Dirk Rajnerman, šef Misije Svjetske banke za BiH na odlasku, poslije tri i po godine rada cijeni da vlade pogrešno upravljaju javnim novcem koji bi se u postojećim količinama mogao kvalitetnije rasporediti. Napominje da je Svjetska banka u BiH ostvarila dobre rezultate u oblasti infrastrukture, ali nedovoljno u oblasti reforme javne uprave.
NN: Najavili ste novi plan aktivnosti za predstojeće četiri godine. Šta taj plan podrazumijeva?
RAJNERMAN: Do sada smo u BiH uložili 1,1 milijardu dolara i postigli odlične rezultate u infrastrukturi, bankarstvu, energetskom sektoru, a ono gdje nismo baš bili uspješni jeste pružanje podrške vlastima u strukturalnim reformama i zbog toga smo prošle godine otkazali tri kredita. Sada se moramo malo zaustaviti i napraviti korak natrag pa prepustiti vladama da odluče šta žele. Moramo razgovarati s vladama i vidjeti kakvu podršku one žele od nas. Mi imamo neke ideje, ali želimo da vlade kažu šta žele.
NN: Već ste ranije izjavili da ćete podržati gradnju koridora 5c, a da li planirate ulaganja i u neke druge projekte u BiH?
RAJNERMAN: Ako vlade žele našu podršku, uključujući i infrastrukturne projekte kao što je koridor 5c, mi ćemo to rado podržati. No, kada je riječ o koridoru 5c ono što smo rekli svim vladama jeste da je to regionalni projekat, ne samo projekat BiH ili entiteta. Mađarska, Hrvatska i druge zemlje u regiji će imati koristi od ovog panevropskog putnog i željezničkog koridora isto kao i građani BiH i zbog toga i oni moraju biti uključeni u planiranje ovog projekta od prvog dana. Nadalje, u BiH je ovaj projekat jako skup zbog geografije, jedinična cijena po kilometru je jako visoka i procjenjujemo da će to biti između 25 i 30 odsto GDP-a, oko tri milijarde eura. Dakle, ovo je velika stvar i ne može se finansirati iz poreza, a ne bi ni trebalo. U taj projekat se mora uključiti privatni sektor, koncesije i drugi izvori. Druga važna stvar je da se, pošto je ovo regionalni projekat, treba uključiti i privatni sektor i na kraju, zbog obima prometa, mora se raditi na transparentan način putem međunarodnih tendera. Postoje zemlje gdje su infrastrukturni projekti bili mnogo skuplji jer su sa izvođačima radova vođeni bilateralni pregovori i sada - poreski obveznici su platili mnogo veću cijenu gradnje, a korisnici plaćaju mnogo više cestarine i na kraju obični ljudi trpe posljedice nekonkurentnih procesa. Dakle, ako vlade kažu da žele to uraditi i da žele našu pomoć i da će ispoštovati naše principe, Svjetska banka je spremna pomoći ovaj projekat na značajan način. Mi možemo okupiti sve elemente potrebne da se ovaj projekat uradi na pravi način, ali to možemo samo ako se stvarima pristupi na pravi način.
NN: Da li to znači da će u narednom periodu Svjetska banka čekati domaće vlasti ili ćete, ipak, davati neke sugestije temeljene na onom šta ste spremni podržati?
RAJNERMAN: To će u svakom slučaju biti dijalog, ali ako pogledate iskustva iz prošlosti važno je da imamo domaću odgovornost - to je termin koji se sada često koristi - da vlast preuzme vlasništvo nad svojim poslovima i projektima. Mi imamo neke ideje i imamo prijedloge vezano za ono što bi trebalo uraditi da bi se postigao brži ekonomski rast i mogao bih vam navesti cijelu listu, ali to će u konačnici zavisiti od onoga što će predsjednici vlada - Nikola Špirić, Milorad Dodik i Nedžad Branković, željeti da urade. Ako nam se obrate i kažu da žele srediti, recimo, penzioni sistem - mi smo spremni to uraditi. Ako kažu da žele prvo urediti zdravstveno osiguranje - mi ćemo pomoći, ali u svakom slučaju to će biti dijalog i u svakom slučaju mora biti na njihov zahtjev jer oni su izabrani lideri.
NN: Svjetska banka redovno pravi analize i izvještava o napretku u BiH, pa može li kazati šta su prioriteti?
