Jedan bračni par iz Gradiške 19 godina nije mogao da ima djece. Gospođa je dolazila u manastir i molila se pred moštima presvete Majke Matrone i prošle godine nam se javila telefonom rekavši da je u poodmakloj trudnoći. Rekli smo joj: "Hvalite Boga i budite Bogu zahvalni", priča nam sveštenik Sava Nedeljković, koji nas je ljubazno dočekao u manastiru svetog Ilije u Krupi na Vrbasu, nadaleko poznatom po čudotvornim iscjeljenjima.
Okružen prirodom, daleko od gradske vreve i užurbanosti, manastir svetog Ilije u Krupi na Vrbasu, udaljen oko 25 kilometara od Banjaluke, predstavlja pravi izvor i uporište mira koji sa sobom, bez sumnje, nose svi posjetioci ovog čudotvornog mjesta, na kome su mnogi doživjeli iscjeljenja i pronašli duhovni mir.
Prije nekoliko mjeseci, kako priča sveštenik Sava, žena iz Gradiške se javila iz porodilišta nakon što je rodila sina, koga u avgustu ove godine namjerava krstiti u manastiru svetog Ilije, gdje su joj uslišene molitve da postane majka.
"Kada sam je upitao šta su rekli ljekari u porodilištu, odgovorila je: 'Rekli su mi da sam medicinski fenomen'", rado nam prepričava sveštenik ovaj neobični događaj, koji je samo jedan u mnoštvu iscjeljenja koje su ljudi doživljavali nakon što su se godinama bezuspješno liječili.
Mošti svete Matrone: Moleći se pred čudotvornim moštima svete Majke Matrone, koje su u tom manastiru od 69. avgusta 2006. godine, mnogim vjernicima su do sada bile uslišene molitve, te su tako bolesni iz manastira izlazili zdravi, duhovno i psihički klonuli doživljavali su smirenje, te su na ovom mjestu postajali prosvijetljeni i ispunjeni nekim neobjašnjivim mirom.
"U ovaj manastir ljudi dolaze pre svega zato što doživljavaju stvarne pomake i pozitivne promene u svom životu. Mi podjednaku pažnju poklanjamo osobama koje znaju za Boga, kao i onima koji nisu bili u prilici da sretnu Boga u svom životu", kaže sveštenik Sava.
Sveta Matrona Moskovska, čije mošti su već treću godinu smještene u ovom manastiru, rođena je u siromašnoj ratarskoj porodici 1885. godine, kao jedno od četvoro djece. Nije bila željena i majka je riješila da dijete odmah poslije porođaja da u prihvatilište. Još prije rođenja javila se majci u snu, u liku ptice sa ljudskim licem i zatvorenim očima, zbog čega je majka odustala od namjere da se odrekne djeteta. Rodila se bez očiju, ali joj je dat duhovni vid. Krštenje djevojčice bilo je propraćeno natprirodnim pojavama, što je predskazalo životni put buduće svetiteljke. Od djetinjstva je dobila dar neprestane molitve. U 17. godini su joj se oduzele noge i sjedila je punih 50 godina.
Majka Matrona nikad nije bila nezadovljna, a još kao dijete se čudila kada je čula da je nazivaju nesrećnom. Nije mnogo govorila, savjetovala je da se ne osuđuju drugi, nego da je potrebno vidjeti svoje grijehe. Govorila je da se treba predati volji Božjoj, neprestano se moliti i živjeti sa molitvom. Predvidjela je svoju smrt i za nju se dostojno pripremila. Više decenija njen grob je bio svetinja za Moskovljane i cilj mnogobrojnih poklonika. Mnogobrojni su slučajevi blagodatne pomoći i iscjeljenja, te je to bio razlog zašto je Matrjonuška, kako je Rusi odmila nazivaju, prenijeta u manastir i pribrojana zboru svetih.
Iscjeljenje bolesnika: Sveštenik Sava priča da su u hram nedavno jednu psihički poremećenu djevojku roditelji doveli iz udaljenog grada, koja je za vrijeme molitve vrištala na sav glas.
