Narkomanija u našoj zemlji svake godine odnese na desetine mladih života, a broj ovisnika i narkodilera iz godine u godinu je sve veći. Niko ne zna tačan broj ovisnika u BiH, a spekuliše se cifrom od oko 10.000 ovisnika.
Međutim, iako narkomanija postaje sve ozbiljniji problem, stvari u ovoj zemlji se ne mijenjaju. BiH još nema strategiju borbe protiv zloupotreba droga, nema toksikološku laboratoriju za obdukciju žrtava narkomanije, nema državni odjel za borbu protiv zloupotrebe droga...
BALKANSKA RUTA
Nermin Lagumdžija, šef Odjela za narkomaniju pri MUP-u Federacije BiH, kaže da je zbog ovakvog stanja BiH i dalje utočište za narko-dilere, ali i idealno tlo za razvoj narkomanije.
`Nažalost, posljednjih godina u BiH u vezi s ovim problemom ništa se nije promijenilo. Mogli smo se pravdati poslije rata da smo zemlja u tranziciji i da ne možemo puno toga učiniti u borbi protiv zloupotrebe droge. Prošlo je deset godina od rata i više nema isprika. I dalje imamo iste probleme. Nemamo opremu, nemamo dovoljno ljudi. Imamo šuplje carine, a nemamo državni biro za narkomaniju i strategiju za borbu protiv zloupotrebe droga. Imamo stručne i kvalitetne ljude, ali smo podijeljeni, rascjepkani i to narko-dileri znaju i koriste.
Potrebno je da neko iz vrha vlasti uveže stvari, a za to je zaduženo Ministarstvo sigurnosti BiH`, kaže Lagumdžija, dodavši da, s obzirom na razne probleme s kojim se suočava, policija dobro radi.
`BiH se nalazi na takozvanoj balkanskoj ruti. Droga se iz Albanije i Turske preko Srbije, Crne Gore i BiH prebacuje u Italiju i zapadne zemlje. Narko-dileri BiH koriste za prebacivanje droge, ali dobar dio droge ostaje u BiH, jer je dobro tržište. Nezaposlenost i besperspektivnost stvaraju ovisnike o drogama. Prošle godine u Federaciji BiH imali smo 12 smrtnih slučajeva za koje se pretpostavlja da im je uzročnik droga. U toku ove godine imali smo pet takvih slučajeva. Svake godine imamo na desetine žrtava narkomanije. Posljednjih godina zabilježili smo veliki porast sitnih narko-dilera i to je zabrinjavajuće. Godine 2005. podignute su 1.402 krivične prijave za posjedovanje i trgovinu narkoticima, a u toku ove godine imaćemo takođe oko 1.500 krivičnih prijava. Moje mišljenje je da su sve pretpostavke o broju ovisnika u BiH netačne i da je taj broj još veći`, kazao je Lagumdžija.
U MUP-u RS takođe upozoravaju da narkomanija postaje sve ozbiljniji problem.
`U prvih devet mjeseci ove godine policija RS je zaplijenila 7.595 komada stabljika indijske konoplje i ukupno 101 kilogram raznih vrsta droge. Evidentirana su dva smrta slučaja od predoziranja. U RS najviše se konzumiraju marihuana i heroin`, ističe Tamara Despenić, portparol MUP-a RS.
Cvjetin Marić, šef Odjela za narkomaniju MUP-a Kantona Sarajevo, kaže da su svi podaci o narkomaniji u BiH zbog nepostojanja strategije o borbi protiv zloupotrebe narkotika paušalni.
`Sve zemlje u okruženju imaju strategiju suzbijanja zloupotrebe opojnih droga, osim nas. Potrebno je tom strategijom povezati sve segmente društva krenuvši od porodice, školstva, carina i pravosuđa. BiH još nema toksikološku laboratoriju u kojoj bi bilo potvrđeno da je neko umro od droge. Zbog nepostojanja te laboratorije, mi ne znamo da li je neko umro od droge. Ako se pored umrlog pronađe droga, to se naziva sumnjiva smrt, jer obdukcijom nije dokazano da je uzročnik smrti droga. Od kraja rata do danas u Sarajevu smo imali 37 sumnjivih smrti za koje se pretpostavlja da im je droga uzročnik. Koliki je problem narkomanije u Sarajevu govori podatak da je Kantonalno tužilaštvo u toku godine podnijelo krivične prijave protiv čak 500 lica koja su konzumirala, prodavala ili proizvodila drogu`, kaže Marić. Dodaje da se u Sarajevu najviše konzumiraju marihuana, heroin i amfetamini.
`Dok droga dođe do konzumenta, prođe deset ruku. Čisti heroin se ne može konzumirati i zato se miješa sa šećerom, paracetamolom, farbom za zidove pa čak i gipsom, što je vrlo opasno. Diler, koji je sam narkoman, gledaće da paketić droge što više razblaži kako bi ostalo nešto i za njega. Cijene droge nisu se mijenjale posljednjih godina, ali se paket droge znatno smanjio. Danas se heroin prodaje u malim paketićima po 10 KM. Dugogodišnjem ovisniku na dan je potrebno od 5 do 8 paketića kako bi se zadovoljio. Za početnika je dovoljan jedan paketić`, kazao je Cvijetić.