RAJNERMAN: Ono što mi preporučujemo se može rezimirati u tri koraka. Prvo je poslovno okruženje i o tome često govorimo, a može se rezimirati kao pitanje `crvene trake` za osnivanje i pokretanje poslovne djelatnosti. To podrazumijeva smanjenje birokratije kada je riječ o osnivanju i vođenju poslova kako bi ambijent bio privlačniji i domaćim i stranim ulagačima i tu postoji cijela lista stvari koje treba uraditi, ali se sve odnosi na to poslovno okruženje. Druga bitna stvar je da vlast bude isključena iz privatizacije, ali tu naglašavam da ne govorimo o infrastrukturi i elektroprivredama, nego prvenstveno telekomima ili industriji hrane, drveta... Da ostanemo kod primjera telekoma - građani BiH danas plaćaju deset puta više za minut razgovora nego u drugim zemljama u istočnoj Evropi, a tri puta više nego u susjednim zemljama i to je samo zato što telekomi imaju monopol u državi. Čim ih privatizirate i otvorite konkurenciju, cijene će pasti, ali će biti otvorena i nova radna mjesta. Znam da je malo ironično da će to otvoriti nova radna mjesta jer sada možda u tim telekomima ima višak zaposlenih, ali će se u sektoru informatike i tehnologije otvoriti puno radnih mjesta u narednim godinama. Dakle, drugi važan cilj je da isključimo vlade iz produktivnog sektora - privatizacije telekoma, pivara, poljoprovrede, obrade kože, drveta... Tu ima mnogo firmi koje treba privatizirati u cijeloj BiH. Treća bitna stvar je fiskalna politika. Tu ne smijemo zaboraviti pozitivne stvari, prije svega uvođenje PDV-a s odličnim rezultatima, urađeno je mnogo bolje, brže i profesionalnije nego igdje u regionu, s mnogo manje negativnih posljedica nego drugdje i s jako dobrim učincima. BiH bi trebalo time da se ponosi.
NN: Kako vlade u BiH upravljaju javnim prihodima?
RAJNERMAN: Sada imamo situaciju kada vlade troše više od 50 odsto javnih prihoda, vlada je prevelika i od tih 50 odsto najviše ide na plate, a imate i veliki unutarnji dug i mnogo socijalnih kategorija koje vjeruju da moraju dobiti veću finansijsku pomoć od države, a infrastruktura, uključujući koridor 5c, će imati određene posljedice po budžet jer postoje neke obaveze koje bi morale biti izvršene iz budžeta. Dakle imate veliku vladu i mnogo dodatnih fiskalnih pritisaka. U takvoj situaciji morate biti veoma mudri i oprezni kod upravljanja budžetom, a to znači da za svaku marku koju negdje dodamo moramo naći ili uštedjeti dvije druge marke i to mora biti pravilo. Ako pogledate sve druge zemlje, nove članice EU - sve su smanjile javne rashode deset godina prije nego što su postale članice EU i to pokazuje da je to moguće, ali i neophodno. To je treća stvar i jasno mi je da je to teško uraditi, ali je moguće. Upravljanje fiskalnom stranom će zadržati poreze na prihvatljivom nivou, a privatizacija i razvoj biznisa će proizvesti ekonomski rast. To bi trebalo da drži vladu pod kontrolom.
NN: Kod usvajanja budžeta Vlade FBiH za 2007. godinu neke stavke su promijenjene preko noći, bez ikakvih pojašnjenja i obrazloženja, pa je tako smanjen planirani manjak u budžetu, a neke stavke su značajno povećane... Da li na osnovu ovoga možemo govoriti o mogućoj fiskalnoj disciplini nove vlade?
RAJNERMAN: Nadam se da će ovi novi raditi više, ali prvo da nešto kažem za staru vladu... Zapravo nije samo Vlada odgovorna, nego i Vlada i parlament, mislim da oni nisu imali fiskalne mudrosti. Zaista se nadam da će situacija biti bolja u budućnosti, najprije zbog pritisaka koji su jako veliki. Naime, parlament i Vlada su odlučili da sedam dana prije izbora naprave zapanjujući potez i udvostručili nivo naknada za demobilisane borce. Nivo naknada za borce je već najviši na svijetu u svim zemljama, ne govorim o apsolutnim iznosima nego u procentima. Veći je nego u SAD, Francuskoj, Kambodži, a oni su odlučili da to još povećaju sedam dana prije izbora. Ja to nikako ne mogu objasniti nego neodgovornošću parlamenta i zaista se nadam da će nova vlada FBiH moći izdržati ovo. S druge strane, ljudi govore i o mnogo drugih grupa koje ništa ne dobijaju - porodice s mnogo djece, invalidi koji nisu proizašli iz rata nego su biološki ili iz saobraćajnih nesreća, civilne žrtve rata... Svi oni ne dobijaju ništa ako ne žive u Kantonu Sarajevo i to je izuzetno neravnopravna situacija, a to je politički izbor i ta se odluka mora donijeti, ali se novcem i odlukama mora upravljati u vrlo strogim fiskalnim kategorijama. Ne možete staviti ruku u džep golog čovjeka, odnosno ne možete trošiti novac koji nemate, a i ako ga imate ne bi trebalo da povećavate javne rashode koji su i ovako preveliki jer nihovim povećavanjem biste povećali poreze preduzećima koja i ovako nisu konkurentna. Nadam se da će Vlada ovo shvatiti.
