Banjalučanin Goran Delić, aktuelni interkontinentalni šampion svijeta u verziji Univerzalnog bokserskog savjeta, sa svakim novim uspjehom, koje je tokom posljednjih godina naprosto nizao, sticao je i sve više obaveza, ali se i pored svega toga njegov privatni život nije nimalo promijenio, kao ni on sam.
Najbolji bokser u Republici Srpskoj Goran Delić nije samo uspješan sportista, nego i veoma human i religiozan čovjek, uzoran otac i dobar prijatelj, koji svoje uspjehe mjeri dobim djelima koja je spreman da učini za druge ljude.
Kao i svaki porodični čovjek, tako i Delić, vrijeme najviše voli da provodi sa svojim osmogodišnjim kćerkicama, blizankama Anom i Marijom i suprugom Bobom.
"Najljepši dio dana mi je veče, kada se umoran vratim sa treninga, a kada je vrijeme da kćerkice idu na spavanje, pa obično s njima, uz njihove priče, provodim ostatak dana", priča Delić.
Dan počinje rano ujutru kašičicom meda i proteinima, a na spavanje odlazi oko 23 sata.
"Obično ustajem ujutru oko pola osam. Imam običaj da prvo odem negdje na kafu, gdje pročitam novine, prvo sportsku rubriku, a onda ostalo. Kada se vratim s kafe, poslije doručka, ukoliko ujutro nemam trening, vrijeme do ručka obično provodim s Anom i Marijom. Zajedno prošetamo, gledamo TV i kada Boba dođe s posla, onda pravimo planove za ostatak dana", priča Goran.
Priznaje da nema naviku da supruzi pomaže u kućnim obavezama, ali da ipak umije da spremi doručak kćerkicama, kada tu nije Boba.
Odrastanje kod bake i djeda
Oni koji dobro poznaju Gorana, znaju da je danas pravo bogatstvo imati prijatelja poput njega. Spreman je u svakom momentu drugima izaći u susret i pomoći ljudima u nevolji, što je do sada, tvrde oni koji ga poznaju, pokazao mnogo puta.
Pred Novu godinu, Goran je mnoštvom poklona obradovao mališane u Dječjem domu "Rada Vranješević", a jednoj višečlanoj siromašnoj porodici u Banjaluci za Božić je priredio bogatu božićnu trpezu.
"Znam kako se moja djeca obraduju poklonima, a tako je i sa drugom djecom, zbog toga sam želio da ih na neki način razveselim. Drago mi je kada mogu da učinim nešto dobro za druge ljude, da im pomognem, jer i meni drugi ljudi pomažu", priča Goran.
Svoje djetinjstvo Goran je proveo sa bakom i djedom, za koje je bio jako vezan i od kojih je mnogo naučio o vjeri. Iako je rođen u Njemačkoj, gdje je svake godine odlazio kod roditelja na raspust, nikada nije poželio da živi tamo ili u nekoj drugoj stranoj zemlji. Još kao mala beba počeo je da živi sa bakom i djedom u Laktašima, gdje i danas živi sa svojom porodicom.
"Dok sam bio mali, išao sam na raspuste u Njemačku kod roditelja, ali sam brojao dane kada ću se vratiti kući. Nikada nisam poželio da ostanem tamo, veoma sam vezan za ovo područje. Iako mislim da bi sva djeca trebalo da odrastaju uz svoje roditelje, imao sam srećno djetinjstvo uz baku i djeda. Oni su prije nekoliko godina umrli, ali i dan-danas oni žive u meni. I nakon ovog uspjeha otišao sam na groblje, jer znam da njima dugujem mnogo", kaže Goran.
Kao dječak maštao je da bude golman, a boks je počeo da trenira sa prijateljima, kada je imao 14 godina.
"Volio sam fudbal i danas u slobodno vrijeme često igram fudbal sa drugovima. U to vrijeme apsolutno nisam imao nikakva interesovanja za boks i tako sa nekih 14 godina, moji drugovi su krenuli da treniraju boks i sa njima sam počeo i ja. Meni lično je bila velika čast da budem registrovan i nastupam za 'Slaviju', za prvi tim", priča Goran, dodajući da mu je oduvijek bila želja da napravi dobar rezultat iza sebe.
Zbog povrede tetive na šaci, tri godine je pauzirao sa treninzima.
"Kada sam se vratio, odlučio sam da se počnem profesionalno baviti boksom i, kako kažu, stepenica po stepenica, danas, hvala Bogu, imam rezultate iza sebe", kaže Goran.
Treninzi na Kozari
Goran obično trenira dva puta dnevno po sat i po vremena, sa svojim prijateljem Draženkom Ninićem.