TERAPIJA
Ovisnici o drogama u BiH koji se odluče na odvikavanje uglavnom počinju s metadonskom terapijom. Poslije toga liječenje nastavljaju u jednoj od pet terapijskih zajednica, koliko ih ima u BiH. U BiH postoje tri terapijske zajednice koje nisu vjerske PROI u Kaknju te Marjanovac i Bastasi kod Banjaluke i četiri vjerske. Dvije u Međugorju, jedna kod Tuzle i jedna u Ilijašu. Prema podacima Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije KS, u Sarajevu ima oko 3.000 ovisnika. Trenutno se u ovom zavodu 185 ovisnika nalazi na metadonskoj terapiji. Prema riječima Hajrudina Hasečića, šefa Odjela za narkomaniju pri Zavodu za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo, Sarajevski odjel za narkomaniju jedini u BiH ima smještajne kapacitete sa 10 kreveta i prateće terapije uz metadonsko liječenje.
OD EKSTAZIJA DO HEROINA
Tridesetogodišnji Sarajlija T.R., prije nego što je počeo s metadonskom terapijom, bio je ovisnik o heroinu četiri godine.
`Počeo sam se drogirati sa 23 godine. Tri godine sam uzimao samo marihuanu i ekstazi, a poslije toga sam završio na heroinu. Četiri godine sam bio ovisnik o heroinu. Droga mi je bila sve i heroin mi je bio važniji i od roditelja, djevojke i prijatelja. Radio sam sve da dođem do novca za drogu. Na kraju sam iscrpio sve veze za novac. Izgubio sve prijatelje, upao u loše društvo i sve češće doživljavao i fizičke i psihičke krize. Još samo prije godinu dana bio sam na dnu, bez nade`, kaže T.R., koji se već pet mjeseci nalazi na metadonskoj terapiji. Hasečić kaže da godišnje metadonsku terapiju prođe oko 150 ovisnika. Neki se vrate heroinu, oni najuporniji idu u komune ili sami apstiniraju od heroina.
`Metadonsko održavanje smanjuje štetu uzrokovanu drogom. Metadon osposobljava osobu da normalno radi. Izlazak iz bolnice nakon liječenja metadonom tek je početak liječenja. Primaju se ovisnici koji bi trebalo da se skinu najčešće s heroina i da se dovedu u stanje apstinencije, znači da se prebrodi njihova fizička kriza`, kaže Hasečić. Dodaje da se od ovisnika koji je bio kriminalac, koji je krao, koji je imao izražene probleme u porodici, dobija društveno sposobna osoba.
`Jedan broj njih se i zaposlio. Dakle, pacijenti na metadonskom održavanju dolaze u toku dana, uzmu svoj metadon i nastavljaju život. Ta metoda se radi i u svijetu. Dakle, ovisnici koji ne mogu da postignu apstinenciju, održavaju se na metadonu da bi se eliminisale njihove krize`, kazao je Hasečić.
T.R., nakon što je počeo uzimati metadon, promijenio je svoje mišljenje o narkomaniji. Kaže da mu se nakon uzimanja metadona vratio osjećaj za život.
`Nedavno sam se oženio i dobio sam dijete. Sin mi je star godinu dana. On mi je bio motiv da se prestanem drogirati. Nisam mogao sebi dozvoliti da se drogiram pored njega, to nisam mogao dozvoliti. Metadonska terapija mi je pomogla da se osvijestim. Tek kad sam ostavio heroin, shvatio sam koliko me on uništio i fizički i psihički. Poslije metadona neću ići u komunu, nego ću sam apstinirati i riješiti se droge, jer imam jak motiv`, kaže T.R.
ČETRNAEST GODINA OVISNOSTI
Nakon što je i sam prošao pakao droge, Sarajlija Samir Ibišević je od 1998. godine do 2001. boravio u Terapijskoj zajednici u Međugorju. Nakon izlaska iz te terapijske zajednice osnovao je Udruženje za pomoć ovisnicima PROI. Članovi Udruženja PROI pripremaju ovisnike za terapijsku zajednicu, a narkomanima koji ne žele da se liječe pružaju pomoć savjetima i edukuju ih o prenosivim bolestima kao što je HIV ili hepatitis i daju im čist pribor. Prošle godine izgradili su Terapijsku zajednicu u Kaknju u kojoj se trenutno nalazi deset štićenika.
`Pomažući drugima, shvatio sam da pomažem sam sebi. U prostorijama Udruženja PROI u Sarajevu od 2001. godine pomoć je zatražilo oko 500 narkomana. Svima smo pomogli ili savjetom ili edukacijom. Kroz našu terapijsku zajednicu već je prošlo 30 osoba. Prošao sam pakao droge i znam koliko droga može uništiti čovjeka. Zato ću nastaviti da pomažem ovisnicima u odvikavanju od droga`, kazao je Ibišević.
On je dodao da je državnu strategiju u borbi protiv zloupotrebe droge neophodno usvojiti i zbog rada na prevenciji narkomanije.
`Zbog nepostojanja te strategije, javlja se problem nekoordiniranog djelovanja vladinih i nevladinih organizacija. Često u nekim gradovima imamo dupliranje nekih programa za prevenciju i za tretman ovisnosti, dok u nekim mjestima nikad nešto slično nije organizovano. Takođe, Zakon o drogama nije dobar, jer je svako posjedovanje droge karakterisano kao krivično djelo. Vrijeme je da se na državnom nivou nešto poduzme u suzbijanju narkomanije`, kazao je Ibišević. Njegova poruka mladima je jasna.
`Uzimanjem droge ne postaješ faca, kao što sam ja mislio kada sam počeo uzimati heroin. Nakon 14 godina ovisnosti izgubio sam sve. Bio sam na ulici. Tada sam shvatio da su face ljudi kojima droga ne treba u životu. Sve mlade, ali i ovisnike, pozivam da dobro razmisle o svom putu dok još imaju vremena.`