cijeni dobijate pšenicu i ne možete povisiti cijenu hljeba zato što se povisila cijena pšenice". Nadam se da će Direkcija za robne rezerve postati regulator tržišta u smislu koji sam naveo, ali nažalost, kao što vam je poznato, sve do dolaska ove vlade Direkcija za robne rezerve je formalno postojala, a suštinski apsolutno nije.
NN: Da li su opravdane tvrdnje stručnjaka da, ukoliko ne bude izvršeno planiranje i pravilna preraspodjela dobara, a cijene hrane nastave rasti, BiH prijeti nestašica hrane?
BRATIĆ: Probleme nestašice hrane gledam kao posljedicu više faktora. Tendencija jeste nepovoljna, ali postoje i drugi problemi. Prije neki dan sam na sjednici Vlade glasao žestoko protiv subvencionisanja proizvodnje biodizela. Naprosto nije u redu da mi sada podstičemo proizvodnju biogoriva, u situaciji kada standardi, kada je u pitanju gorivo na pumpama, nisu ni blizu onoga što bi trebali biti. Dakle, hoćemo li subvencionisati proizvodnju biodizela, te poljoprivredne površine koristiti prevashodno za uljarice iz kojih se proizvodi biodizel ili ne. Ukoliko bi se to uradilo, prethodna naša priča apsolutno pada u vodu. Prema tome, moramo se usmjeriti ili prema jednom ili prema drugom. To je jedan od problema. Mi sada radimo Zakon za kontrolisanje GMO, sa kojim možete vrlo lako dobiti velike količine kukuruza. Bez GMO, kada su u pitanju žitarice, mi ne možemo ishraniti svijet s ovih površina i s ovim prinosima.
NN: Koliko novca će se izdvojiti za sistem navodnjavanja kako poljoprivrednici ne bi zavisili isključivo od vremenskih prilika?
BRATIĆ: Ne znam koliko će da bude izdvojeno, znam koliko je traženo. Vlada donosi odluku na osnovu raspoloživih sredstava. U ovoj godini smo planirali, kada je u pitanju područje Lijevče polja i Semberije, oko šest do sedam milona maraka. Kada je u pitanju Semberija dato je zeleno svjetlo za tri miliona da se taj posao realizuje i to ide. Prošle godine bilo je veoma malo interesovanja za sistem navodnjavanja. Oko 4,6 miliona smo prošle godine imali planiranih kao podršku za sufinansiranje sistema za navodnjavanje, a imali smo mali broj zahtjeva što je na kraju završilo na 2,6 miliona, a najveći dio sredstava je otišao u Bijeljinu jer smo prošle godine počeli izgradnju sistema, odnosno vodoprivrednog uređenja. Interes je prošle godine, dakle, bio apsolutno mali. Imamo model koji smo definisali u finansiranju izgradnje sistema, te ovom prilikom pozivam sve one koji imaju namjeru da ulažu da taj model pogledaju i da zajednički radimo na sistemu za navodnjavanje, što je naša potreba.
NN: Registacija poljoprivrednih gazdinstava je u toku. Koliko se poljoprivrednika do sada prijavilo i koji su ciljevi ove registracije, osim što će se imati uvid u stvaran broj gazdinstava?
BRATIĆ: Otprilike oko 34.000 gazdinstava već ima registrovanih u bazi podataka. Taj posao ide solidno, pošto su ljudi shvatili da neće imati nikakvih posljedica u smislu nameta oko registracije, jer je to dobrovoljan posao. Kada su vidjeli da ne mogu dobiti podsticajna sredstva, onda su se prihvatili posla i pristupili registraciji. Moja je procjena, uzimajući za primjer Hrvatsku, da će biti oko 50.000 registrovanih gazdinstava. Ljudi koji očekuju određeni podsticaj moraju se registrovati i oni to rade. Ukoliko nemamo bar približne uslove rada, ne možemo biti ni konkurentni.
NN: Kolike je štete prošle godine prouzrokovala bruceloza?
BRATIĆ: Prošle godine smo značajno platili te štete koje je prouzrokovala bruceloza. Veliki problem, koji se pojavio krajem prošle godine, smo imali u Srebrenici gdje su uvezene ovce iz Travnika, a pri tom nisu poštovane veterinarske procedure RS. Posljedica toga jeste veliki broj oboljelih grla, nažalost i ljudi su oboljeli i imali smo velike finansijske štete. Oko 400.000 KM je isplaćeno, a to se nastavlja i ove godine. Opet ima značajan broj grla na Manjači, završavamo ovaj program u julu i poslije toga moramo definisati strategiju šta dalje.
NN: Da li postoji mogućnost da se ponovo ne ispoštuju veterinarske procedure prilikom uvoza i na koji način se tako nešto može spriječiti?
BRATIĆ: Moram da kažem da imamo Kancelariju za veterinarstvo na nivou države. Ta kancelarija nije funkcionisala, a trebalo je uraditi program i niz drugih poslova zajedno s entitetskim ministarstvima. Međutim, nije ništa urađeno i uzalud su naše procedure u RS. UNDP je nabavio stoku, nisu ispoštovali procedure i imamo posljedice. Nedavno smo imali i uvoz krava iz Njemačke i imali smo probleme u Bijeljini. Niko ne tvrdi da su ta grla zaražena, ali je ekspertski tim konstatovao da uvoznik i njegov saradnik iz Bijeljine opet nisu poštovali veterinarske procedure. Protiv njih je pokrenut disciplinski postupak s ciljem da se istraži odakle i kako je došlo do toga. Imali smo velike posljedice, ljudi su ostali bez stoke i samim tim bez uslova za život. Zamislite, iz Njemačke su uvezena mliječna grla, od čega je trebalo da žive domaćinstva i mnogo više od toga, a morala se izvršiti eutanazija tih grla. Uzalud su, dakle, naši napori i angažovanje ako sve institucije i svi instrumenti neće biti upotrijebljeni. Moramo svi da djelujemo, od ovog ministarstva, inspekcija, do drugih institucija, da svi budemo jedinstveni kako bi se zatvorio taj krug i spriječili takvi problemi. Da je neki kamion stoke bez prateće dokumentacije oduzet negdje na magistralnom putu, ne bi se više niko usudio da se upusti u takve poslove.
NN: Kako se uvođenje PDV-a odrazilo na poljoprivrednike?
BRATIĆ: Svi oni proizvođači koji su uredno registrovani ušli u PDV sistem imaju pravo na povrat svojih sredstava. Kada je bila priča o plavom dizelu regresiranja, iz Udruženja poljoprivrednih proizvođača su bili isključivo protiv izbacivanja PDV-a iz cijene.
NN: Da li je dovoljan broj poljoprivrednika registrovan kao PDV obveznici?
BRATIĆ: Ne, mali broj. Neki veći proizvođači jesu registrovani, ali ostali nisu. Možda i to bude kriterij održivosti. Očekujem da to bude inicijativa Udruženja poljoprivrednih proizvođača, da to oni podrže, onda je sve lakše realizovati.