Društvo

Demineri koji se ne žale na svoj posao

Demineri koji se ne žale na svoj posao
Demineri koji se ne žale na svoj posao
Davud Muminović

Oni dnevno "deminiraju" između 1.000 i 1.500 metara kvadratnih prostora. Kada pronađu minu i tako nekom možda spase život, za nagradu dobiju lopticu da se s njom malo poigraju. Nikada ne griješe i ne žale se na svoj posao.

Više od stotinu ovakvih deminerskih pasa, koji su u posljednjih pet godina trenirani u Centru za obuku pasa za otkrivanjne mina u jugoistočnoj Evropi smještenom kod Konjica, trenutno je angažovano na čišćenju minskih polja širom svijeta.

Treneri u Centru ponosno ističu da su njihovi "pitomci" do sada deminirali na milione metara kvadratnih te da nikada nisu imali problema niti eventualnih propusta nakon što su psi potvrdili da je teren čist od mina.

Donacijom američkog Stejt depertmenta na nekadašnjem prostoru Centra teritorijalne odbrane u naselju Borci, desetak kilometara udaljenom od Konjica, otvoren je centar za obuku ovih pasa.

U Centru za obuku pasa za deminiranje zaposleno je 19 osoba. Među njima su dvojica profesionalnih trenera pasa i šest vodiča pasa.

"Ovaj centar je otvoren jer je BiH jedno od najugroženijih područja od minskih polja. Za ovih pet godina otkako postojimo obučili smo više od stotinu pasa za deminiranje. Kasnije smo radili i druge specijalističke treninge tako da smo obučili isto toliko pasa za otkrivanje eksploziva, droge ili patrolnih policijskih pasa. Psi koje smo mi trenirali nisu radili samo u BiH. Naši psi su prisutni u svim zemljama u regionu, ali i u Iraku, Avganistanu, Libanu, Azerbejdžanu", kaže Nermin Hadžimujagić, direktor Centra za obuku pasa za otkrivanje mina.

Obučavaju marljive pse, a ne ljepotane

Hadžimujagić ističe da je jedan od pasa koji su obučavani u Borcima kod Konjica "zaposlen" kao policijski pas i u sjedištu Stejt departmenta u Vašingtonu.

Specijalistička obuka pasa za deminiranje traje najmanje šest mjeseci. To je komplikovan proces u kojom ne smije biti greške. Za deminerske pse biraju se najbolji primjerci njemačkog i belgijskog ovčara, dok su za otkrivanje droge najpoželjniji labradori.

"Kada pas dođe, prvo trebamo prepoznati da li ima radnu ili izložbenu liniju. Tražimo pravi karakter pasa. Nama ne trebaju ljepotani već oni koji će raditi naporno i vrijedno. Jedna od osnovnih stvari kod 'zelenih' pasa, kako mi zovemo pse prije otpočinjana treninga, jeste test s lopticom. Ukoliko su ravnodušni prema loptici, teško da će od njih biti dobar pas. Loptica je ovim psima sve. Dresiramo ih tako da za svaki uspješno obavljeni posao nakon njega dobiju lopticu", objašnjava Amer Skenderagić, jedan od dvojice trenera pasa u Centru na Borcima.

Kada se utvrdi da psi imaju sve predispozicije, da imaju izražene radne navike, da se dobro slažu sa ljudima, da se više oslanjaju na njuh nego vid, tek tada počinje višemjesečni trening.

Deminerski psi koštaju oko 20.000 dolara

"Za pse kažu da imaju i do 5.000 puta razvijenije čulo njuha nego ljudi. Naš zadatak je da to čulo iskoristimo na pravi način i da pse naučimo kako da nam 'kažu' da su pronašli traženi objekat, bilo da se radi o mini, drogi ili eksplozivu", ističe Skenderagić.

Iako je trening izuzetno ozbiljan i temeljit, dešava se da psi koji su se pokazali kao izuzetno dobri zakažu na terenu.

"I pas je živo biće. Imali smo slučajeva da je pas najbolji na treningu, ali taj pas dođe prvi put s policijom u diskoteku i jednostavno se izgubi i trokira. To su živa bića i sa njima treba pažljivo", kaže Amer Skenderagić.

Nakon što završe obuku za otkrivanje mina ovakavi psi na svjetskom tržištu koštaju oko 20.000 američkih dolara.

"Deminiranje metra kvadratnog košta 45 feninga. Obučeni psi dnevno očiste najmanje 1.000 kvadrata. Računica je jasna. Ovi psi sami sebe isplate za izuzetno kratko vrijeme", dodaje Skenderagić.

Vodiči su jedna od najvažnijih karika za dobru dresuru ovih pasa. Deminerski pas obično cijelu svoju karijeru, koja traje osam ili devet godina, provede samo s jednim vodičem.

"Prilikom spajanja psa i vodiča gledamo karakterne osobine i jednog i drugog. Ne možeš hiperaktivnog psa staviti sa sličnim vodičem. Obično ovdje idu rezličitosti. Da jedan drugog nadopunjuju", objašnjava Skenderagić.

Vodič se mora prilagoditi svom "partneru"

Luka, koji u Centru na Borcima radi kao vodič pasa, kaže da se on sa svojim ljubimcem poznaje kao s najboljim kolegom.

"Ne može se ovaj posao raditi bez ljubavi. Ko me gleda sa strane, nekad vjerovatno pomisli da sam smiješan. Pas je živo biće i tako ga je potrebno i posmatrati. Nekad je loše volje ili je bolestan i mora se čovjek prilagoditi i njemu. Zajedno radimo na deminiranju i moramo jedni druge poznavati da ne bi došlo do tragedije", rekao je Luka iz Stoca.

Tokom jednog radnog dana deminerski psi pregledaju između 1.000 i 1.500 metara kvadratnih, a "obični" deminer s pipaljkom u idealnim uslovima dnevno može pregledati oko 70 metara kvadratnih.

Luka i njegov pas su nam demonstrirali kako protiče deminiranje. Na dugom povezu Luka svog psa pušta u boks, za kojeg se sumnja da u njemu ima mina. Pas njuši i kada naiđe na minu, samo sjedne na to mjesto. Kada pas detektuje minu, u minsko polje ulaze demineri koji detaljno čiste to područje.

"Poenta pasa deminera jeste da 'suze' minsko polje. Kad se sumnja da područje od nekoliko hektara ima mina, onda psi nađu tih možda stotinak kvadrata koji su zaista minirani. Ovo nije baš rizično kao pravi demineri. Koliko je nama poznato, u zadnjih deset godina u svijetu je bio samo jedan slučaj da je deminerski pas stradao. No, rizik uvijek postoji", dodao je Luka.

Najčitanije