Davor Ebner, pjevač, čiju je veliku popularnost, posebno kod ženskog spola, prekinuo rat, nedavno se ponovo pojavio na muzičkoj sceni s grupom "Regina", po kojoj ga pamte iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Tokom rata u izbjeglištu radio je poslove koji nisu povezeni s njegovim profesionalnim pozivom - muzikom. Ipak, nakon završetka rata i povratka u Bosnu i Hercegovinu vratio se muzici i postao član dva sarajevska benda `Punkt` i `Gruntibugli`. Međutim, ni u jednom od njih nije se dugo zadržao. Sasvim slučajno, 2005. godine Davor se opet okuplja sa svojim kolegama iz `Regine`, odlučuju da bend zajednički reanimiraju, te krajem prošle godinu objavljuju uspješan album pod nazivom `Sve mogu ja`.
RANO DJETINJSTVO
Davor je rođen 22. jula 1972. godine u Sarajevu. Bezbrižno je odrastao u skladnoj porodici austrijskog porijekla.
`Tata je inženjer šumarstva, a mama pravnik. Imao sam bezbrižno djetinjstvo, pogotovo sedamdesetih godina, kada su svi živjeli od kredita. Stara i stari su imali super plaću, ali doduše mali stan gdje sam s deset godina starijim bratom dijelio neku sobicu. Danas moj brat živi u Australiji`, priča Ebner.
Kaže da svoje djetinjstvo pamti po dvomjesečnim odmorima u mjestu Slano kod Dubrovnika gdje njegova porodica imala kuću.
`Djetinjstvo pamtim i po putovanjima kod familije u Beč. Moja porodica je uvijek bila skladna. Srednja klasa. Sjećam se da je mama bila stroga prema bratu. Šta znači stroga? Znalo se da poslije 19.15 časova, poslije crtanog filma, idemo na spavanje`, prisjeća se Ebner.
Interesantno je, kaže, što ga u djetinjstvu nikad nije zanimao muzički instrument. Bio je lijen da uči svirati, ali je bio odličan učenik tokom cijelog školovanja i osnovnog i srednjeg.
`Generalno, nisam strpljiv čovjek i ne mogu sjedjeti i vježbati neki instrument. To mi brzo dosadi`, objašnjava Ebner.
Sjeća se da je kao dječak maštao kako će jednog dana postati veterinar.
`To mi je bila životna želja. Mama je jedno vrijeme, prije nego što je završila fakultet, radila kao laborant na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Kao mali često sam odlazio u laboratoriju. Tamo je bilo bijelih miševa s kojima sam se igrao. Volio sam životinje. Zato sam jedno vrijeme uzgajao kanarince. Kada se njih deset nakotilo u kući stara je poludjela i morao sam ih pokloniti. Imao sam i žabu, sljepića, dva hrčka. Jedan hrčak se zvao Bono, a drugi Sizif. Nikad mi nisu dali da držim psa u stanu, kao i većina roditelja`, prisjeća se Ebner. Dodaje da se jedno vrijeme bavio i sportom:
`Igrao sam stoni tenis u klubu Bosna. To je trajalo godinu, dvije. Dobar sam bio. Ali me ni to nije dovoljno zanimalo, zato što sam morao vozariti do stadiona 'Koševo'`.
DANI NA ALIPAŠINOM POLJU
U vrijeme kada se Davor počeo zanimati sportom, porodica Ebner seli se u naselje Alipašino polje.
`Bio sam treći razred osnovne škole kada smo se preselili. Stari je dobio veliki stan. Do preseljenja smo živjeli na Socijalnom, iza kina 'Arena'. To mi je bio najljepši period djetinjstva. U isto vrijeme kada smo preselili, na Alipašino su se doseljavali i 'papci'. Činjenica je da su klinci sa kojima sam se družio na Alipašinom polju bili djeca seljaka. Iz grada sam došao na periferiju i morao sam se naučiti tući. To je bio zakon ulice, a za mene kulturološki šok. Za Alipašino važi ona socijalistička deviza: 'Kako što više ljudi strpati u manji prostor!?'. I cijelo tada neizgrađeno naselje bilo je prepuno blata`, priža Ebner.
Prva dva razreda osnovne škole išao je u OŠ `29. novembar` na Grbavici, a poslije selidbe u OŠ `Pavle Goranin`, a potom u novosagrađenu OŠ `Andrija Rašo`.
