Banjalučkoj javnosti već je dobro poznat podatak da u gradu i okolini na različitim zabavama i noćnim provodima nerijetko nastupa mlada Kineskinja Čin Jin (Chi Xsiao Yin) i to izvodeći poznate melodije pretežno novokomponovane narodne muzike.
Ova simpatična djevojka, rođena 1986. godine u gradu Shangzhou, u Banjaluku je, zajedno sa svojim roditeljima, došla 2001. godine i od tada živi u naselju Lauš, te pomaže roditeljima u njihovom porodičnom poslu, kako je i za očekivati - trgovini kineskim proizvodima. Međutim, to izgleda nije budućnost koja je čeka. Estradne vode zapravo su put kojim bi Čin voljela da zaplovi.
`Kad smo tek došli bila sam još mala da bih ozbiljno radila s roditeljima, samo sam im povremeno pomagala. Međutim, veoma sam brzo naučila srpski jezik, mnogo bolje nego oni, i sada sam im od velike pomoći, naročito kada je u pitanju saradnja s knjigovođama i slično. I ne samo njima, nego i mnogim drugim kineskim porodicama nastanjenim u gradu. Ja sam neka vrsta kinesko-srpskog prevodioca`, priča vesela Čin na tečnom srpskom jeziku.
NISAM JA PRAVA PJEVAČICA
Osim nekih simpatija i prvih zaljubljenosti, ona u Bosni ima već mnogo prijateljica i s jednom od njih, pjevačicom narodne muzike Ninom poznatom po nadimku Brena, Čin je početkom prošle godine po prvi put nastupila u jednom kafe-baru u Kotor Varošu.
`Nisam ja prava pjevačica, ja samo povremeno, kad mi je ćeif, uzmem mikrofon da pjevam, ali ljudima se to jako sviđa. Njima je interesantno da čuju Kineskinju kako pjeva Cecine pjesme, ali ja se nadam da im se sviđa i to kako pjevam, da nije u pitanju samo moje porijeklo`, priča ona i dodaje da su i mediji za nju zapravo prvenstveno zainteresovani zbog toga što je Kineskinja, pa tek onda zbog načina na koji pjeva.
Ona pjeva s potpunim razumijevanjem tekstova i bez razlike u odnosu na ostale pjevačice narodne muzike, a ni njen scenski imidž ni po čemu se ne razlikuje u odnosu na druge.
`Volim da lijepo izgledam, ne samo kad nastupam. Tako sam nekako naučena. I kad idem negdje mislim da pokazujem poštovanje prema mjestu na koje idem ili osobi koja me poziva. Evo, prekjuče sam na jednom skupu u Zagrebu upoznala neke ljude iz hrvatskog 'Big Brothera' i nije mi se dopalo kako se onaj Danijel nemarno obukao, nije se čak ni obrijao`, priča Čin i objašnjava da joj je jako interesantan bio susret s Jamejsi jer, kako kaže, dok je gledala Jamejsi na TV ekranu činilo joj se da ona jako loše priča hrvatski, ali kad je upoznala uživo shvatila je da govori tek nešto lošije nego ona.
`Od februara bih voljela početi pohađati večernju školu za prevodioce u Zagrebu, nakon koje bih dobila zvanje hrvatsko-kineskog prevodioca. U Kini sam završila školu, ali nisam se obrazovala dalje. Pošto moja porodica planira ostati ovdje u nekoliko narednih godina sigurno, mislim da bi bilo veoma pozitivno da završim ovaj kurs. Jeste da bi bolje bilo da je ovdje nego u Hrvatskoj, ipak je Zagreb veći grad, nudi se više mogućnosti i imam šansu da steknem zvanje prevodioca`, objašnjava ona.
PJEVANJE JE SAMO ŽELJA
Kako kaže, rado bi otišla u posjetu prijateljima i rodbini u Kini, naročito za Novu godinu koja se tamo proslavlja 16. februara. Pa, ipak, mada budističkog vjerovanja, ona je ovdje proslavila oba Božića, jednu Novu godinu, a već ima isplaniranu i proslavu druge, tako da, što se tiče praznika, to i nije tako bitno, važnije bi joj bilo da vidi porodicu i drugarice. Put će, međutim, morati da odloži jer je škola, ipak, preča. A što se tiče njene potencijalne muzičke karijere, kaže da bi se rado posvetila pjevanju, ali da je to za sada samo želja.
`Pošto se često pojavljujem u medijima, svi misle da sam ja neka prava pjevačica, a ja sam u medijima samo zato što sam interesantna jer sam 'kineska Ceca'. Ja zapravo nemam ni svog menadžera, niti sam nekad kontaktirala ljude iz svijeta muzike i pregovarala o karijeri. Ništa, to se sve nekako više slučajno i spontano odigrava. Srećna sam jer moji roditelji ne bi imali ništa protiv da se bavim pjevanjem. Ipak sam ja, kako naš zakon i nalaže, njihovo jedino dijete i možda bi željeli da se bavim nečim ozbiljnijim, ali eto, oni do sada nisu imali ništa protiv. Pa, vidjećemo, šta vrijeme donese, tako će i biti. Ja se nadam da me čeka sve najbolje u životu, koji mi tek predstoji`, optimistično poručuje Čin.