Borislav Đurić (29) iz Mrkonjić Grada, koji od rođenja boluje od hemofilije, kaže da je nabavka lijekova za oboljele od ove teške bolesti izuzetno složena i hemofiličarima donosi višestruke probleme.
"Lijekove, koji se zovu faktor 9, dobijamo u Kliničkom centru Banjaluka, ali se često dogodi da kada dođemo da primimo lijek, njega nema. S druge strane, nema ga ni u apotekama. Snalazimo se na razne načine. Kupujemo u inostranstvu, ali je i to dosta složeno, jer i tamo ne daju lijekove bez prisustva pacijenta i nalaza", priča Đurić, koji je i član Udruženja hemofiličara RS.
Ovaj mladić naglašava da su oboljeli od hemofilije u izuzetno teškoj situaciji, najvećim dijelom zbog složene procedure liječenja, jer ako od trenutka kada dođe do tegoba do perioda kada pacijent primi lijek prođe dosta vremena, utoliko je i lijeka više potrebno.
"Zamislite da nekome iz Trebinja hitno zatreba lijek. On dok dođe u Banjaluku, stanje mu se dodatno pogorša. A u RS, Banjaluka je jedini grad gdje oboljeli od hemofilije mogu dobiti te ampule. I, sad, dok dođu do Banjaluke, zdravstveno stanje mu se značajno pogorša i potrebno je više lijeka. Ako tog lijeka ne bude u Kliničkom centru Banjaluka, pacijent će morati da se snađe prvo za novac, a onda i za lijek", naglašava Đurić.
Ističe da bi hemofiličarima bilo znatno lakše kada bi se u više gradova mogao nabaviti lijek za hemofiliju i kad bi u tim gradovima bilo ljekara koji bi im mogli pomoći.
"Ne razumijem zašto u više gradova nisu osposobljeni medicinski radnici koji mogu pomoći oboljelima od hemofilije, te zašto ponekad lijeka nema ni u KC Banjaluka. Ja sam nedavno imao krvarenje, došao u Banjaluku i lijekova nije bilo. Kolega mi je tad iz Sarajeva poslao svoje. Dao mi je 30 komada faktora 9, a ja sam morao primiti 20. Jedna doza košta 300 maraka. Zamislite koliko je to novca. Zbog ove bolesti prodao sam kuću vrijednu 100.000 KM i još se zadužio, samo da bi se mogao liječiti", priča Đurić.
Pacijenti nemaju novca: Oboljeli od mnogih bolesti u našoj zemlji žale se da se nerijetko desi da nigdje na bh. tržištu nema sredstava koja su im potrebna za liječenje. Tada se snalaze na različite načine, a u najvećem broju slučajeva zovu rođake iz inostranstva kako bi im oni kupili neophodna sredstva za liječenje.
Zdenko Simunović, predsjednik Udruženja oboljelih od hroničnog hepatitisa C, navodi da lijekove za hepatitis B i C za oboljele tenderski nabavlja Fond zdravstvenog osiguranja RS, što je značajan pomak u odnosu na ranije godine kada su bolesnici sami morali da plaćaju ovu terapiju, koja je izuzetno skupa.
Međutim, dodaje da problem predstavlja to što određeni broj pacijenata ne može podnijeti terapiju ili terapija nije dala određene rezultate, te moraju koristiti određene pomoćne preparate, koje sami plaćaju, a koji su prilično skupi.
"Mnogi pacijenti, dakle, pored hepatitisa boluju od još nekih bolesti, te stoga moraju koristiti i druge lijekove. To su, na primjer, lijekovi za regeneraciju jetre, neki vitamini i slično, koji mjesečno iziskuju najmanje oko 100 KM i te lijekove mnogi pacijenti nisu mogućnosti da sebi priušte", objašnjava Simeunović.
Dodaje da u cilju pomoći tim pacijentima udruženje povremeno organizuje akcije prikupljanja sredstava za pomoć socijalno najugroženijima.
U Udruženju žena "Iskra" kažu da do sada nisu imali problema sa dostupnošću onkoloških lijekova, koje za oboljele od raka dojke nabavlja Fond zdravstvenog osiguranja RS.
U Fondu zdravstvenog osiguranja RS kažu da najviša cijena lijekova koji su zastupljeni na listi lijekova koji se izdaju na recept iznosi 500 KM za kutiju od 20 tableta, dok jedna ampula najskupljeg lijeka na listi citostatika iznosi oko 3.500 KM. Naglašavaju da, ukoliko se dogodi da bolnica nema lijeka zbog kašnjenja isporuke, te ga pacijent kupi sam, Fond zdravstvenog osiguranja osiguraniku nadoknađuje taj trošak.
Pomoć iz inostranstva: Svjetlana Rokvić, farmaceut u "Crvenoj" apoteci u Mrkonjić Gradu, navodi da se često dogodi da ne mogu nabaviti određene lijekove.
"To se odnosi na lijekove iz Srbije, pošto je u toku njihova preregistracija, pa nekih sredsatva za liječenje, na primjer, iz 'Galenike' ili 'Zdravlja', ponekad nema čak i po pola godine", kaže Rokvićeva.
Dodaje da pacijenti u takvim situacijama, kada ne mogu doći do nekog lijeka, obično zamole nekoga koga imaju u inostranstvu da im kupi.
"Veliki je problem s lijekovima protiv niskog pritiska jer se, kada je u pitanju liječenje ovakvih tegoba, trenutno ništa ne uvozi, pa ih ljudi pokušavaju nabaviti uz pomoć rođaka koji ne žive u BiH", priča Rokvićeva.
Dodaje da se dešava i da građani kupuju lijekove za duži period, kako ne bi došli u situaciju da ih nemaju kada im zatreba.
