BANJALUKA - Proslava najradosnijeg hrišćanskog praznika svake godine s radošću okuplja porodicu, a tradicionalni običaj Vaskrsa je darivanje.
Kazale su ovo za "Nezavisne novine" članice banjalučkog Humanitarnog udruženja žena "Duga", koje su, kada smo ih posjetili, svojim spretnim rukama vezle torbice, a na nekim od njih su i izvezeni motivi zmijanjskog veza.
Planiraju da za najradosniji hrišćanski praznik korisnicima Doma penzionera u Banjaluci poklone čokoladna jaja u izvezlim torbicama.
Kako su nam rekle, tradiciju i običaje koji prate ovaj praznik su naučile od svojih majki, a teže ka tome da sve svoje znanje prenesu na svoju djecu.
"Najljepša tehnika za ukrašavanje jaja jeste tradicionalna tehnika bojenja jaja u lukovici, te šaranje raznim travama", kazale su one.
Banjalučanka Slađana Devura, jedna od članica Udruženja, ističe da su spremanje praznične trpeze, farbanje jaja u lukovici i darivanje običaji koje je naslijedila od svojih roditelja, a kako kaže, nastoji da svoje znanje prenese na svoju djecu.
Kako dodaje, praznike oplemenjuje darivanje, pružanje pomoći, ljubavi i poštovanja.
"Svako selo nosi svoje običaje, ali ono što sam naučila od svojih roditelja je da praznike ne treba gledati na materijalan način", kazala je Devura.
Njena koleginica Slobodanka Gašić ispričala nam je jedan neobičan običaj za vaskršnje jutro koji je bio neizostavan u njenom djetinjstvu. Naime, ovaj običaj korijene vuče iz Vojvodine, odakle je i njena mama.
"Na vaskršnje jutro smo ustajali vrlo rano, majka nas je umivala i oblačila nam je bijele košulje, nakon toga stariji su ostajali u kući i spremali doručak, a djeca bi dobijala stare kašike i šerpe, te bi trčala oko kuće i lupala, i na taj način smo tjerali loše uroke", priča ona.
Prema njenim riječima, kao mala nije znala zašto to radi, te koja je svrha toga, ali njima je to bilo zanimljivo.
Milka Guslov, jedna od članica, kazala je da pored tradicionalnog bojenja jaja lukovicom, od svoje majke je naučila i posebnu tehniku šaranja voskom.
"Najljepša jaja budu upravo ona koja su šarana voskom, a pored toga tu je šaranje roze cvjetićima, od kojih se dobije posebno plavoljubičasto jaje", kazala je Guslov.
Biljana Knežević rodom je iz Kotor Varoša, gdje i radi u osnovnoj školi kao školski pedagog. Kako nam je kazala, neke od običaja je naučila radeći u maloj seoskoj školi.
"Djeca su i te kako poznavala sve običaje. Kao početnik nisam znala mnogo o običajima, ali te okice, odnosno dječje rukice su me naučile mnogo toga. Oni su mene učili ono što su oni znali, a ja njih ono što oni nisu, te upravo za praznike glavni cilj je bio darivanje, a jedni drugima smo davali poklone koje smo ručno pravili", kazala je Kneževićeva.