Zapaljenja dimnjaka u stambenim objektima tokom hladnih dana česta su pojava, tvrde u vatrogasnim jedinicama širom BiH i apeluju da građani dimnjake čiste nekoliko puta godišnje.
Dimnjačari, s druge strane, kažu da je njihov posao u izumiranju, jer se građani sve rjeđe odlučuju očistiti dimnjake u kućama i stanovima, čime, naglašavaju, ugrožavaju svoju sigurnost.
U vatrogasnim jedinicama kažu da je broj intervencija usljed zapaljenja dimnjaka tokom jeseni i zime veliki, i tvrde da bi takvo stanje bilo u značajnoj mjeri ublaženo kada bi održavanje dimnjaka bilo češće, a njihova izgradnja kvalitetnija.
Apeluju na građane da, zbog njihove sigurnosti, dimnjačare angažuju i po nekoliko puta godišnje, jer je preventiva, kako kažu, najbolji način da se spriječi tragedija.
Većina građana su međutim, kako tvrde, neodgovorni, pa dimnjake čiste rijetko ili gotovo nikada. Zbog toga u vatrogasnim jedinicama bilježe zabrinjavajuće veliki broj intervencija zbog požara, koji se često prošire i na krovnu konstrukciju ili cijeli objekat.
Apel vatrogasaca: Marinko Dudić, komandir Vatrogasne jedinice Novi Grad, kaže da svake godine u zimskom periodu bilježe ogroman broj požara zbog zapaljenja dimnjaka. Tako su u prvih 20 dana u oktobru, u toj vatrogasnoj jedinici imali čak sedam intervencija na gašenju ove vrste požara.
"Ljudi su needukovani, dimnjake ponekad ne čiste i po 20 godina, mada se preporučuje da se oni čiste svakih mjesec do dva. Moramo upozoriti građane da zapaljenje dimnjaka ponekad može dovesti i do katastrofalnih posljednica, pogotovo u stambenim zgradama koje su stare, a dimnjaci nekvalitetno izgrađeni. Nečišćenje dimnjaka bilježimo kao glavni uzrok ovakvih požara", objasnio je Dudić.
Komandir Vatrogasne jedinice Mrkonjić Grad, Željko Laketić, takođe, kaže da stoji činjenica da pojedini vlasnici kuća dimnjake ne čiste po 20 godina. Apeluje na građane da to, u zavisnosti od toga koliko često lože vatru, čine nekoliko puta godišnje.
"Građani svoju sigurnost prepuštaju slučaju. Dođe nekoliko puta do samozapaljenja, što dovodi do podizanja temperature veće od 1.000 stepeni Celzijusovih. Zbog toga vatrootporni materijali od kojih su dimnjaci izrađeni, više nemaju svoju funkciju, i izbija požar. Čišćenje bi trebalo često praktikovati, po principu: što češće, to bolje. To je najefikasniji način preventive od požara zbog zapaljenja dimnjaka, koji mogu biti veoma opasni", kaže Laketić.
Dimnjačarstvo na izumiranju: O koliko alarmantnom problemu je riječ, govori i podatak da u brojnim bh. gradovima ne postoji preduzeće koje je specijalizovano za održavanje dimnjaka.
U većini tih gradova, ipak rade dimnjačari, ali oni tvrde da ih malo ko zove.
Nikola Bogut, dimnjačar iz Banjaluke, koji se ovim poslom bavi nekoliko decenija, svjedoči da situacija, kada je u pitanju ta djelatnost, nikada nije bila gora.
On podsjeća da je ranije zakonom bilo propisano da se dimnjaci moraju čistiti jednom mjesečno. Bogut tvrdi da ima kuća u kojima dimnjak nije očišćen i po više decenija.
"Kada odem na teren, nerijetko zateknem katastrofalnu situaciju. Dimnjak bude pun smole i drugih sagorjelih sirovina, koje su se tu nagomilavali godinama. Suvišno je i govoriti koliko to može biti opasno. Tako dugo nečišćen dimnjak predstavlja opasnost po sigurnost ljudi koji tu žive, ali se požar može proširiti i na susjedne objekte. O tome, izgleda, više niko ne vodi računa", kaže Bogut.
On ističe da bi građani trebalo da znaju da je "bolje spriječiti nego liječiti".
"Građani izgleda razmišljaju od danas do sutra, i ne misle na ono šta bi se sve moglo dogoditi zbog njihove neodgovornosti. Bolje bi im bilo da zovu dimnjačare, nego da, kada dođe do požara, moraju angažovati vatrogasce", ističe Bogut.
