SARAJEVO - U BiH ne postoji zakon o medicinski potomognutoj oplodnji ni na državnom ni na entitetskom nivou. Žrtve takvog stanja su parovi, kojih je prema nekim procjenama 17 posto, koji ovakve zahvate plaćaju sami, odlaze u inostranstvo ili ostaju bez djece.
"Ako smo i suprug i ja osigurani, sve uredno plaćamo, zašto je problem u kom smo kantonu kad je ista država pa nisam u Australiji", započinje priču Aida koja želi da o njoj i suprugu otkrivamo što manje detalja.
"Dovoljno sam se naslušala priča da sam jalova, da tražim što mi od Boga nije namijenjeno i ne bih da ponovo proživljavam to sve, kad neko ovo pročita", objašnjava Aida.
Napominje da u kantonu u kom ona i suprug žive nije moguće dobiti bilo kakvu pomoć od nadležnog fonda za proces biomedicinski potpomognute oplodnje.
"Moja prijateljica iz Tuzle je dobila dio, skoro pola im je refundirano, a mi moramo sami da se snađemo za novac iako plaćamo iste doprinose i to je ono što me vrijeđa, što se ovo čini kao normalno, a nije", kaže Aida.
"Ako svi kažu da smo zemlja starih, da nas više umire nego što se rađa i ako nam poručuju da stvaramo porodice zašto nam ne pomognu", pita se Aida i kaže da uskoro sa suprugom odlazi u Prag na kliniku kako bi došli do potomstva.
"Četiri kantona koja su na neki način riješila ovo pitanje su Sarajevski, Tuzlanski, Zeničko Dobojski i Srednjobosanski. U toku je izrada nacrta pravilnika o biomedicinski potpomognutoj oplodnji što je u nadležnosti Federalnog ministarstva zdravstva i nadamo se da će tim pravilnikom ovo biti riješeno", pojašnjava primarijus doktor Muharem Kadić iz Službe za medicinsko – farmaceutske poslove pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine.
U sarajevskom kantonu odnedavno je uvedena praksa da kantonalni fond pomaže parovima koji koriste medicinki potpomognutu oplodnju.
"Sredstva za medicinski potpomognutu oplodnju će se refundirati za maksimalno dva pokušaja za jedan bračni par i to u iznosu do 4.000 KM za prvi pokušaj i do 2.000 KM za drugi pokušaj", pojašnjava Anesa Eminović iz press službe Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo pravila iz ovog fonda.
"Federalno ministarstvo zdravstva je shodno svom mandatnom planu rada krajem 2016. godine izradilo tekst novog Prednacrta zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, te ga proslijedilo na mišljenje kantonima, što je naša obaveza s obzirom da je zdravstvo u podijeljenim nadležnostima između Federacije i kantona. Nakon obrade zaprimljenih sugestija i prijedloga s nivoa kantona, a što je u toku, Prednacrt zakona će biti upućen prema Vladi FBiH, a potom i u parlamentarnu proceduru", kaže stručni savjetnik za odnose s javnošću Federalnog ministarstva zdravstva, Zlatan Perišić.
On napominje kako dostupnost finansijskih sredstva utiče na to da se ova usluga negdje finansira, a negdje ne.
Dok pacijenti posjećuju privatne klinike, u BiH ili inostranstvu, oprema za banku sperme na Univerzitetsko kliničkom centru Sarajevo skuplja prašinu. I to – dupla oprema o čemu je pisao Centar za istraživačko novinarstvo prije dvije godine.
Iako postojanje propisa na ovoliko niova doprinosi diskriminaciji građana i građanki BiH, u Republici Srpskoj, koja za razliku od FBiH, nema kantonalni nivo, situacija u ovoj oblasti je nešto jednostavnija.
Zakona o vantjelesnoj oplodnji nema i trenutno ovu oblast reguliše Pravilnik o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu.