`Kada su sagradili moju školu u tom periodu bila je najmodernija u Sarajevu - od staklenih šibera i crvene cigle. Sjećam se da je u tom periodu vladala restrikcija struje, a nije bilo ni kafe, ni ulja ni šećera. Sve se kupovalo na bonove. Čak nije bilo ni čokolade već smo kupovali šećerne table. To je bila 1982. na 1983. godinu, a na Alipašino polje doselili smo se 1981. godine`, priča Ebner.
Kaže da nije dugo `izdržao` na Alipašinom polju, te se sa porodicom preselio nazad u grad.
KAD DAVOR POZIRA, `BITLSI` SE SLUŠAJU
`Upisao sam Srednju veterinarsku školu u Sarajevu, a 1991. godine Veterinarski fakultet. Tada sam se uveliko bavio muzikom. Tako da me veterina više nije privlačila. Sve se to desilo na nekako čudan način. Moj stariji brat imao je više od 600 muzičkih ploča. Odrastao sam uz muziku. Moj brat je slikao i često sam mu pozirao. U takvim situacijama tjerao sam ga da mi pušta muziku. Jer ako je htio da mu poziram, morao je puštati muziku kakvu ja želim. Peglao sam ga s 'Bitlsima'. Fasciniralo me je to što je moj brat imao sve njihove ploče. Znalo se da kad Davor pozira 'Bitlsi' se slušaju. U principu nismo imali ograničenja kada je u pitanju pop ili rok muzika`, prisjeća se Ebner.
OD `KONVOJA` DO `REGINE`
Kaže da je prvi koncert na koji je otišao bio koncert `Bijelog dugmeta`.
`Mislim da je to bio mart 1985. godine. Kada smo ušli u 'Skenderiju', bila je užasna gužva. Sjećam se da je moj brat Sale bio je sa svojom djevojkom, a sada suprugom. Sjećam da je ostalo nekoliko hiljada ljudi ispred koncertne dvorane. Ja sam uspio ući. Taj doagađja me je fascinirao`, priča Ebner. Za sebe kaže da je oduvijek imao sluha:
`Kao klinac sa djedom sam napravio demo snimak pjesme 'Zeko i potočić'. Shvatio sam da će muzika jednog dana biti moje zanimanje. Uvijek se pjevalo na dernecima i ja sam bio najglasniji. Uvijek sam urlao, a raja je komentarisala: 'Joj, svaka ti čast. Dobro pjevaš'. Sa Adnanom Kovazovićem, mojim dobrim prijateljem iz djetinjstva, pokušao sam da napravim bend 'Gloria'. Furali smo se na 'U2''.
Ipak, muzikom se ozbiljno počeo baviti 1987. godine kada je postao član sarajevske grupe `Konvoj`.
`Jednog dana slučajno sam na ulici sreo tipa koji se bavio muzikom. Tada su momci iz 'Konvoja' čiji je pjevač, mlađi Šaran, otišao u Keniju imali probu. Otišao sam sa njim na probu i postao član 'Konvoja'. Moja karijera u ovoj grupi trajala je dvije godine. Bili smo popularni na demo sceni zato što smo bili najmlađi, a i dobro smo svirali. Čak smo pobijedili smo na festivalu 'Nove nade, novi snage'`, priča Ebner.
A, nakon `Konvoja` pridružio se novoformiranoj grupi `Regina`.
`STALNO MI JE ZVONIO TELEFON`
`Na tadašnjoj sarajevskoj muzičkoj sceni pojavila se rupa. Tada smo mi uletjeli. Bili smo nešto novo. Bend sa novim zvukom na ovim prostorima. Uspjeli smo i izdali smo dva veoma uspješna albuma 'Regina' i 'Ljubav nije za nas'. Furali smo se na klasični 'mein strit pop'. Činjenica je da smo se razlikovali od mnogih tada popularnih bendova. Bili smo mladi, ali smo znali svirati. Kada smo postali popularni bilo je problema. Stalno mi je zvonio telefon. Starci su ludjeli. Non-stop nam je bio isključen telefon. Nismo ga smjeli uključiti, jer bi odmah zvonio. Eto, hvala bogu, i to je prošlo`, priča Ebner. Njegovu tada zvjezdanu karijeru u grupi `Regina` prekinuo je rat u BiH.
UMJESTO ZVIJEZDE - PERAČ PROZORA
`Početkom rata otišao sam u Njemačku. To je bilo vrijeme kada sam gledao kako preživjeti, a ne glumiti zvijezdu. Snalazio sam se kako sam znao i umio. Sam sam otišao kod ujaka. Ubrzo sam se preselio u Frankfurt kod prijatelja Samira Tufe, također Sarajlije. On me je spasio. Nisam imao gdje! Imao sam samo ruksak i sto maraka u džepu. Bilo je izbjegličkih peripetija`, kaže Davor.