"Na Kozari imam idealne uslove, gore sam kao kod kuće. Poslije ovog meča odmarao sam se oko dvadeset dana, a ako budem imao meč krajem marta i početkom aprila, počeću da treniram dva puta dnevno. Nakon treninga, obično imam nekih svojih obaveza po gradu, a nakon toga sam s porodicom", priča Goran.
U slobodno vrijeme voli da čita knjige, gleda filmove i da se druži s prijateljima.
Zbog obaveza prema sportu, a i privatno, Goran Delić često putuje u inostranstvo.
"Prošle godine u martu sam imao meč u Španiji, u Madridu, gdje sam i dobio ponudu da ostanem da potpišem ugovor, ali nisam pristao. Često, kada imam priliku, otputujem do Beča, gdje obično kupujem opremu i odjeću. Dok sam na pripremama i imam mečeve, dosta sam odvojen od porodice", priča Goran, dodajući da mu tada porodica veoma nedostaje, ali da je to cijena uspjeha koju mora da plati.
Poslije posljednjeg meča, kada je pred 2.000 gledalaca pobijedio Francuza Nabila Nacijanija i osvojio titulu interkontinentalnog šampiona svijeta u verziji Univerzalnog bokserskog savjeta, Delić je dobio nekoliko ponuda da potpiše ugovore u Njemačkoj.
"Zbog toga uskoro putujem tamo da vidim o čemu se radi. U nastavku karijere treba jednom u šest mjeseci da branim pojas, u suprotnom Federacija povlači taj pojas i gubim titulu. To su moje obaveze trenutno. Ante Josipović je moj promoter i namjeravamo da organizujemo jedan meč sa Stipom Drvišem, koji je u samom vrhu profesiolanog boksa", kaže Goran.
Zahvalio je premijeru RS Miloradu Dodiku zbog finansijske podrške za nedavni meč, koji je rezultirao velikim uspjehom banjalučkog boksera.
Vino samo za praznike
Kako je Goran pobožan čovjek, najradije čita djela vladike Nikolaja Velimirovića, a kada je nedavno bio u posjeti arhimandritu Gavrilu, igumanu manastira Lepavina, dok je bio na liječenju u banji "Mlječanici", od njega je dobio na poklon film "Ostrvo", koji govori o ruskim monasima i za koji kaže da je jedan od najboljih filmova koje je u skorije vrijeme gledao. "Djevojka od milion dolara", film je koji bi mogao gledati više puta.
Tokom ljeta, s porodicom i društvom, Delić rado odlazi na Mrakovicu, jer obožava prirodu i šumu. Takođe, voli i životinje, ali kako živi u stanu, nema kućnog ljubimca, pa zbog toga ima namjeru da nekada u budućnosti na selu napravi brvnaru.
U gradu najčešće odsijeda u "Citadeli" i kafe-baru AB. Ovog ljeta s porodicom planira da otputuje u Grčku, gdje bi obišao mnoge manastire.
Kaže da, osim boksa, nema interesovanja za druga zanimanja, pa ne zna čim bi se bavio da nije bokser.
"Vjerovatno bi radio neki običan posao, koji podrazumijeva radno vrijeme. Možda bi mi bilo teško, jer sam zadnjih godina naučio na potpuno durgačiji tempo života i slobodu koja se podrazumijeva u sportu", kaže Goran.
Ipak, sportski život zahtijeva mnoga odricanja i zdrav život, kakvog se Goran mora pridržavati. Pravilna ishrana je jedan od uslova bavljenja sportom, a kako je on veliki ljubitelj hrane, nekada mora da odoli mnogim specijalitetima.
"Kada je Božić ili Nova godina, popijem koju čašu vina, ali hrana predstavlja problem. Treba mnogo da obraćamo pažnju na hranu, da unosimo mnogo vitamina, minerala i proteina, da izbjegavamo brzu hranu", priča Goran dodajući da voli morske plodove, dobre salate, piletinu i ribu.
Goran za sebe kaže da nije čovjek koji voli da planira, jer se u životu uvijek više dešavaju nepredviđeni događaji nego isplanirani. Na kraju ističe da bi volio jednog dana na nekoga da prenese sve što je naučio u ovom sportu.
Lična karta
Datum rođenja: 14. novembar 1973. godine
Horoskopski znak: Škorpija
Mjesto rođenja: Njemačka, Mele
Hobi: Fudbal, plivanje, šetnje
Zanimanje: Profesionalni bokser
Bračno stanje: Oženjen
Obrazovanje: Ugostiteljska škola, turistički smjer