BANJALUKA - Ima učenika koji ne znaju preskakati vijaču, nikada nisu preskočili ogradu, koji nikada nisu pogledali košarkašku utakmicu i djeca su sve više gojazna.
Ovako su nam Marina Gatarić, profesor fizičkog vaspitanja, i Biljana Vojvodić-Crnčević, profesorica razredne nastave, u Osnovnoj školi "Branko Radičević" iz Banjaluke, opisale fizičku aktivnost školaraca danas.
One, kao i njihove kolege iz drugih škola, dijele mišljenje da je većina današnje djece okupirana video-igricama, mobilnim telefonima, računarima, crtanim filmovima i drugim aktivnostima koje ne aktiviraju tijelo, a trčanje za loptom je sve rjeđe.
Stručnjaci su složni - potrebno je da djeca što više trče, igraju se loptom, voze bicikl, nije neophodno da djeca treniraju u organizovanim klubovima koji podrazumijevaju mjesečne članarine, jer postoje i razne školske sekcije.
Ekipa "Nezavisnih" je posjetila jedan čas sekcije košarke i vidjela da djeca uživaju kada im se omoguće takve aktivnosti.
"Prethodnih godina rađeno je istraživanje prema kojem svako treće dijete ima deformitet stopala ili kičme. Situacija je katastrofalna i treba nešto poduzeti. Ovaj problem je neophodno sistemski rješavati. Potrebno je profesore fizičkog vaspitanja uvesti u mlađe razrede, najidealnije bi bilo u trećem. Stariji školarci imaju samo dva časa sedmično fizičko, što je nedovoljno, optimalno bi bilo sat i po svaki dan. U nekim zemljama regiona su već uveli tu praksu, potrebna je samo dobra volja, jer ipak je zdravlje djece u pitanju", navodi Gatarićeva, koja je više od 30 godina u sportu.
Tvrdi da su prethodne vlasti obećavale uvesti nastavnike fizičkog u treće razrede, ali do realizacije tog obećanja nikada nije došlo, govoreći da će učitelji ostati bez ispunjene norme.
Dodaje da se problem nedovoljno aktivne djece javlja još u predškolskom uzrastu jer roditelji, idući linijom manjeg otpora, djecu nose preko ramena ili guraju u kolicama, plaše se da se djeca igraju vani sama, a neki, da se ne bi isprljala, ne dozvoljavaju igru na otvorenom.
"Mnogo toga zavisi i od učitelja. Treba da sugerišu, kako djeci, tako i roditeljima, na veću aktivnost, da im daju neku ideju, skrenu pažnju, jer dešava se da nekim roditeljima nije ni palo na pamet da se sa djetetom igraju loptom. U ovoj trci za poslom i novcem, ljudi jednostavno previde značaj obične lopte i kvalitetno provedenog vremena sa djetetom", priča Vojvodić-Crnčevićeva.
Ona se prisjeća radovanja jednog gojaznog učenika koji je prvi put uspio da uradi kolut naprijed. Smatra da ne postoji nikakvo opravdanje da dijete ne upražnjava fizičku aktivnost.
Obje ističu da ipak ima djece koja su aktivna, koja treniraju razne sportove, pa čak i onih koji trče na banjalučkom polumaratonu.
Ipak, savremen i ubrzan način života roditeljima nameće puno obaveza i čini se da je vremena za sport i rekreaciju sve manje, a kroz sport, igru i druge fizičke aktivnosti, djeca stiču samopouzdanje, upoznaju uspjeh i druže se.
Draga I., majka iz Banjaluke, kaže da je četvorogodišnju kćerku upisala u školicu gimnastike jer je veoma aktivna, a i dopalo joj se kada je vidjela male gimnastičarke u jednom TV prilogu.
"Današnja djeca sve više vremena provedu odrastajući u zatvorenim igraonicama, a za tračanje po livadi mnogi ni ne znaju. Nekada je bilo sve drugačije", rekla je ona.