Sjeća se da je u Njemačkoj za dnevnicu od 50 do 70 maraka prao auta, prozore, te radio u nekom seknd hend šopu.
`Prodavao sam odjeću. Također sam pazio da neko nešto ne ukrade. Učio sam jezik. Kasnije sam se zaposlio kao medicinski tehničar u staračkom domu. Tamo sam gulio jedno 3,5 godine. Naučio sam taj posao. Nikad ne znaš kad će ti zatrebati. Imam stare roditelje. Tako da mi to manje-više dobro dođe. To je težak posao koji te psihički i fizički uništi. Tri pacijenta su mi umrla na rukama. Nije ni za pohvaliti se.
Ali, bože moj, tada sam gledao samo kako da preživim. To mi je dosadilo. Ali mi je to ujedno bio i super period u životu. Imao sam mnogo prijatelja u Frankfurtu. Sreo sam ljude sa kojima sam se družio u Sarajevu. Tako da se naše prijateljstvo nije drastično prekidalo. Slavili smo sve vjerske praznike. Nedjeljom smo igrali lopte po parkovima te išli na koncerte. Na koncert 'U2' otišao sam 3. juna 1993. godine. To mi je bila želja. Samo da vidim, pa da umrem! Još četiri puta nakon tog koncerta sam ih odgledao. Posljednji put na njihovom koncertu bio sam prošle godine u Berlinu', priča Davor. Iz Frankfurta se ubrzo preselio u Istru.
ISTRA, PA OPET SARAJEVO
`U Istri sam se zajebavao. Imao sam neki tezgaroški bend. Trebali smo otići na brod u Finskoj da sviramo jer je bila dobra lova. Puklo je između nas. Personalni sukob i nakon toga, 1999. godine, vratio sam se u Sarajevo`.
U Sarajevu je Davor upisao Filozofski fakultet, Odsjek germanistika. Kaže, dobro mu je krenulo, ali ga je sistem rada spriječio da nastavi studije.
`Ma, možda sam malo i lijen! U ovim godinama ne mogu pamtiti kao s dvadeset. U stvari, mene nikad nije zanimala sintaksa njemačkog jezika koju sam morao položiti. Više me zanimala povijest Njemačke i Austrije. To sam razvaljivao. A sintaksa, nauka o rečenici, je klasično lupanje. Ne želim biti profesor njemačkog jezika. To mi nije furka. Furka mi je da naučim nešto o njemačkoj kulturi i jeziku`, priča Ebner.
Po povratku u rodni grad posvetio se i muzičkim projektima.
`Priključio sam se i rok grupi 'Punkt' sa kojima sam realizirao album 'Mjesto za nas'. Poslije 'Punkta' desio se još jedan projekat koji nosi naziv 'Davor Ebner i 'Gruntibugli'. Sa njima sam uradio jedan album 'Kako voljeti'. I onda opet 'Regina' s kojom promovišem novi album`, priča Ebner.
Objašnjava da se `Regina` nakon 15 godina muzičke pauze okupila sasvim slučajno.
`Nas je rat rastavio. Svi smo se razišli po bijelom svijetu. Iskreno sam mislio da se 'Regina' nikad neće ponovo desiti. Aco i ja smo mnogo o tome pričali. Svako je imao svoj život. Ali je činjenica da nas ljudi vežu za 'Reginu'. Uhvatili smo se u koštac s tim. Sjeli smo i pričali mnogo o tome. Kod nas nije bilo razmirica, bilo je ljutnje. Zašto Aco koristi ime benda koje sam mu ja dao? Nisu bile teške riječi jer nismo bili u stalnom kontaktu. Čuli smo se telefonom jednom godišnje i to je to. I prošle godine smo se sreli. Naš bubnjar je inicirao sastanka. Našli smo se i shvatili da bi bilo dobro da uradimo nešto s 'Reginom'. Prvo smo razmišljali o kompilaciji koja bi sadržavala neke dobre stvari s naša dva albuma. Htjeli smo samo da vidimo reakciju na taj naš projekat.
Ali kako smo startali sa snimanjem uradili smo novi album. Kad kažem novi album, mislim na stare pjesme s novim aranžmanima. Tako da se faktički sve to spontano desilo. I na kraju je ovo ispao veliki i kvalitetan projekat`, završava Ebner.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.