Nesigurnost, "maligni narcisizam" i potreba za laskanjem i divljenjem osnovne su osobine venecuelanskog predsjednika Uga Čaveza, ali i razlozi njegovog konfliktnog odnosa prema SAD. Upravo ove karakterne crte mogu dovesti Čaveza da se jednog dana možda i proglasi doživotnim predsjednikom Venecuele.
Riječ je o psihološkom profilu koji je uradio doktor Džerold Post, koji inače radi kao profajler američkih vazdušnih snaga.
Čavez je na prošlogodišnjim izborima osvojio treći mandat. Od tada krenuo je s antiameričkom retorikom, te pozivima na `socijalizam 21. vijeka`. Poslije izbora još je rekao da planira da ostane na vlasti do 2021. godine, što je čak deset godina poslije sadašnjeg mandata.
Ipak, doktor Post, koji je tokom svoje dvadesetjednogodišnje karijere uradio profile mnogih svjetskih lidera, sumnja da će Čavez napustiti vlast čak i tada.
`On sebe smatra spasiocem, otjelovljenjemVenecuele. S obzirom na to da se u posljednje vrijeme ponaša poput mesije, neće me čuditi i da promijeni Ustav kako bi ostao i dalje predsjednik ili će se u krajnjem slučaju proglasiti doživotnim predsjednikom`, kaže Post.
Post za Čaveza još kaže da je to `vrlo snalažljiv politički igrač`, koji je svjestan da se njegova popularnost zasniva na činjenici da ga njegovi sunarodnici smatraju jakim liderom koji ne preže da verbalno napadne SAD, ili venecuelansku elitu.
`Kako bi zadržao svoje sljedbenike, on konstantno mora da koristi tu napadačku i zapaljivu retoriku`, ističe doktor Post.
Čak i Čavezovi ljuti protivnici priznaju da je vrlo nadaren orator, koji ima rijetku sposobnost hipnotisanja publike. Rječnikom političke psihologije, on je vrlo harizmatičan političar.
Bio harizmatičan ili ne, Čavez ne preže da svjetskim liderima daje najneobičnije epitete, pa je tako Džordža Buša nazvao magarcem, za Kondolizu Rajs je rekao da je nepismena, bivšeg meksičkog predsjednika je nazvao `imperijalističkim psom`, a Alana Garsiju, peruanskog predsjednika `trulim lopovom` i `plačljivkom`.
Čitav brazilski Kongres je nazvao `marionetama`.
`Mislim da je glavna psihološka prednost upravo što je on na neki način predstavnik 'malog, običnog čovjeka', kao 'jedan od nas protiv svih njih'`, kaže Post.
Jedna od osnovnih karakternih crta Čaveza je maligni narcisizam, termin koji označava ekstremni osjećaj samobitnosti i obično se javlja u kombinaciji s ekstremnom osjetljivošću na bilo kakvu vrstu kritike.
`Ta arogantna samouvjerenost definitivno prolazi kod njegovih pristalica. Međutim, pod grandioznom fasadom je jedna narcisoidna ličnost, vrlo nesigurna u sebe`, napisao je Post u knjizi `Fenomen Čaveza`.
Ipak, Čavezove pristalice odbacuju bilo kakvu kritiku svog vođe karakterišući ih kao pokušaj SAD da diskredituje njihovog dragog predsjednika. I sam Čavez je u više navrata rekao da SAD vode psihološki, ekonomski, politički i medijski rat protiv njega.
Inače Čavezova uloga mesije javlja se uglavnom u dvije situacije: kada postigne neki veoma bitan uspjeh i kada doživi neuspjeh. Kada je riječ o uspjehu, tada nastavlja sa žestokom retorikom, dok poslije neuspjeha pada u privremenu depresiju. To je bilo vidljivo i poslije njegovog možda najvećeg diplomatskog neuspjeha kada nije uspio da Venecueli obezbijedi mjesto u Savjetu bezbjednosti UN. Bio je toliko razočaran i indisponiran da je odbio da ode na Ibero-američki samit u Urugvaju. On se tada svojim saradnicima požalio: `Moje kolege me ne vole...`
Prilikom govora u UN prošlog septembra, Čavez je Buša nazvao `đavolom` koji je ostavio smrad sulfura u sali Generalne skupštine UN-a. I dok je ovaj njegov govor izazvao smijeh i aplauz, Venecueli nije donio očekivano mjesto u Savjetu bezbjednosti UN, za kojim Čavez toliko žudi.
Pobijedio zahvaljujući siromašnima
Ugo Rafael Čavez Frias, rođen 28. jula 1954. u gradu Sabaneta, predsjednik je Venecuele od 1999. godine. Bio je oficir venecuelanske armije.
Čavez je 1992. godine predvodio pokušaj preuzimanja vlasti u Venecueli i to na način karakterističan za južnoameričke zemlje, vojnim udarom. Puč je propao, a Čavez je zatvoren. Poslije dvije godine zatvora pomilovan je od strane tadašnjeg predsjednika Venecuele Rafaela Kaldere.
Izlaskom iz zatvora osnovao je partiju Movimiento Quinta Republica (Pokret za petu republiku). Na predsjedničkim izborima 6. decembra 1998. dobio je 56,2 odsto glasova i postao predsjednik zahvaljujući glasovima siromašnih građana kod kojih ima jaku podršku. Njegovi politički neprijatelji su srednja i viša klasa, sindikati, kao i skoro svi privatni mediji u zemlji. Takva situacija je dovela do političke polarizacije u Venecueli, a kao rezultat toga 12. aprila 2002. je izvršen vojni udar na kojem je opozicija preuzela vlast, ali samo nakratko. Zbog svoje podrške koju ima među vojnicima Čavez je vraćen na predsjedničku fotelju dva dana kasnije.
Čavezovi odnosi sa SAD su vrlo loši, a više puta je prijetio prestankom izvoza nafte u tu zemlju zbog miješanja u unutrašnje stvari Venecuele. SAD su navodno podržavale vojni udar protiv Čaveza u 2002. godini. Nasuprot tome, odnosi sa Kubom i Fidelom Kastrom su veoma dobri.