"Stotine prisutnih posjetilaca bile su uplašene i zbunjene tim prizorom. Posle molitve, devojka je došla sebi, pozdravila se s osobljem manastira i otišla kući potpuno normalna. U takvim prilikama mi smo tu u ulozi apotekara, mi ne lečimo nego dajemo gotove lekove. Mi samo čitamo molitve, a Bog leči", priča sveštenik Sava.
Kaže da se studenti obično mole Bogu kada imaju neki težak ispit, bolesni se mole za ozdravljenje, a nerotkinje da im Bog podari mogućnost da imaju djecu.
Sveštenik koji u manastiru svetog Ilije službuje već 22 godine kaže da je ovaj hram od davnina poznat kao mjesto u kome su se dešavala čudotvorna iscjeljenja.
"Bilo je mnogo takvih slučajeva, ali mi ne stignemo da ih evidentiramo. Ljudi dolaze, donose nam pisana svjedočanstva i mi se nosimo idejom da to sve jednog dana prikupimo i objavimo kao knjigu svjedočanstava, gdje bi bili potpisani ljudi kojima su se dogodila ta čuda", kaže sveštenik.
U starim knjigama o hramu, koje potiču iz 1901. i 1902. godine, u "Dabrobosanskom istočniku" navodi se da su u manastiru svetog Ilije iscjelivani bolesnici sa psihičkim smetnjama i poremećajima.
"Opisuje se da su pješice morali da dolaze od glavne ulice do manastira ćuteći, te su zatim obilazili tri puta oko manastira moleći se Bogu u sebi, a poslije toga im je čitana molitva. U tim spisima se precizira da su prvenstveno bili u pitanju psihološki poremećaji, kakvih danas, nažalost, ima na pretek", priča sveštenik Sava.
U manastiru, koji je svakodnevno otvoren za posjetioce, čitaju se i molitve za zdravlje ljudi.
"Ponekad se ljudi najave da će doći, mada se trudimo da uslužimo svakoga, odnosno da niko ne ode neuslužen. Ponekad molitve traju i po sat vremena, zavisno od slučaja i vrste duhovne deformacije. Kao što ljekar ne daje svakom pacijentu iste lijekove, nego zavisno od bolesti, tako i mi čitamo razne molitve zavisno od toga šta je kome potrebno", kaže sveštenik Sava.
Posjetioci svih vjeroispovijesti: Dodaje da ljudi i danas dolaze sa realnim problemima i preokupacijama.
"Nastojimo da primimo sve ljude. Dolaze nam vjernici raznih vjeroispovijesti i nacionalnosti iz svih krajeva i mi ih sve tretiramo jednako. Ne pitamo ih ni kako se zovu i prezivaju, niti odakle dolaze, jer nam to nije važno", priča sveštenik Sava.
Govoreći o duhovnim poteškoćama sa kojima su mnogi suočeni, sveštenik Sava ističe da je došlo vrijeme velike otuđenosti.
"Ljudi rijetko kada porodično zajedno ručaju, sreću se u prolazu, čuju se telefonom i to je sav kontakt. Takav je ritam nametnut, tako da često dođete u situaciju da niko nikoga nema vremena da sasluša. Tako se u ljudima nakuplja tuga, bol i opterećenje", kaže sveštenik Sava.
Smatra da ljudima trebaju ventili, odnosno način na koji će olakšati svoju dušu.
"Rado prihvatamo ljude koji dolaze, saslušamo ih detaljno, a nikada ih ne vraćamo. Nekada je potreban čitav sat da nekoga saslušamo, kako bi on ispričao svoj problem. Nekada nisam u mogućnosti da odmah odgovorim, da dam pravo uputstvo i savjet, nego mi treba nekoliko dana da se sve to slegne u meni. Onda kažem: 'Dođite za nekoliko dana dok razmislim šta je najbolje za vas'", kaže sveštenik Sava.
On nekada po cijeli dan provede slušajući probleme ljudi koji posjećuju manastir, zaboravljajući na glad i žeđ, u potpunosti se stavljajući u službu ljudima i njihovim problemima.
Utjeha svim posjetiocima: Sveštenik Sava nastoji da sve posjetioce utješi i pomogne im da na drugačiji način sagledaju svoje probleme.
