Kada je pogledao čuvenu baletsku predstavu "Žizela", rađenu po motivima francuskog književnika Teofila Gotjea, odmah je poželio da se i sam počne baviti baletom. Iako se već bavio modernim plesom, impresioniran prvom baletskom predstavom koju je pogledao, tada dvanaestogodišnji Branko Sarić iz Beograda odmah se odlučio baviti tom plesnom formom.
Da njegov izbor nije bio pogrešan, danas, nakon četiri godine bavljenja baletom, pokazuje činjenica da je postao državni prvak Srbije u prvoj A kategoriji u klasičnom baletu, osvojivši na republičkom takmičenju titulu laureat, kao prvi među prvima.
Iako su prvi plesači baleta bili muškarci, vremenom su u toj plesnoj formi počele da dominiraju žene, te, iako su bili začetnici baleta, muškarci su danas mnogo manje zastupljeni u toj umjetnosti, tako da je ovaj mladi i uspješni baletan jedan od rijetkih dječaka koji se opredjeljuju za balet.
Zaljubio se u balet: Šesnaestogodišnji državni prvak Srbije u klasičnom baletu Branko, koji je završio nižu, te sada pohađa Srednju baletsku školu "Lujo Davico" u Beogradu, kaže da je balet jedna od najtežih umjetnosti, kojom je i danas isto toliko oduševljen, kao i prije pet godina, kada je gledao prvu baletsku predstavu.
"Gledajući 'Žizelu' nisam mogao da verujem šta sam video. Prosto je bilo očaravajuće i tako sam se zaljubio u balet, te sam potom godinu dana išao na privatne časove baleta u Baletski klub 'Baletino'", kaže Branko.
Dok gledamo baletske predstave, stičemo utisak da se balet igra s lakoćom, međutim, put do uspjeha nije nimalo lak. Za balet je neophodna i dobra kondicija, zbog čega baletani i njihovi nastavnici kažu da im je za uspjeh potrebno mnogo truda, rada, požrtvovanja i upornosti, možda i više nego za bavljenje nekom drugom umjetnošću ili sportom.
Kako priča Branko, balet istovremeno predstavlja i veliki rizik, ali i uprkos tome, kao dvostruki školski prvak u baletu, on namjerava da se nastavi baviti tom umjetnošću, te da se nakon školovanja zaposli u Narodnom pozorištu u Beogradu.
"Mnogo je zahtevno jer škola traje ceo dan. Od osam sati ujutro imam igračke predmete, a od dva sata popodne idem na časove u gimnaziju i sve to traje do šest sati uveče, zbog čega morate žrtvovati mnogo toga, svoje slobodno vreme, pa čak i porodicu u nekim trenucima. Tu je i veliki rizik jer u slučaju da se povredim ili slomim nogu, mogu se pozdraviti s igrom", priča Branko.
Jedini baletan u generaciji: Ključno za svakog početnika u toj umjetnosti je, prema Brankovom mišljenju, da istraje i da se ne plaši velikog rada koji ona zahtijeva.
"Balet oduzima mnogo toga, kao što su druženja i slobodno vreme, ali zauzvrat vam pruža mnogo više, slavu, zadovoljstvo i ljubav prema igri", ističe Branko.
Za klasičan balet, svoju omiljenu baletsku formu, kojom se i bavi, smatra da je najsloženija forma igre, koja je i najstarija.
Iako su se žene tek naknadno počele baviti baletom, čiji su prvi plesači bili muškarci, danas u toj umjetnosti, ne samo u zemljama regiona, nego svugdje u svijetu, nedostaje baletana, što je slučaj i u Brankovoj generaciji.
"Ja sam jedini dečak u mojoj generaciji, a jedino treća i četvrta godina imaju po tri dečaka. Devojčica ima i previše jer je normalno da je kod njih veliko interesovanje za balet", kaže Branko.
Međutim, za razliku od drugih zemalja, kako smatra Branko, u Srbiji nije najbolje prihvaćeno da se dječak bavi igrom iako u većini zemalja svijeta nepotrebna podjela zanimanja na ženska i muška već odavno gubi smisao.
"Meni to sada nije bitno iako sam na početku razmišljao da se ispišem zbog dece iz mog naselja jer je poznato da kod nas nije normalno da se dečak bavi nečim drugim sem sporta, zanata ili nečim sličnim što je okarakterisano kao muško zanimanje", dodaje Branko.
Ništa od toga ipak ne umanjuje jačinu pozitivnih emocija koje su navirale svaki put kada je Branko nastupao, te dobijao nagrade i priznanja za svoj trud i rad.
Korak po korak: "To je bio divan osećaj jer posle mukotrpnih vežbi koje traju i po šest sati dnevno vi saznajete da ste prvak države u baletu. I u vama se budi nada da ćete jednog dana biti prvak u Narodnom pozorištu, te da ćete kao profesionalni igrač jednog dana i vi izaći na scenu", kaže Branko.
Ističe da ga upravo to ohrabruje i motiviše da, korak po korak, ide dalje.
Branko, jedini učenik iz Niže baletske škole, koji je nastupao u drugom činu igrajući Španca u Španskoj igri, kaže da u baletu ne postoji savršenstvo, zbog čega balet stalno treba vježbati.
"Vežbati se mora svaki dan i čak šezdesetogodišnjaci - ljudi koji su se bavili baletom, i dalje ga vežbaju", kaže Branko, koji se uveliko priprema za takmičenja na kojima treba da odbrani titule državnog prvaka i prvaka škole, a koje slijede u aprilu.
Usavršavanje u inostranstvu skupo
"Pravo na stipendiju se stiče u drugoj godini školovanja, pod uslovom da je prosjek ocjena iznad 4,64", kaže baletan Branko Sarić iz Beograda.
Svaki učenik koji pohađa balet teži da svoje vještine usavršava u inostranstvu, ali da je školovanje na inostranim akademijama veoma skupo, "tako da samo oni bogatiji imaju mogućnost da školovanje nastave u inostranstvu, gde se mesečna školarina plaća i do 1.000 evra, što znači da se godišnje plaća 12.000 evra samo školovanje", kaže Branko.