"Ministar zdravlja i socijalne zaštite RS imenovao je komisiju za izradu zakona o liječenju neplodnosti postupkom biomedicinski potmognute oplodnje u okviru kog se očekuje precizno definisanje svih pitanja iz ove oblasti", kaže portparolka Fonda zdravstvenog osiguranja RS, Darija Filipović Ostojić.
Ona napominje da je fond od 2007. godine finansirao jedan pokušaj, dok od 2011. finansira dva pokušaja vantjelesne oplodnje i to u cjelosti ženama do 40 godina za dva postupka, ženama od 41. do 42 godine 50 posto, a za sve one preko tih godina, koje rode dijete začeto na ovaj način fond refundira troškove u potpunosti, naknadno.
"Imajući u vidu dobre rezultate, s oko 800 beba začetih na ovaj način od 2007. godine, nadležno ministarstvo će pokušati ove godine iznaći sredstva i za finansiranje trećeg pokušaja", navodi portparolka uz napomenu da će javnost biti blagovremeno obaviještena o ovome.
"U 2016. godini, zaključno sa novembrom smo imali 421 odobren zahtjev što je oko 2,1 milion KM i primjetan je blagi porast zahtjeva za vantjelesnom oplodnjom", kaže Filipović-Osojić.
Bračni par iz Istočnog Sarajeva, Zorica i Milan, kažu da su zadovoljni uslugama koje im pruža Fond zdravstvenog osiguranja RS.
"Mi smo danas roditelji predivnog, zdravog sina i ne možemo se požaliti na usluge fonda u tom smislu, vezano za vantjelesnu oplodnju", kažu.
"Posebno je dobro što se novac ne refundira nego čim vam se odobri zahtjev, fond to reguliše sa klinikom u Banjaluci i tu nemate troškove", kaže Zorica.
"Zdravstvena ustanova Medico's iz Banjaluke je jedina ustanova sa kojom fond ima zaključen ugovor za vantjelesnu oplodnju a jedna procedura košta nešto više od 5.000 KM", navodi portparolka Fonda zdravstvenog osiguranja RS.
"Fond zdravstvenog osiguranja Brčko uprkos nepostojanju zakona, svjestan potreba korisnika/ca osiguranja, kroz projekat finanasiranja asistirane reprodukcije osigurava novčana sredstva za ovu svrhu", kaže Tijana Stjepanović, šefica službe pravnih i opštih poslova Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH.
Prema njenim riječima, Upravni odbor fonda zasjeda četiri puta godišnje i donosi odluku na osnovu koje je moguće da fond finansira ove troškove.
"Za parove koji prvi put koriste ovu uslugu odobrava se iznos od 4.400 KM, dok je za drugi put taj iznos 3.000 KM. Pošto je ovo jako osjetljivo područje, dajemo potpuni izbor pacijenticama da izaberu same kliniku i ljekara i nakon obavljenog zahvata, fond im refundira navedene iznose", kaže Stjepanovićeva.
Ona kaže da fond do sada nije imao niti učestvovao u javnim akcijama zagovaranja donošenja zakona iz ove oblasti.
"Imajući u vidu važnost ovog pitanja rado bismo se odazvali takvim akcijama i tom smislu smo uvijek otvoreni za saradnju", kaže Stjepanović.
Dok se između različitih nivoa vlasti i odgovornosti uvukla diskriminacija parova kojima je medicinski potpomognuta oplodnja jedini način da postanu roditelji, BiH godišnje ostaje bez 12.500 stanovnika. Prema podacima Agencije za statistiku BiH broj živorođenih je 30.268 a broj umrlih 35.980. Sa stopom od 17 posto parova koji ne mogu začeti dijete prirodnim putem smo u vrhu evropske tabele, kao i sa zvaničnom cifrom da se godišnje u zemlji obavi blizu 2.000 abortusa (nezvanično, i do 10 puta je veći broj), a oni zdravi sve teže se odlučuju na potomstvo.
Jasno je, s ovim pokazateljima, da država (bez obzira na nivo vlasti) mora što prije reagovati.
(diskriminacija.ba)