NN: Da li ova Vaša analiza znači da u BiH ima dovoljno novca, ali da je loše raspoređen, da bi možda bolje bilo ulagati u nova radna mjesta i zaposliti one koji su sada socijalne kategorije? Da li ovo znači da Vlada na pogrešan način upravlja novcem?
RAJNERMAN: To je sigurno, u svakom slučaju, u oba entiteta bi se javni prihodi mogli iskoristiti na mnogo efikasniji način. Mislim da je važno naglasiti da Vladin posao i nije da otvara radna mjesta, to je očekivanje ostalo iz stare Jugoslavije i dosta ljudi u ovoj zemlji smatra da Vlada treba da otvara radna mjesta, a nije tako. I sada je previše ljudi koji rade za Vladu, a njih plaćaju neki poreski obveznici koji negdje moraju zaraditi dodatnu vrijednost. Uloga Vlade je da stvori okruženje u kom će privatni sektor otvarati radna mjesta i jedan od kritičnih faktora za konkurentnost preduzeća jeste da su porezi na niskom nivou ili čak nultom. Dobro, ne na nultom jer nam treba efikasna država koja će osigurati efikasnu zdravstvenu zaštitu jer uvijek postoji jedan broj ljudi koji treba pomoć, koji ne može učestvovati u produktivnoj ili proizvodnjoj ekonomiji i njima treba pomoć. To je razlog da ne promoviramo strogi kapitalistički sistem nego sistem tržišne ekonomije uz socijalnu zaštitu i to je princip koji mi ovdje zagovaramo, ali daleko smo od toga ako 80 odsto svoje socijalne zaštite trošite na 70.000 ljudi samo zato što oni maju status borca i nije bitno da li su ugroženi ili ne dok na drugoj strani imate ogroman broj ljudi koji ne dobijaju ništa.
NN: Vlada FBiH je najavila formiranje novog fonda koji će objediniti potrebe svih kategorija iz reda boračke populacije. Da li to podržavate?
RAJNERMAN: Ne znam ništa o toj ideji, a mi nismo bili jako uspješni u FBiH kada je riječ o reformi socijalne zaštite i zbog toga smo otkazali kredite od 50 miliona dolara vrlo kvalitetnih sredstava. No, ako je Vlada FBiH zaista odlučna da reformira ovaj sektor - bićemo vrlo zadovoljni, ali ja ću svom nasljedniku preporučiti da sačeka ozbiljna uvjeravanja da su i Vlada i parlament odlučni i odgovorni.
NN: Gdje i šta ćete sada Vi raditi?
RAJNERMAN: Radiću isti posao u Johanesburgu. Tačnije, moj ured će biti u Pretoriji, ali ćemo živjeti u Johanesburgu jer će tamo raditi moja žena i ja ću svaki dan putovati. Radiću na programu vezanom za sedam zemalja, od Namibije pa dalje.
`Preporučiću rafting u BiH`
NN: Šta je to iz BiH što ćete ponijeti kao posebnu uspomenu?
RAJNERMAN: Moja najjača uspomena je moja kćerka koju sam dobio u Sarajevu, ovdje je začeta, rođena i odgojena i sada ima dvije godine. Osim toga, nosimo i mnogo pozitivnih emocija i uspomena, imamo mnogo prijatelja, a BiH je povijesno, arhitektonski i geografski jako lijepa i bogata zemlja i nikada je nećemo zaboraviti, siguran sam da ćemo se vratiti.
NN: Gdje ste voljeli provoditi vrijeme u Sarajevu i BiH?
RAJNERMAN: Uglavnom na planinama, rijekama... Pješačili smo, skijali, išli na rafting, obilazili Vlašić, Jahorinu...
NN: Šta ćete preporučiti svojim prijateljima?
RAJNERMAN: Vjerovatno rafting! To je prvo što smo radili ovdje i možda zbog toga što je to bila prva ljubav. Otišli smo u Foču i krenuli Tarom, od granice sa Crnom Gorom i nigdje u Evropi nisam vidio tako čistu rijeku u kojoj možete piti vodu. Nažalost, već nekoliko kilometara niže imate karakteristični ambijent s najlon kesama i smećem, ali ta Tara je najkarakterisitičnija uspomena.
NN: Šta biste izdvojili od naše hrane i pića?
RAJNERMAN: Ako baš moram birati, onda ćevapi. I šljivovica.