BANJALUKA - Užasnut NATO bombardovanjem u Srbiji i, kako kaže, nepravdom i stigmatizacijom koja je načinjena srpskom narodu, Amerikanac Čarls Kater (41) odselio je iz Amerike i već sedmu godinu živi i radi u Srbiji. Prije nekoliko dana je prvi put bio u Banjaluci i oduševljen je ljepotama ovog grada i gostoprimljivošću Banjalučana.
Ističe da je u Banjaluku, gdje smo i pričali s njim, došao da vidi kako žive Srbi sa druge strane Drine. Prvi utisak ostavili su na njega ljubaznost lokalnog stanovništva i tolerancija drugih vjera i naroda.
"Došli smo u Banjaluku i stali na pumpu da pitamo za pravac, a radnik nam je rekao da sačekamo nekoliko minuta i da će nas on odvesti. To me oduševilo, kao i prelijepa tvrđava Kastel", priča za "Nezavisne" Čarls.
Prilikom posjete Banjaluci snimio je i video-snimak o gradu na Vrbasu.
"Mnogi ljudi širom planete mi se obrate zbog mojih video-snimaka i kažu kako sam ih nasmijao i učinio im dan boljim", kaže Čarls.
Prva stvar koja mu padne na pamet kada pomisli na srpski narod je ponos. "Tome su još dodatno doprinijeli napadi na vaš narod, koji su vas ojačali. Srpska djeca uče i znaju engleski, njemački i latinski. Imate neke od najvećih naučnih umova na svijetu. Pored toga ste i jedna od atletski najboljih nacija. Nemate novca, ali igrate srcem. Svake godine se borite s Amerikom u košarci, mladi fudbaleri su postali šampioni svijeta, tu su i odlični vaterpolisti i odbojkaši", kaže Čarls.
O njegovoj fasciniranosti Srbijom i Republikom Srpskom možda najbolje govori i anegdota koju nam je ispričao.
"Ovi prostori mi odgovaraju toliko da osjećam da je trebalo ovdje i da se rodim. Kada odem posjetiti roditelje tata mi u šali zna reći: 'Sve što ti radiš i pričaš je o Srbima, tvoja mama mora da je imala aferu s nekim Srbinom pa si njegov sin'. Vjerujem da ću i se oženiti Spkinjom", kroz smijeh priča Čarls.
Kao i većina stranaca, Čarls je pohvalio ovdašnju kuhinju.
"Dugo sam vjerovao da nema ništa ljepše od američkog burgera, ali kada sam probao gurmansku pljeskavicu, sarmu i burek promijenio sam mišljenje. A tu su i razne rakije i zaječarsko - moje omiljeno pivo", kaže on.
Ovaj, kako ga poznanici zovu, "srpski Amerikanac", preferira narodnu muziku, prije svih Sašu Matića i Nedeljka Bajića Baju.
Inače, njegova povezanost sa Srbima i odluka da se preseli u Srbiju kreću, kaže, u danima kada je počeo da preispituje ulogu svoje vlade u svemu što se događalo na ovim prostorima.
Tada je sasvim slučajno radeći kao menadžer u kompaniji "Ford", u Čikagu, na društvenim mrežama naišao na komentare uperene protiv Amerike, odnosno određenih poteza.
"Ušao sam u raspravu s momcima, koja je trajala sedmicama, nakon čega smo dodali jedni druge na društvenim mrežama i upustili se u dublju i osjetljiviju priču, pogotovo kada je u pitanju NATO bombardovanje 1999. godine. Ispričali su mi koliko je mostova, fabrika i bolnica uništeno i pozvali da dođem kod njih, na šta sam ja rekao - što da ne", priča Čarls.
Njegova porodice, kaže, nije mogla da vjeruje da iko pri zdravoj pameti odleti u drugu zemlju kod osobe koju je upoznao na internetu.
"Ali ja jesam i ne bih ništa promijenio, ta odluka je promijenila moj život. Do trenutka kada sam posjetio Srbiju mislio sam da su Srbi sve ono što su mi rekli mediji u Americi. Mi nikada nismo čuli o divljačkim ubistvima i etničkom čišćenju Srba, niti nam je iko pričao o uništavanju vaših sela i crkava. Zašto? Ili zato što se ne smije pričati o američkoj umiješanosti u to ili zato što misle da srpski životi nisu dovoljno važni", kaže Čarls i dodaje da kao Amerikanac mišljenje koje je imao o Srbima nije bilo dobro.
On sada ističe da su Srbi pogrešno tretirani u medijima, pogotovo u poređenju sa drugim nacijama.
Iako nije htio da govori o pomoći koju je pružio srpskom narodu, spomenućemo samo to da je zahvaljujući donaciji fudbalske opreme za 75 dječaka, koju je sredio, maleno selo Klek moglo da organizuje juniorsku ligu.
Takođe, zahvaljući njemu kontingent vatrogasne opreme došao je u Niš.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