Da građani rijetko pozivaju dimnjačare svjedoče i u servisima za informisanje o telefonskim brojevima. Tako su u "Halo centru" "Pošta Srpske" rekli da je broj osoba koje traže broj telefona dimnjačara zanemarljiv u poređenju sa drugim traženim brojevima.
Zagađujuće materije: Zapušteni i dotrajali dimnjaci, osim do požara, mogu dovesti i do trovanja ugljen-monoksidom.
Ekolozi upozoravaju da, pored direktne opasnosti od požara, zapušen dimnjak može biti opasan i zbog supstanci koje zbog neodržavanja izbacuje u većoj količini.
Advija Đonlić, stručni saradnik za zaštitu ekologije u Centru za ekologiju i energiju iz Tuzle, kaže da zapušteni dimnjaci izdvajaju više zagađujućih materija i imaju veći štetni uticaj na okolinu jer, kako ističe, dolazi do nepotpunog sagorijevanja goriva i izdvajanja većih količina ugljen-monoksida, sumpor- dioksida i čađi.
"Ako su prljavi i začepljeni, dimnjaci stvaraju probleme. Nakupi se smola i čađ, što često prouzrokuje požar. Dešava se i to da građani sami pokušavaju da očiste dimnjake, što opet na kraju nije dobro, jer nemaju adekvatnu opremu da to urade kako treba", upozorava Đonlićeva.
Ona dodaje da je ugljen-monoksid, koji se u većim količinama izdvaja kada su dimnjaci zapušteni, veoma opasan.
Udisanjem, kako kaže Đonlićeva, ulazi u krv, veže se za hemoglobin, te sprečava prenos kiseonika iz pluća u ćelije. Ističe da udisanje većih koncentracija ugljen-monoksida uzrokuje smrt.
"Podmukla" trovanja: Ljekari navode da se trovanje ugljen-monoksidom najčešće dešava u toku požara ili u zimskom periodu kod neispravnih dimnjaka ili grejnih tijela. Upozoravaju da je riječ o gasu bez boje, mirisa i okusa, tako da su trovanja "podmukla".
"Kada je ugljen-monoksid prisutan u vazduhu u manjim koncentracijama, kod otrovanog se javlja glavobolja i osjećaj umora. Veće koncentracije dovode do konfuzije, uznemirenosti, ubrzanog disanja, lupanja srca, preznojavanja i konačno do gubitka svijesti", kaže Dušica Stanković, stručni saradnik za odnose s javnošću Doma zdravlja u Banjaluci.
Objašnjava da je riječ o gasu koji se veže za hemoglobin, bjelančevinu u krvi, koja prenosi kiseonik, tako da otrovana osoba pati od nedostatka kiseonika.
Ugljen-monoksid koji se u velikim količinama nalazi u dimu pored depresivnog djelovanja na transport kiseonika ima i direktno toksično djelovanje na srce. Ako zbog neispravnosti dimnjaka osoba udahne velike količine tog gasa, posljedice mogu biti jako opasne.
"U slučaju sumnje na trovanje, zatrovanog bi trebalo hitno evakuisati iz ugrožene sredine, vodeći računa o sopstvenoj sigurnosti. Ako je pacijent bez svijesti, odmah bi trebalo pozvati hitnu pomoć radi što hitnijeg davanja kisika", savjetuje Stankovićeva.
Ona dodaje da, ako je pacijent svjestan, a sumnja se na udisanje ugljen-monoksida, potrebno je potražiti ljekarsku pomoć radi procjene stanja kardiovaskularnog sistema.
Kada pozvati dimnjačara: Potencijalnu tragediju moguće je spriječiti učestalim čišćenjem dimnjaka. Stručnjaci kažu da postoji niz parametara koji ukazuju na to da je zadnji čas da se pozove stručna osoba za njihovo održavanje.
"Osim što bi dimnjačara trebalo angažovati zbog redovnog, periodičnog čišćenja, potrebno je da ga pozovete i kada dimnjak dobro ne vuče, kada se iz njega osjeti neugodan miris, ako se u njemu urušava materijal, ili ako dođe do provlaživanja dimnjaka, kažu stručnjaci.
Dimnjačara bi trebalo pozvati i prije priključivanja novog potrošača na korišteni, ali i prije priključivanja potrošača na nekorišteni dimnjak.
Savjetuje se da se dimnjačar pozove i pri namjeri promjene ložišta ili vrste goriva.