DERVENTA - Osamnaestogodišnja Isidora Čečavac, učenica četvrtog razreda Gimnazije, računarsko-informatičkog smjera Srednjoškolskog centra "Mihajlo Pupin" u Derventi, u slobodno vrijeme voli da pjeva, čita, bavi se snimanjem muzike, aktivna je u školi u raznim projektima, ali za razliku od svojih vršnjaka vodi i jednu veliku bitku, možda i onu najtežu, a to je bitka sa mislima i opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OKP).
Kako ova mlada djevojka ističe za "Nezavisne novine", odlučila je da svoju borbu pretoči u pisanu riječ, te je tako nastala njena knjiga "Moj put borbe sa OKP-om".
"Ovo je zasad prvobitni naslov, ali će vjerovatno doći do promjene. Ako sve bude po planu, knjiga bi trebalo da bude gotova krajem maja ili do sredine juna", priča Isidora i napominje da je prije nekoliko godina shvatila da ima problem, i to kada je njeno stanje počelo da joj otežava život. Prvi simptomi su bili učestalo pranje ruku više puta na dan, praćeni mučnim mislima.
"Ja opsesivno-kompulzivni poremećaj ne osjećam kao zdravstveni problem. Za mene je on stvarnost većeg broja ljudi, jer mnogo osoba ima OPK u manjoj ili većoj mjeri. Svako ima borbu sa vlastitim mislima i to nije ništa novo, a problem je u tome što to krijemo. Bacamo stvari pod tepih jer nas je sramota da priznamo da imamo problem i svoje svakodnevne borbe. I sama znam koliko je teško izaći na kraj sa vlastitim mislima, koliko misli nekad mogu da nas muče, da nam otežavaju život i koliko ima ljudi koji pate zbog toga, ne znajući način kako da se izbore s tim", priča Isidora.
Kako je istakla, odlučila je da progovori u javnosti o ovome, ne da sebe promoviše, nego da otkrije istinu koju mnogi ne žele da priznaju, a to je, kako je naglasila, da niko nije savršen.
"Željela sam na ovaj način da iznesem svoje iskustvo u nadi da će moja knjiga pomoći nekome ko se našao u sličnoj situaciji, da prihvati činjenicu da ima problem i da se nauči boriti s tim. Izlaz postoji, ali je potrebno mnogo truda i napora, jer to se ne može postići preko noći", objašnjava Isidora.
Prema njenim riječima, opsesivno-kompulzivni poremećaj je borba sa mislima, sa kompulzijama, da ih ne uradite, ali prije svega je to borba sa samim sobom.
"U početku sam mislila da radim nešto dobro za sebe, ali kasnije sam shvatila da se to okrenulo protiv mene. U razgovoru sa duhovnim licem rečeno mi je da vjerovatno imam OKP. Do tada nisam ni znala šta to znači, a kada sam saznala krenula sam da istražujem više o tome. Moj način borbe bio je duhovne prirode i tako sam željela da ostane, međutim, po nagovoru drugih pristala sam na stručnu pomoć, a to se desilo nekoliko sedmica nakon saznanja da imam opsesivno-kompulzivni poremećaj", prisjeća se Isidora i napominje da su joj roditelji i sestra najveća podrška.
"Ovaj problem je mnogo zastupljeniji nego što mi mislimo, ali o njemu se jako malo govori i smatram da je naše mentalno zdravlje ugroženo. Mene OKP sada ne ograničava u svakodnevnim aktivnostima i nadam se da će tako i ostati. Jedino što osjećam je umor nakon dugotrajne borbe. Naravno, opuštaju me muzika i razgovor sa članovima porodice koji su tu uvijek da me saslušaju i to je za mene odličan vid terapije", kaže ona.
Ističe da ima punu podršku prijatelja, koji su bili iznenađeni jer nisu na njoj primijetili da vodi borbu s ovim poremećajem.
"Moram da kažem da su me i profesori i cijela škola podržali i hvala im na tome. Pozivam i institucije da se kolektivno i više posvetimo očuvanju mentalnog zdravlja i da više govorimo o ovakvim temama. Apelovala bih na Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske da sugeriše školama da se na časovima govori o mentalnim problemima da bismo pomogli mladima. Velika pomoć bi u tome bila i predmet koji bi se bavio zaštitom mentalnog zdravlja, a nadam se da smo dovoljno svjesni ozbiljnosti problema. Ne smijemo se više praviti slijepi i mislim da je došlo vrijeme da konačno otvorimo oči", zaključila je Isidora.
Gordana Asentić, direktorica Srednjoškolskog centra "Mihajlo Pupin", kazala je za "Nezavisne novine" da je Isidora nedavno u okviru "Projekta sedmica" održala pretpromociju knjige u školi i da je progovorila o problemima sa kojima se borila u toku svog odrastanja.
"Njena otvorenost, elokvencija, srdačnost i spremnost da pomogne drugima, sve nas, učenike i nastavnike, ostavila je bez teksta. Smatramo da će ovakav pristup i otvoreni razgovor pomoći mnogim mladim ljudima koji odrastaju u teškim vremenima, često bombardovani štetnim sadržajima po njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Takođe, ovo je poruka svima nama da više vodimo računa o našem mentalnom zdravlju i ponosni smo na našu Isidoru", kazala je Asentićeva.
Aleksandar Milić, banjalučki psiholog, objašnjava za "Nezavisne" da je opsesivno-kompulzivni poremećaj stanje mentalnog zdravlja, poznato i kao prinudne misli, i da kod osoba koje pate od ovog poremećaja izaziva opsesivne misli i ponavljajuće kompulzivne fizičke ili mentalne radnje koje prelaze u strepnju i panični strah.
"Ta obuzetost mislima koje su jako netrpeljive, nezgodne, zamaraju i pate prelaze u kompulzije i irealnost, koja muči ljude i to nije izolovani segment niti simptom. To je sastavni dio anksioznosti koji dovodi do pada vitalne i emocionalne snage i do poremećaja fizioloških procesa, te čovjek ima osjećaj da je obolio od nečega. Većina pacijenata koji su meni dostupni imaju sve te simptome: strepnju, patnju, strah i prinudne misli", objasnio je Milić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.