Kada u vrtićima nema mjesta, baka i djed su daleko i ne mogu da čuvaju unučiće, a mama i tata rade, bebisiterke su pravo rješenje.
Da su dadilje zaista potrebne mnogim roditeljima, bilo da im stalno ili povremeno čuvaju djecu, najbolje je pokazao Centar za kreativni rad sa djecom "Dobri medo" iz Banjaluke, koji je tokom pet mjeseci postojanja zaposlio dvadesetak bebisiterki.
Tatjana Kuruzović, izvršni direktor Centra za kreativni rad sa djecom "Dobri medo", navodi da je ovo udruženje građana najprije počelo da radi kao centar za kreativni rad sa djecom, ali sada je njegova osnovna ideja bebisiting.
"Naša osnovna djelatnost je zapošljavanje djevojaka i žena starosne dobi od 20 do 55 godina. One isključivo na adresi roditelja čuvaju djecu uzrasta od pet mjeseci do šest-sedam godina", kaže Kuruzovićeva.
Neke žene su se, dodaje, odmah odlučile za povremeno čuvanje djece, na nekoliko sati radnim danima, zavisno od potrebe roditelja, dok su druge zaposlene tokom čitavog mjeseca, svakim radnim danom, puno radno vrijeme.
Iako je starosna granica dadilja od 20 do 55 godina, kažu da su zbog velikog interesovanja starijih gospođa gornju granicu malo pomjerali.
"Gornju starosnu granicu smo pomjerali jer se te osobe smatraju psihički i fizički sposobnim da taj posao obavljaju, a imaju i iskustvo za to. S obzirom na to da sve osobe prolaze intervju s psihologom i obuku iz prve pomoći, koju drže instruktori pri Medicinskom fakultetu u Banjaluci, ukoliko se pokaže da su spremni mi im izlazimo u susret iako su malo stariji", govori Kuruzovićeva.
Sve žene koje trebaju da rade duži period prolaze i probni rad kod roditelja, koji traje četiri-pet dana po pola radnog vremena, a ako zadovolje kriterijume počinju da rade za stalno.
Takvih bebisiterki, kaže Kuruzovićeva, ima oko 20, dok je privremeno zaposleno dosta onih koje se stalno smjenjuju.
Iako, prema njenim riječima, među dadiljama ima diplomiranih pedagoga, psihologa, učiteljica u penziji i medicinskih sestara…
Roditelji se, navodi Kuruzovićeva, najčešće odlučuju za onu ženu koja ima najviše iskustva sa djecom, koja voli djecu i zna da radi s njima.
Kada se roditelji jave u Centar "Dobri medo" preporuči im se tri-četiri bebisiterke, a nakon razgovora sa kandidatkinjama bude odabrana ona koja najviše odgovara.
Do sada se, dodaju, nije dešavalo da se roditelji žale na dadilju ili traže da im preporuče drugu.
Što se tiče povremenog čuvanja djece, govori Kuruzovićeva, roditelji se uglavnom odlučuju za mlađe osobe, koje mogu da dolaze vikendom i u vrijeme koje roditeljima odgovara.
Mlađe bebisiterke, kako se do sada pokazalo, zapošljavaju roditelji koji imaju veću djecu, najčešće predškolskog uzrasta, dok brigu o bebama radije povjeravaju iskusnijim ženama.
Iako je ovaj centar već zaposlio puno žena kažu da su početkom nove školske godine ipak imali veću potražnju bebisiterki nego ponudu.
Kažu da je glavni razlog tome taj što u vrtićima nema mjesta, pa manju djecu, koja još ne idu u školu, nema ko da čuva dok su roditelji na poslu, a starija djeca u školskim klupama.
Čuvanje djece podrazumijeva i pripremanje obroka za mališane i brigu o njima, a dodatni kućni poslovi su stvar dogovora bebisiterke sa roditeljima.
Bebisiterke koje rade tokom cijelog mjeseca zarađuju od 250 do 350 KM, zavisno od dogovora, a za povremeno čuvanje postoji fiksna cijena.
"Što se tiče povremenog čuvanja djece dva sata koštaju 14 KM, tri 19 KM, a četiri koštaju 24 KM. Novac ide preko nas jer uzimamo određeni procenat", ističe Kuruzovićeva.
Banjalučanin Momir Širko, koji ima kćerkicu staru tri sedmice, upravo preko ove organizacije traži bebisiterku.
"Imam kćerkicu Sofiju, a pošto nema ko da je čuva jer moji i roditelji moje supruge rade, tražimo nekoga da provodi vrijeme sa bebom i sa suprugom. Nije nam važna starost i stepen obrazovanosti bebisiterke, samo da je neko ko ima iskustva sa djecom, jer je u pitanju novorođenče", navodi Širko.
Dvadesetpetogodišnja Jelena Kučuk, student farmacije, koja preko Centra "Dobri medo" povremeno čuva djecu kaže da je ovim poslom zadovoljna jer može da zaradi dobar džeparac.
"Sva djeca koju sam do sada čuvala bila su fina i nikada nije bilo problema. Jedino su malo kenjkava kada su im tu bake, onda stalno nešto izmišljaju i maze se, a kad su sami veoma su mirni", kaže Kučukova.
Neke bebisiterke ne traže posao preko ovog centra, već oglase daju preko novina.
Među njima je i šezdesetpetogodišnja Dušanka Radojčić, koja je dala oglas u novinama jer je u Centru "Dobri medo" nisu primili s obzirom na to da ima mnogo više godina nego što je dozvoljeno.
Da je veliko interesovanje za ovaj posao i u drugim gradovima najbolje pokazuju brojni oglasi u kojim žene iz svih krajeva RS nude ovakve usluge.
"Othranila sam svojih dvoje djece, a sada imam i unučiće. Pošto sam u penziji imam puno slobodnog vremena, pa sam preko poznanika već nekoliko puta čuvala djecu. Imam mnogo prijateljica koje bi to radile, ali teško je naći takve porodice jer ljudi nemaju povjerenja prema nekome koga ne poznaju i za koga niko ne garantuje", kaže Milka V. iz Bijeljine koja traži posao bebisitera.