PRIJEDOR - Daliborko Vukobrat (38), danas teško bolestan i na rubu egzistencije, koji je u prošlom ratu bio borac 65. jedinice Vojske RS, tvrdi da još nije uspio da ostvari bilo kakvo boračko i invalidsko pravo pa živi bez ikavih primanja.
Kaže da pored toga što je tri godine proveo na ratištu i ranjen je, još je i djete poginulog borca koji je stradao na frontu kod Sarajeva. Vukobrata, koji je rođen u Sanici, kod Ključa, a izbjegao sa porodicom i živi u prijedorskom naselju Vrbice, našli smo u teškim materijalnim uslovima. Kaže da su na osnovu pogibije oca on i majka krajem 1995. godine dobili stan u centru Prijedora iz kojeg je deložiran nakon njene smrti. Potom je on preko Boračke organizacije Prijedor, a na osnovu opet pogibije oca, dobio manji plac i sagradio kuću uz pomoć rodbine i prijatelja. Kuća nema krova i u njoj je hladno.
"Tražio sam svoja prava u Odjeljenju za boračka pitanja grada Prijedora i podnio sam zahtjev da bude dokazana moja invalidnost. Dobili su dokaz od bolnice iz Kasindola da sam bio primljen i ležao zbog ranjavanja u predjelu ekstremiteta i gornjeg dijela leđa. Nije, međutim, pisalo koliko sam dana tačno bio u bolnici, jer se tamo dogodila poplava i taj dio papira je propao. Zato mi iz tog odjeljenja nisu dali da odem pred ljekarsku komisiju i dobijem invalidninu", tvrdi Vukobrat.
U Ministarstvu rada i boračke-invalidske zaštite RS rekli su da Daliborka Vukobrata nemaju u evidenciji. Njega nema ni u registru grada Prijedora.
"On ne postoji u našem registru, već u registru opštine Ribnik. Mora doći da podnese zahtjev za prebacivanje dokumenata i on će biti u procesu da je ratni vojni invalid, a kada dokaže da je ranjen na ratištu samim tim će dokazati da je borac", rekao je Nenad Babić, stručni saradnik za vojne spiskove iz grada Prijedora.
Borka Đurić, stučni saradnik za boračka pitanja u opštini Ribnik, međutim, kazala nam je da niko iz grada Prijedora nije tražio njegovu dokumentaciju.
"Za vrijeme rata njegova dokumentacija je bila u rodnom mjestu Sanica, ali je nakon rata prebačena u našu opštinu. Grad Prijedor treba da podnese zahtjev i da bude prenesen karton iz naše opštine. Kod nas može da ostvari svoja prava i to treba doći na drugostepeni postupak u Ministarstvu", naglasila je Đurićeva.
Vukobrat govori da je već ranije tražio papire da promijeni prebivalište i ostvari prava, ali da mu je rečeno da mora da ide u Sarajevo.
"Kada sam tražio da mi prijave prebivalište i da grad Prijedor uzme moje papire iz Ribnika, rekli su mi da moram ići po papire u Sarajevo. Zapitao sam se odakle mi novac kada jedva sastavljam kraj s krajem", rekao je Vukobrat.
On priča da je pokušavao i da nađe zaposlenje pa se tako prijavio na konkurs "Elektrokrajine" Prijedor za mjesto elektrotehničara za koje je obrazovan, ali mu niko nije odgovorio. Čak mu kaže, nije pomogla ni Boračka organizacija Prijedor.
Kada smo pokucali na vrata Boračke organizacije, Zdravka Karlica, direktorica ove organizacije, nam je rekla da zna za njegov slučaj.
"On jeste dijete poginulog borca i javljao nam se više puta. Poznata nam je njegova situacija i kako se snalazio za preživljavanje. Zadnji naš razgovor je bio o zapošljavanju, ali nismo imali nikakve rezultate što se tiče njega. Lakše nam je zaposliti varioce i bravare, nego elektrotehničare. Nudila sam mu program samozapošljavanja koje je bilo 5.000, a sada 8.000 maraka", rekla je Karlica.
Vukobrat je kazao da je odbio taj novac jer se radi o vrsti kredita, a on nije bio siguran da će ga moći vraćati, već mu je bila želja da ostvari radno mjesto.
Karlica kaže da je nadležnom u prijedorskoj "Elektrokrajini" slala i pismene zahtjeve u vezi sa zapošljavanjem Vukobarata, ali da odgovor nije dobila.
Dalibor Pavić, direktor prijedorske "Elektrokrajine", tvrdi da navodi Zdravke Karlica nisu tačni i da nikakav konkurs nije postojao.
"Nikakav konkurs nije bio izdat u aprilu 2012. godine i stojim čvrsto iza te tvrdnje. Naravno da po svim zakonima djeca poginulih boraca imaju pravo prvenstva u konkursima, ukoliko ispunjavaju sve uslove", rekao je Pavić.