"Ako znamo da uskoro neće biti nekog lijeka, mi kupcima kažemo, pa oni, na primjer, kupe zalihe za tri-četiri mjeseca. Međutim, mi u većini slučajeva i ne znamo kada neće biti nekog lijeka, već se iznenada dogodi da ga ne možemo nabaviti", navodi Rokvićeva.
Građani ponekad, kako bi zaobišli zdravstvene ustanove, lijekove pokušavaju kupiti i na "vlatitu odgovornost". Rokvićeva kaže da ima i kupaca koji insistiraju da im se izda neki lijek kada nemaju neophodan ljekarski recept.
"Mi znamo naše mušterije, odnosno, ko šta koristi. Ako ne stignu otići u bolnicu i čekati red zbog gužve, damo im. Međutim, ako traže, na primjer, neke sedative, ne izlazimo im u susret. Sada pogotovo ima pacijenata koji dolaze 'sa strane', traže da im izdamo neki lijek bez recepta, ali mi to odbijamo", rekla je Rokvićeva.
Da građani traže lijekove bez recepta za koje je on neophodan, potvrđeno nam je i u apoteci "Medikus" iz Prijedora.
"Naravno, to se često dešava. Mi im uglavnom ne izlazimo u susret, osim naših stalnih pacijenata za koje znamo da imaju recepte ili nalaze. Upoznali smo ljude. Međutim, kada dođu ljudi sa strane, ne dajemo im, jer su to uglavnom sredstva za smirenje, i ne mogu ih dobiti bez ljekarskog nalaza ili recepta", kaže Danka Mandić, magistar u apoteci "Medikus" u Prijedoru.
Inspekcije i kazne: Inspekcijski nadzor nad prometom lijekova na malo u Republici Srpskoj vrši Zdravstveno-sanitarna inspekcija, a u FBiH Uprava za inspekcijske poslove FBiH.
"Republički zdravstveno-sanitarni inspektori su do kraja aprila ove godine izvršili 693 kontrole apoteka. Nije rijetka pojava da inspektori u prometu zateknu lijekove koji nisu namijenjeni za tržište RS, a povremeno se otkrije i lijek kojem je isteklo odobrenje za promet ili lijek koji nema uputstvo za upotrebu na razumljivom jeziku", kaže Desimir Miljić, glavni zdravstveno-sanitarni inspektor u RS.
Dodaje da se dešava da se u apotekama nađu lijekovi kojima je istekao rok trajanja, ali takve lijekove "magistri farmacije, koji su odgovorni za promet lijekova sami izdvoje i stave ih van prometa".
"Kazna propisana za stavljanje u promet neispravnih lijekova za pravno lice iznosi od 3.000 KM do 15.000 KM, a za fizičko lice od 500 KM do 1.500 KM", naglašava Miljić.
Nadležni zadovoljni: Zlatan Peršić, portparol Ministarstva zdravstva FBiH, takođe je potvrdio da su do tog ministarstva dolazile informacije o prodaji lijekova bez recepta, a za koji je on potreban.
"Ministarstvo zdravstva FBiH je zaprimalo informacije o izdavanju, odnosno prodavanju lijekova bez propisanog liječničkog recepta, te je sve takve informacije prosljeđivalo Upravi za inspekcijske poslove FBiH, s obzirom na to da rad apoteka kontrolira federalna, odnosno kantonalna farmaceutska inspekcija", kaže Peršić.
U Ministarstvu objašnjavaju da, kako bi se neki lijek legalno prometovao na tržištu FBiH, taj lijek, prije svega, treba biti registrovan, odnosno od resornog ministarstva treba dobiti dozvolu za promet.
"Zahtjev za registraciju lijeka podnosi proizvođač, odnosno dobavljač lijeka, tako da najvećim dijelom upravo od proizvođača i zavisi da li će se njihovi lijekovi prometovati ili ne na području Federacije BiH", naglašavaju u Ministarstvu zdravstva FBiH.
Dodaju da postoji mogućnost takozvanog interventnog uvoza prilikom kojeg Ministarstvo zdravstva FBiH na zahtjev zdravstvenih ustanova, a zbog potrebe pacijenata, odobrava uvoz i onih lijekova koji nisu registrovani. "Naime, u slučaju da je pacijentu ili grupi pacijenata neophodan određeni lijek koji nije registriran za promet u FBiH, onda zdravstvena ustanova ovom ministarstvu podnosi zahtjev za interventni uvoz potrebnog lijeka", kaže Peršić.
Ovo ministarstvo, kaže Peršić, u svom budžetu nema predviđena sredstva za pomoć pacijentima kojima su neophodni lijekovi koji se ne nalaze na esencijalnoj, odnosno bolničkoj listi lijekova. Ipak, kažu da su zadovoljni snabdjevenošću lijekovima u FBiH.
I Ranko Škrbić, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS, kaže da je zadovoljan snabdjevenošću apoteka lijekovima.
"Apoteka je dužna da obezbijedi potrebnu količinu i asortiman lijekova s Liste lijekova za osigurana lica Fonda zdravstvenog osiguranja RS, a nabavka ostalih lijekova u apotekama se obavlja na osnovu potreba i zahtjeva pacijenata", kaže Škrbić.
Dok u entitetskim ministarstvima tvrde da su zadovoljni snabdjevenošću lijekova u domaćim apotekama i zdravstvenim ustanovama, primjeri nekih pacijenata ipak pokazuju suprotno.
Iako se posljednjih godina, kada je u pitanju dostupnost lijekova, situacija u BiH poboljšala, što i sami pacijenti potvrđuju, neki od njih su ponekad ipak još suočeni s problemima, kako zbog visokih cijena neophodnih lijekova, tako i zbog nedostatka istih u zdravstvenim ustanovama i apotekama.