"Nedavno je u manastir došla jedna gospođa iz Brčkog sva uplakana, rekavši mi: 'Imam, oče, hiljadu problema'. Ja sam se osmijehnuo i rekao: 'Draga gospođo, budi sretna, ti spadaš u normalne osobe. Neka vam služi za utjehu da samo normalan čovjek ima probleme, a nenormalni ljudi i oni koji su psihički ekscentrični nikada nemaju problema'. Povrh svih svojih problema žena se slatko nasmijala", priča sveštenik.
Govoreći o istinskoj vjeri, ističe da se ljudi njoj vraćaju, ali da ima i onih koji u crkvu idu samo nogama, ali ne i srcem.
"Ima mnogo ljudi, naročito mladih i intelektualaca, koji u crkvu ne idu samo nogama, nego srcem i kojima je Bog inspiracija za životne napore i energija kojom dopunjavaju svoje životne baterije, kako bi mogli da podnesu sva ona iskušenja i teškoće koje život svojim tokom nosi", kaže sveštenik Sava.
Ljudima koji dolaze u manastir uvijek savjetuje da imaju obzira prema Bogu i minimum poštovanja jer Bog nije hipoteza, nego je činjenica, te ljudi treba da ga poštuju bar onoliko koliko poštuju svog poslovođu na radnom mjestu.
"Poslovođi se ne može uputiti ružna riječ ili drsko i osorno odgovarati, niti se smije nešto opsovati, jer bi odmah dobili otkaz. Isto tako, Bogu se ne bi trebalo drsko i nezahvalno obraćati, nego sa poštovanjem, a nikako sa psovkom", kaže sveštenik Sava.
Manastir stariji od Banjaluke: Manastir, koji je izgrađen 1296. godine, nekada je služio za duhovne potrebe jednog vojnog utvrđenja koje se nalazilo iznad manastira.
Sveštenik Sava podsjeća da je manastir stariji od grada Banjaluke, te je po osnivanju pripadao regionu Donji kraj, koji je predstavljao značajno mjesto u tadašnjoj srednjovjekovnoj bosanskoj državi.
"Manastir je u to doba bio brojnog bratstva. U njemu je obavljana važna prepisivačka i diplomatska aktivnost, obrazovali su se ljudi, tako da je manastir imao veoma važnu ulogu u istoriji naroda ovoga dijela BiH", kaže sveštenik Sava.
Nekada je oko manastira postojao čitav kompleks zgrada, od kojih danas nema ni traga jer je ovaj sveti hram nekoliko puta rušen usljed ratnih zbivanja.
"Posljednja velika obnova ovog manastira zabilježena je 1889. godine i tada su postavljene današnje konture i dimenzije hrama. Ta velika obnova se dogodila za vrijeme mitropolita Save Kosanovića. Međutim, manastir je opustio prije više od 300 godina. U Prvom svjetskom ratu je bio porušen, a u Drugom svjetskom ratu zapaljen", priča sveštenik Sava.
Između dva svjetska rata, ali i poslije Drugog, manastir je služio kao parohijska crkva sve do 1987. godine, kada mu je vladika banjalučki ponovo vratio status manastira.
Početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, uz zalaganje tadašnjih sveštenika i mještana, kupljeno je jedno zvono za manastir svetog Ilije, koji je tada prekriven crijepom.
"Obnova traje do danas i trajaće još dugo pošto je ovo veliki kompleks", kaže sveštenik.
Prekrasan ikonostas koji ispunjava manastir urađen je prije dvije godine, a drvena konstrukcija za ikone, kao i cjelivaonica, hristob grob, episkopski tron i pjevnica rađeni su od orahovog drveta u Aranđelovcu.
Povodom Ilindana, koji se obilježava 2. avgusta, i ove godine će se ispred manastira organizovati proslava, koja svake godine okupi veliki broj posjetilaca.
"Organizovaćemo prigodan duhovni program, rezanje slavskog kolača i zahvalnost Bogu za sve što nam je podario, prije svega za to što smo zdravi i normalni i možemo da funkcionišemo, a onda i molitveno obraćanje Bogu da nam pomogne da dosegnemo zacrtane ciljeve koji su nam potrebni", kaže sveštenik Sava.